>

novosti logo

Bitka za svaki glas

Vučić je megalomanski računao da će na ničim izazvanim izvanrednim izborima pojačati svoju vlast u parlamentu, a ispalo je da ju je oslabio. Samo još treba sačekati konačne rezultate…

Sve je, kad su izbori posrijedi, u Srbiji još neizvjesno: u ponedjeljak u ponoć je počela nova predizborna šutnja zbog ponavljanja izbora u pojedinim mjestima, glasanje je određeno za srijedu, a tko će sjediti u republičkom parlamentu znat će se pouzdano tek u četvrtak. Glasanje se ponavlja na 15 biračkih mjesta (Niš, Vranje, Jagodina, Bačka Topola, Sremski Karlovci, Užice, Kladovo, beogradske općine Palilula i Novi Beograd), na kojima je upisan 19.631 birač – taman dovoljno da promijeni sliku koju je pokazalo glasanje 24. travnja i ispuni želje premijeru Aleksandru Vučiću da, zahvaljujući D’Hondtovom sistemu, dobije još koji mandat u Skupštini Srbije.

Cirkus je počeo još u noći nakon izbora, a nastavio se i narednih dana. U glavnoj ulozi je danima bila Republička izborna komisija – čiji je predsjednik Dejan Đurđević (naprednjak s čak sedam funkcija) – brojala glasove i potom odlučivala o prigovorima. Najprije je Đurđević, doduše, ustanovio da su samo dva prigovora, i to Srpske napredne stranke, da bi se potom ustanovilo da ih je širom Srbije uloženo 60. Prigovaralo se zbog različitih stvari: na pojedinim izbornim mjestima glasalo se bez predočavanja osobnih dokumenata, bilo je slučajeva obiteljskog glasanja, na nekim mjestima događao se ‘bugarski voz’ (naprednjaci su glasačima davali već popunjen listić, da bi oni taj ubacili u biračku kutiju, a prazan iznosili i predavali ga za novu trgovinu), bilo je slučajeva da su glasali mrtvi ljudi… I sa zapisnicima je bilo mnogo sumnji, bilo ih je priličan broj koje nisu potpisali svi članovi biračkih odbora ili su se predsjednici odbora potpisali samo imenom ili nadimkom. Organizacija Građani na straži i promatračka misija Crta ustanovile su da je na čak četiri posto izbornih mjesta bilo grubih nepravilnosti, što je zabrinjavajuća cifra, a osim toga izborni dan u Srbiji bio je obilježen općom atmosferom nepovjerenja građana u izborni proces.

Većina prigovora u vezi izbora odbačena je s nejasnom argumentacijom, ali s jasnim rezultatom: oporbenoj koaliciji Demokratske stranke Srbije Sande Rašković Ivić i pokreta Dveri Boška Obradovića nedostaje ravno jedan glas da prijeđe izborni prag

Na maratonskim noćnim sjednicama tijekom prošlog tjedna opet su se prebrojavali glasački listići, a većina prigovora – osim za 15 biračkih mjesta, na kojima se ponovno glasa – odbačena je sa sasvim nejasnom argumentacijom, ali s jasnim rezultatom: da oporbenoj koaliciji Demokratske stranke Srbije Sande Rašković Ivić i pokreta Dveri Boška Obradovića nedostaje ravno jedan glas da prijeđe izborni prag, a upitan je ulazak u parlament koalicije Socijaldemokratske stranke Borisa Tadića, Liberalno-demokratske partije Čedomira Jovanovića i Lige socijaldemokrata Vojvodine Nenada Čanka.

Sve to je praćeno i velikim riječima premijera: najprije je u postizbornoj noći izrazio čuđenje što je čak pet oporbenih stranaka prešlo izborni prag od pet posto, da bi onda sa svojim trabantima prozivao oporbu da je ona ta koja je ‘pokrala izbore’, što je ponavljanje teze Mirjane Marković iz 1996. godine, kad je Slobodan Milošević izgubio izbore u velikim gradovima u Srbiji i odbijao da prizna rezultate.

Oporba je sve to ozbiljno shvatila, pa su ujedinjeni nadzirali novo brojanje glasova, pri čemu se dogodio incident: Boško Obradović, prvi čovjek pokreta Dveri, izvikao se na članove RIK-a nakon što su ovi objavili da njemu i koaliciji s DSS-om nedostaje taj jedan jedini glas. Verbalni napad odmah je dobio mitske razmjere na TV Pinku, jednako kao što je u subotu dobilo i vrijeđanje novinarke te televizije na oporbenom mitingu, pa je direktor Pinka Željko Mitrović ponovno maltretirao gledaoce svojim uobičajeno nepismenim i patetičnim otvorenim pismom, kakva piše svaki put kad to zaželi Gospodar Vučić.

Kako god, oporba se u subotu okupila na beogradskom Trgu Republike (svi osim Tadića i Čanka i, naravno, Vojislava Šešelja koji se također okomio na DSS i Dveri). Pred nekoliko tisuća ljudi najavili su da će braniti izborne rezultate, a Bojan Pajtić je u ime kompletne oporbe pozvao birače koji će u srijedu ponovno na birališta da svoj glas daju koaliciji DSS-Dveri. Premijera, kako je rekao novinarima, protest opozicije nije ‘ni fascinirao ni uplašio’, jer je uvjeren da će sve biti u redu kad opozicija pod pritiskom ‘ugura’ još jednu stranku u parlament i dočepa se skupštinskih privilegija. Očito se referirajući na Sandu Rašković Ivić koja je na oporbenom okupljanju citirala Matiju Bećkovića i rekla: ‘Ćeraćemo se još’ (oko rezultata izbora), Vučić je odgovorio: ‘Ćerajte me, u redu je. Biće da će preći cenzus, pa eto vam skupštinskog restorana i plate. Ali ono što im neću dozvoliti to je da ruše Srbiju, da ruše državu, njenu stabilnost i njenu krhku demokratiju, zarad njihovih interesa i fotelja.’

Taj njegov bijes je samo nastavak bijesa koji se pojačao nakon što je raspisao izbore. Otpočetka su njegovi tabloidi i mediji napadali i Sandu Rašković Ivić i Demokratsku stranku. Ove druge zato da ih sruši s vlasti u Vojvodini i oslabi u ostatku Srbije, a Rašković Ivić zato da bi ostala ispod izbornog praga, kao na prošlim izborima, kad je DSS ostao izvanparlamentarna stranka. Uz pokret Dosta je bilo Saše Radulovića – inače najvećeg iznenađenja ovih izbora, kako na republičkoj tako i na lokalnoj razini, pogotovo u Beogradu – za koji su tek rijetki analitičari prognozirali dobar rezultat, Vučić bi po D’Hondtovom sistemu dobio lavovsku većinu od tih blizu deset posto glasova, pa bi mu u Skupštini Srbije ostala natpolovična većina naprednjaka. Ovako, morao je namiriti male stranke koje su bile na njegovoj listi – Rasima Ljajića, Vuka Draškovića, umirovljenike i ostale – pa njegovi naprednjaci imaju manje od sto mandata (od ukupno 250).

Tako je ovo, na neki način, ipak prvi poraz Aleksandra Vučića. Megalomanski je računao da će na ničim izazvanim izvanrednim izborima pojačati svoju vlast u parlamentu, a ispalo je da ju je oslabio. Samo još treba sačekati konačne rezultate, da vidimo jesu li Gospodaru Vučiću želje ipak ostvarene.

1/1