Prvoga dana zasjedanja Narodne skupštine Srbije na kojem je izabrana nova vlada većina opozicijskih zastupnika odlučila je raditi svoj posao. Osim zastupnika koalicije NADA i Demokratske stranke koji bojkotiraju i ovu sjednicu, skoro svi drugi opozicijski zastupnici sjeli su u svoje zastupničke klupe i mirno saslušali ekspoze mandatara Đure Macuta. I prije skupštinskog zasjedanja jasno su poručili da od rekonstruirane Macutove vlade ne očekuju ništa dobro jer će pod Vučićevom dirigentskom palicom nastaviti tamo gdje je stala prethodna Vučevićeva vlada. Unatoč tome osvanuli su u parlamentu. Zašto?
Sudeći po činjenici da su se zaštitari od početka sjednice rasporedili po skupštinskoj dvorani, parlamentarna većina posumnjala je da opozicija namjerava izazivanjem još jednog kaosa spriječiti izbor nove vlade i da su zbog toga njezini zastupnici ušli u dvoranu. Osim toga, vladajuća naprednjačko-socijalistička koalicija je podizanjem desetak novih šatora na platou ispred Narodne skupštine u koje su se smjestili njezini mišićavi aktivisti i simpatizeri poručila da je spremna i na taj se način suprotstaviti eventualnom pokušaju studentsko-građanske blokade i nasilnog preuzimanja Narodne skupštine koje su u prethodnih pet mjeseci studentske pobune zagovarale najekstremnije studentsko-aktivističke skupine.
Sumnjičavost vladajućih nije pala s neba, ali ipak svjedoči i o političkoj paranoji koja se zapatila u njezinim redovima nakon petomjesečnog studentskog blokiranja fakulteta i masovnih uličnih prosvjeda. Desetak dana prije izbora nove vlade, međutim, studenti su, osim vladajućim političkim strankama, definitivno dali košaricu i svim opozicijskim strankama i nevladinim organizacijama koje su na valu njihove pobune poželjele natjerati Vučićeve naprednjake da pristanu na izbor prijelazne vlade kao rješenju za izlaz iz krize.
Umjesto podrške prijelaznoj vladi, većina studentskih plenuma odlučila se podržati izbor ekspertske vlade u kojoj mogu biti samo "eksperti" koji se do sada nisu aktivno bavili politikom, ne samo u političkim strankama, nego i u nevladinim organizacijama i političkim pokretima. Nakon što su im pobunjeni studenti odbrusili da i njih ne žele u svojem društvu, opozicijskim strankama nije preostalo ništa drugo nego da se vrate u parlament i sačekaju neku drugu priliku da kako-tako utječu na političke procese u zemlji.
Kako sada stvari stoje, tu će im priliku prije ponuditi novi premijer Macut i njegova vlada nego pobunjeni studenti. Gurajući prijelaznu vladu kao najbolje krizno rješenje, opozicija je kao njezinu osnovnu zadaću definirala stvaranje uvjeta za održavanje fer i slobodnih izbora. Na njoj je sada da procjeni može li taj cilj ostvariti uz pomoć studentske "ekspertske" vlade ili tražeći kompromis s vladajućom parlamentarnom većinom i Macutovom vladom.
Sudeći po reakcijama njezinih lidera na studentsko odbijanje suradnje s njom, parlamentarnoj opoziciji je izgleda postalo jasno da je jalov posao dalje moljakati pobunjene studente da ih prihvate kao partnere. S druge strane, premijer Macut je govoreći o radu svoje vlade poručio da će jedna od njezinih prioritetnih obaveza biti i "da sva nezadovoljstva raspravimo na svim Ustavom i zakonom definisanim forumima i da podržimo našu mladost u njihovim nastojanjima, ali sve u skladu sa Ustavom i zakonom, kao i na način da niko nema prava više od drugih".
Ustavom i zakonima definirani forumi o kojima je Macut govorio ponajprije su smješteni u Narodnoj skupštini, a pogotovo oni koji odlučuju o izbornim procesima i svim uvjetima u kojima se oni održavaju. Uostalom, uz podršku Europske unije i OESS-a, vladajuća koalicija, opozicijske stranke i dio nevladinih organizacija već su započele raditi na kompromisnim promjenama izbornog i medijskog zakonodavstva kako bi stvorili uvjete za fer i slobodne izbore, a naprasno su ga prekinule zbog studentske pobune.
Zaigravši na kartu studentske pobune, opozicija je odustala od rada na izmjenama izbornog i medijskog zakonodavstva u parlamentarnoj komisiji i tako olakšala vladajućoj koaliciji jer se nije morala na dva fronta paralelno hrvati s opozicijom i pobunjenim studentima. Macutovom ponudom da "sve nesporazume" s vladajućima rasprave na legalnim forumima, parlamentarnoj opoziciji se nudi šansa da opet otvori "izborni front" u parlamentu, a da Macutovoj vladi i njezinim ministarstvima prepusti da se sama nosi sa studentskom pobunom i blokiranim sveučilištima.
Odbacujući je kao staru krpu, pobunjeni studenti su itekako naštetili opozicijskim strankama, ali i učinili uslugu opoziciji da shvati da se i sama mora mijenjati ako doista želi da Srbija funkcionira kao višestranačka parlamentarna demokracija. Šlepajući se uz pobunjene studente, opozicija rizikuje i da postane dio ludističkog pokreta u koji se studentska pobuna sve više počela pretvarati. Jer ako studentski plenumi uskoro ne odustanu od blokade nastave i ispita na fakultetima, većina od 200 tisuća srpskih studenata izgubit će godinu, a nije teško zamisliti kakav će kaos i sukobi zbog toga izbiti na srpskim sveučilištima. Dio tih sukoba prelit će se i na državne institucije i društvo u cjelini, ali glavnina će se prelomiti preko leđa studenata i sveučilišnih profesora.
Da je takav kraj studentske pobune moguć, u svom je nastupnom govoru kao sveučilišni profesor i novi premijer naveo i Đuro Macut. Prvo je pomirljivo poručio da "funkcionisanje univerziteta treba da bude u skladu sa potrebama društva, savremeno i na korist široj društvenoj zajednici. Da bismo to postigli, pozivam na hitan dijalog sve činioce, sve rektore, prorektore, dekane i sve studente, da kroz dijalog pronađemo prihvatljiva rešenja i hitno omogućimo nastavak univerzitetskog rada", a potom priprijetio: "Ovo stanje kakvo sada imamo, direktna je pretnja po opstanak naših univerziteta i to stanje mora da se prekine. Ovo je moj lični stav i tražim vašu podršku da to bude od danas stav države, da institucije sistema funkcionišu i da niko ne sme da uzurpira prava drugih zarad političkih ili bilo kojih drugih interesa."
Prije povratka u zastupničke klupe, lider pokreta SRCE Zdravko Ponoš studentima je pak poručio da su tek nakon pet mjeseci prosvjeda počeli govoriti o prijelaznoj vladi i da je pritom "loš pristup to što oni odmah govore o modelima, umesto da su se najpre opredelili za to da je to način, pa onda da razgovaraju o tome kako da se doradi model koji nude opozicija i Proglas. Možda može da se dođe do nečega što oni zovu prelaznom vladom – mada to nije prelazna vlada u kojoj nema ni opozicije ni vlasti." Opozicija ne mora biti dio prijelazne vlade, kaže Ponoš, ali i da ne zna "koliki pritisak treba da se izvrši da bi vlast oslabila toliko da odustane od svoje pozicije". U ovom trenutku "važno je da obezbedimo mirnu tranziciju iz ovoga što preti da postane haos", smatra Ponoš i zaključuje: "Opozicija ne može da nagovori vlast da ne učestvuje u toj vladi. Mislim da svi koji zagovaraju prelaznu vladu koja će da se desi bez ikakve interakcije sa vlašću, ne razumeju stvari. Treba i studentima neko da kaže da krokodili ne lete. Nije svejedno da ćemo ovo rešiti za tri meseca i da li će sledeći semestar početi na vreme, ili ćemo ovo rešavati naredne dve godine, dok studenti ne postanu jači od ove vlasti."
