>

novosti logo

Piše Tena Erceg

Bog dao, virus uzeo

Među svim velikim religijama u svijetu prisutan je otpor epidemiološkim mjerama, pri čemu su vjerski autoriteti često imali prešutnu ili otvorenu podršku svjetovnih vlasti. Pandemija je također naglasila postojeći razdor između liberalnih i fundamentalističkih struja unutar svake religije, koji se najjasnije ogleda u njihovom odnosu prema znanosti

Časna sestra koja se 6. ožujka vratila iz Rima u Međugorje nulta je pacijentica u tome mjestu jer je, prema podacima dostupnima početkom travnja, dosad zarazila najmanje 20 svojih kolegica, mahom starije životne dobi. Mostarski infektolog dr. Jurica Arapović o slučaju je rekao da je ‘u to vrijeme postojala naredba o samoizolaciji svih koji dolaze iz Italije, no časna sestra nije bila u samoizolaciji premda je morala’.

Nekoliko tjedana kasnije, kada su snimke pape Franje koji služi misu na praznom vatikanskom Trgu svetog Petra i u bazilici već obišle svijet – on je vjerski poglavar koji je svojim izjavama i postupcima najjasnije i najdosljednije demonstrirao da poštuje procjene i preporuke znanstvene zajednice, a zaštitu ljudskih života stavlja iznad formalnih vjerskih običaja – svećenik iz splitskog prigradskog naselja Sirobuje vjernike je pozivao da mu se pridruže u crkvi, a skupina njegovih pristaša uhapšena je zbog nasilništva prema novinarima i policajcima. Splitsko-makarska nadbiskupija ogradila se od svećenikovih izjava i ponašanja.

Pretpostavlja se da je čak 60 posto svih slučajeva zaraze u Južnoj Koreji povezano s ogrankom Isusove crkve Shincheonji, dok je u izraelskom gradu Bnei Braku, središtu ultraortodoksnog judaizma, zaraženo oko 40 posto od 75.000 stanovnika

Ovakvi incidenti nisu zabilježeni samo u redovima katoličkog klera, štoviše, bilo ih je među svim velikim religijama i na svim kontinentima, a u mnogim zemljama upravo je neodgovorno ponašanje vjerskih autoriteta zaslužno za lavovski dio širenja zaraze koronavirusom. Pandemija je, drugim riječima, ogolila i naglasila postojeći razdor između liberalnih i fundamentalističkih struja unutar svake religije, razdor koji se najjasnije ogleda upravo u njihovom odnosu prema znanosti.

U Sjedinjenim Državama, primjerice, oko četvrtine stanovništva smatra se protestantskim evangelicima, a u nekim državama upravo je ponašanje evangeličkih pastora faktor koji je značajno utjecao na povećanje broja zaraženih. Rodney Howard-Browne, pastor s Floride, koja je 13. travnja bila deveta po redu američka država po razmjerima zaraze, posljednjeg dana ožujka nakratko je bio uhapšen jer je uporno odbijao pridržavati se zabrane okupljanja. Pastor je 15. ožujka u jednoj od svojih propovijedi koronavirus opisao kao ‘fantomsku kugu’, a reakciju na pandemiju kao ‘urotu Svjetske zdravstvene organizacije i Fondacije Rockefeller da se stanovništvu nametne vakcinacija’. Krajem ožujka u dva je navrata organizirao autobusni prijevoz vjernika na propovijed, tvrdeći da molitva može ‘neutralizirati virus’. Guverner Floride Ron DeSantis tih je dana propovijedi uvrstio u ‘esencijalne aktivnosti’ koje su dozvoljene, a slična odluka bila je na snazi u još najmanje 12 američkih saveznih država. Tek nakon intervencije saveznih vlasti policija je Howard-Brownea privela, jer nije bilo drugog načina da ga se zaustavi u okupljanju vjernika.

Roy Moore, istaknuti pripadnik evangeličke desnice iz Alabame i bivši sudac Vrhovnog suda optuživan za seksualno zlostavljanje maloljetnica, putem Facebooka je vjernicima poručio da su dužni odlaziti u crkve, a Ralph Drollinger, vođa ‘grupe za proučavanje Biblije u Bijeloj kući’, na svom je blogu za epidemiju okrivio LGBTQ zajednicu.

André Gagne, teolog i istraživač kršćanske desnice na kanadskom Sveučilištu Concordia, nedavno se osvrnuo na ‘fenomen poricanja’ kod evangelika pa napisao da je on ukorijenjen u uvjerenju da bog štiti i liječi one koji vjeruju te da ih ne smije kontrolirati ‘duh straha’ jer je sve što se događa, pa tako i pandemija koronavirusa, dio božjeg plana. Uz teološka načela, međutim, važno je primijetiti da su u svim slučajevima masovnog otpora epidemiološkim mjerama crkveni autoriteti imali prešutnu ili otvorenu podršku svjetovnih vlasti. Štoviše, fundamentalistički vjerski vođe najčešće imaju i poslovni interes u održavanju lojalnosti svojih kongregacija, na čijoj neukosti i praznovjerju parazitiraju, a svaki apokaliptični događaj koji izaziva masovni strah iz te se vizure može iskoristiti kao alat za mobiliziranje pristaša.

Među pravoslavnim ‘disidentima’ najeklatantniji slučajevi dogodili su se u Gruziji, gdje su vjerski dužnosnici tjednima nakon pojave zaraze dijelili posvećeno vino i kruh, a u Bugarskoj je premijer Bojko Borisov crkvama dozvolio da otvore svoja vrata na Uskrs

Jedan od ilustrativnih primjera je i brazilski pastor Valdemiro Santiago, poglavar Univerzalne crkve božje moći, neoevangeličke crkve koja je osnovana 1998. godine, ali se već proširila u dvadesetak zemalja. Jednako kao i pastor Silas Malafaia, ‘duhovni učitelj’ brazilskog predsjednika Jaira Bolsonara koji je virus nazvao ‘običnom prehladom’, i Santiago je javno govorio protiv uvođenja epidemioloških mjera. Evangelici u Brazilu čine oko 22 posto populacije, a naročiti uspon posljednjih godina doživljava takozvana teologija prosperiteta koja, za razliku od klasičnog kršćanstva, propovijeda materijalno bogatstvo. Prema podacima brazilskih medija, od dolaska Bolsonara na vlast istaknuti pripadnici kršćanske desnice čine oko 15 posto zastupnika u skupštini Brazila, a bogatstvo Valdemira Santiaga Forbes je procijenio na oko 200 milijuna dolara.

Južna Koreja također spada u zemlje u kojima se epidemija proširila zahvaljujući tvrdoglavosti dužnosnika jedne kršćanske sekte, pokreta Shincheonji koji je osnovan 1984. godine i u toj zemlji ima oko 250 tisuća članova. O njihovom obolu epidemiji u Južnoj se Koreji saznalo sredinom veljače, kada su vlasti ustanovile da je 61-godišnja pripadnica toga kulta koronavirusom zarazila stotine ljudi. ‘Pacijentica 31’ dvaput je prije toga bila u bolnici zbog manje prometne nesreće, a premda je već pokazivala simptome Covida-19, dvaput je odbila testiranje pozivajući se na religijska pravila kojima se zabranjuju i testiranje i nošenje maske. Budući da je pohođenje službe obavezno, a blaža bolest nije opravdanje za izostanak, pacijentica je u dva navrata bila na propovijedi. Pretpostavlja se da je čak 60 posto svih slučajeva zaraze u Južnoj Koreji povezano s ogrankom crkve u gradu Daeguu, koji ima 2,5 milijuna stanovnika. Lee Man-hee, 88-godišnji osnivač Isusove crkve Shincheonji, na koncu se javno ispričao zbog uloge njegove crkve u širenju virusa, no tek nakon što je državno odvjetništvo protiv njega podignulo optužnicu zbog niza kaznenih djela, uključujući i ubojstvo.

Slučaj sličan južnokorejskom dogodio se i u izraelskom gradu Bnei Brak, središtu ultraortodoksnog judaizma u kojemu je zaraženo oko 40 posto od 75 tisuća stanovnika. Oni sada čine trećinu svih zaraženih u Izraelu, iako ih je samo 12,5 posto u ukupnoj populaciji. Budući da su se pripadnici ove zajednice tjednima odupirali mjerama izolacije, a dolazilo je i do sporadičnog koškanja s policijom, zaraza je produbila antagonizam između sekularnih Izraelaca i ultraortodoksnih Židova koji, između ostalog, ne moraju služiti vojsku, za razliku od ostatka stanovništva. Izraelski ministar zdravstva Yaakov Litzman također je pripadnik ove zajednice, zbog čega ga se optužuje da je i sam odgovoran za širenje zaraze jer je tjednima slao dvosmislene poruke o epidemiji, a ultraortodoksne političke stranke sačinjavanju desni blok koji premijera Benjamina Netanjahua održava na vlasti.

Među pravoslavnim ‘disidentima’ najeklatantniji slučajevi dogodili su se u Gruziji, gdje su vjerski dužnosnici tjednima nakon pojave zaraze dijelili posvećeno vino i kruh, dok je u Bugarskoj premijer Bojko Borisov crkvama dozvolio da otvore svoja vrata na Uskrs, unatoč tome što je njegova vlada 13. ožujka proglasila izvanredno stanje.

Religijska vjerovanja i prakse značajnu su ulogu odigrala i u širenju zaraze u nekim islamskim zemljama, naročito u Iranu, gdje su vjerske vlasti tek 16. ožujka vjernike pozvale da odgode hodočašća. Jedno od svetih mjesta šijitskih muslimana je grad Qom, koji se smatra prvim žarištem epidemije u Iranu, a prvi tamošnji slučaj zabilježen je već 19. veljače, gotovo mjesec dana prije objave ajatolaha. Zahvaljujući slobodnom cirkuliranju vjernika, koronavirus se tih tjedana proširio i u Pakistan, a Iran je jedna od zemalja s najvećom stopom smrtnosti u odnosu na broj zaraženih. Osim što propagiraju teoriju prema kojoj su svetišta izvori božanske moći pa mogu izliječiti oboljele, konzervativni klerici u Iranu također se aktivno bave i reklamiranjem ‘tradicionalne islamske medicine’, koja se ovih dana ispostavlja kao unosan biznis.

U Iraku je pak utjecajni šijitski klerik Muktada al-Sadr također javno pružao otpor ajatolahu Aliju Sistaniju, koji je apelirao na vjernike da se pridržavaju epidemioloških mjera, a bagdadsko predgrađe Sadr City, u kojemu je Muktada al-Sadr neprikosnoveni autoritet, u jednom je trenutku vojska blokirala betonskim blokovima. Al-Sadr je u više navrata održao vjerske obrede u različitim hramovima, a za epidemiju je okrivio istospolne brakove, iako oni u Iraku nisu dozvoljeni.

U Maleziji, koja je također većinski islamska zemlja, većina slučajeva zaraze povezana je s jednim konkretnim događajem, vjerskim okupljanjem 16 tisuća ljudi koje se krajem veljače i početkom ožujka održavalo u Kuala Lumpuru. Nakon ovog okupljanja broj zaraženih u Maleziji povećao se za 80 posto, čime je ona izbila na vrh među svim zemljama jugoistočne Azije, a događaju su prisustvovali i državljani drugih zemalja, poput Bruneja i Singapura.

Pripadnici muslimanskog misionarskog pokreta teblig džemat postali su pak žrtve progona u Indiji, jer je ovaj pokret u veljači održao dva velika skupa u sjedištu u New Delhiju. Iako su restrikcije kretanja objavljene 16. ožujka, skupina je nakon toga organizirala još jedan događaj na kojemu je sudjelovalo 1700 ljudi, među kojima i 200 stranih državljana. Budući da indijski premijer Narendra Modi aktivno raspiruje hinduski nacionalizam, koji je tijekom prošle godine rezultirao nizom pogroma protiv muslimana, ovi događaji dodatno su raspirili mržnju prema indijskim muslimanima, kojih ima nešto manje od 200 milijuna. Također, iako je već bila proglašena zabrana masovnih okupljanja, mnogi indijski dužnosnici u to su vrijeme i sami pohodili javne manifestacije, uključujući i predsjednika države Rama Natha Kovinda koji je prisustvovao jednoj ceremoniji na kojoj su se okupile stotine ljudi.

Potražite novi broj tjednika Novosti od petka na kioscima. Informacije o pretplati pronađite ovdje.
1/3