Obitelj pravednika (HBO)
“Ljudska su bića sposobna za užasne stvari ovisno o okolnostima”, ustvrdio je bivši sotonist u dugoočekivanoj drugoj sezoni jedne od ponajboljih crnih komedija koje su se pojavile u televerzumu u zadnje vrijeme pa zapele u pandemijskom procjepu, urnebesnoj priči koja prati perverzno bogatog i svjetski poznatog televangelista, patrijarha Elija Gemstonea (John Goodman) i njegovu obitelj s dugom tradicijom nastranosti, pohlepe i humanitarnog rada. Autor i redatelj serije, komičar Danny McBride koji ujedno igra i najstarijega sina, poigrao se ovom univerzalnom istinom smjestivši lucidno i hrabro svoju priču u taj lukrativni američki milje poznat po skandalima i nezajažljivosti, toliko napadno u kontrapunktu s porukama koje tobože šalje da ga već samo to čini savršenim kontekstom za komediju. No nije ovo samo komedija, jer ispod apsurdnih kostima i šljaštećeg i neonskog kiča crkvene scenografije, ispod svog tog brutalnog nasilja, licemjerja, blasfemičnih uvreda i napadnog ismijavanja svetinja, provlači se suptilno i promišljeno istraživanje transformativne prirode vjere, prirode grijeha i oprosta, i mehanizama koje ljude tjeraju da se ponašaju kako se ponašaju. Koja su nedjela i prijestupe ljudi skloni proglašavati božjom voljom, a za što su spremni preuzeti odgovornost, pita se McBride, zalazeći u drugoj sezoni u intimnu povijest svojih likova koji načas prestaju izgledati kao sumanute pohlepne karikature i počinju dobivati obrise stvarnih ljudi, od krvi i mesa, s kojima gledatelj unatoč svemu gdjekad čak uspijeva i empatizirati. Poput "Successiona" ("Nasljeđa"), u kojem se također tematizira smjena generacija, i u "Obitelji pravednika" djeca se međusobno bore za prevlast tražeći svoje mjesto u sjeni sekvoje neumoljivog patrijarha koji odbija i samu ideju povlačenja s pozicije moći, a u novoj se sezoni u priču uključuje još likova koji pokušavaju demontirati njegov položaj, poput istraživačkog novinara koji pokušava raskrinkati biznis televizijskih propovjednika, ili Elijevog prijatelja iz mladosti kojeg je urnebesno utjelovio Eric Roberts. Ovom se crnom komedijom, koja sigurno neće biti svačija šalica čaja, Danny McBride nametnuo kao autor koji u svojim serijama nepokolebljivo jaši na uvjerenju kako ne postoje svetinje koje se ne bi mogle ismijavati, a najružniji ljudski trenuci ujedno imaju i bezvremensku kvalitetu i kapacitet da budu i najsmješniji.
Razdvajanje (Apple TV)
Korporativna je kultura toliko obesmislila rad da vjerojatno ne postoji čovjek koji radeći u takvom okruženju nije barem jednom poželio zaboraviti osam sati provedenih na poslu. Polazeći od premise da postoji kritična masa dovoljno nesretnih ljudi koji bi spremno i dobrovoljno sudjelovali u projektu razdvajanja poslovnog i privatnog života, tajanstveni konglomerat Lumon proveo je projekt razdvajanja uma za svoje zaposlene jednostavnom ugradnjom čipa koji se aktivira ulaskom u lift koji ih odvozi na njihovo radno mjesto. Njihove se vanjske inačice po završetku radnog vremena vraćaju kući u svoj stvarni život, ne sjećajući se ničega. Ovo je potka najnovije distopijske drame autora Dana Ericksona u režiji Bena Stillera, s čitavom plejadom vrhunskih glumaca (Christopher Walken, Adam Scott, John Turturro, Patricia Arquette) koji utjelovljuju nesretne likove koji se vrzmaju labirintskim korporativnim hodnicima, bez propitivanja obavljajući neobične zadatke. Likovi plove tim nepreglednim, praznim, bijelim hodnicima koji se račvaju i formiraju labirinte nemoguće za snalaženje, kao da na nekoj meta-razini simboliziraju neistražene koridore samog uma, a zatvorena vrata kojima nemaju pristupa figuriraju kao zapreka razdvojenom umu da dobije uvid u život koji se nalazi iza njih. Tjeskobna, gotovo kaufmanovski košmarna atmosfera serije, osim minimalističkom stilizacijom scenografije i tehnologijom koja podsjeća na futurizam sedamdesetih, postignuta je i repetitivnim radnjama, muzikom i precizno vještom režijom koja uspijeva pobuditi egzistencijalističku jezu čak i na onim mjestima kada je prate povremeno duhoviti dijalozi. Ova provokativna kritika korporativnog kapitalizma bila bi, doduše, znatno uvjerljivija da je nije producirala jedna od najbogatijih korporacija na svijetu, ovako je samo dokaz da je kapitalizam sposoban i proizvesti i dobro probaviti čak i antikapitalistički narativ koji ne doživljava opasnošću po sebe samoga.
Zadužbina (Apple TV)
Nakon dekada čekanja da se uprizori jedna od najvažnijih znanstveno-fantastičnih književnih saga, konačno smo dočekali Asimovljevu "Zadužbinu". Štovatelji serije romana možda neće biti najsretniji konačnim proizvodom, jer su si autori dopustili razne preinake i remiksiranje izvornika, no ipak se radi o velikom i raskošnom SF spektaklu koji je svjetlo dana ugledao baš nekako u pravom trenutku za čovječanstvo. Stanje u kojemu se danas planeta nalazi idealno je za propitivanje što bi se, u slučaju da se samouništimo, dogodilo sa svim akumuliranim znanjem i postignućima koje je čudnovata ljudska vrsta uspjela proizvesti u svojoj kratkotrajnoj povijesti. Upravo je to, uz nezaobilaznu raspodjelu moći, tema kojom se Isaac Asimov i bavi u svojim romanima koji se prostiru kroz eone i galaksije. Ako serija ponegdje dramaturški i zavrluda, što uz tako opsežan predložak i nije za zamjeriti, vizualno se uspjela probiti na vrh televizijske SF produkcije i svakako spada u must watch sadržaj za ljubitelje znanstvene fantastike, ali i sve one koji posljednjih nekoliko tjedana egzistiraju s pojačanom aktivnošću amigdale, zdvajajući nad sudbinom čovječanstva jer nisu naučili ne brinuti i zavoljeti bombu.
