>

novosti logo

Piše Tena Erceg

Brexit za biznis

U Britaniji traje politička drama koju je pokrenuo premijer Boris Johnson tako što je aktivirao opciju suspendiranja parlamenta na period od čak pet tjedana. Opozicija i dio medija opetovano ističu da ga je na tu poziciju dovela privilegirana manjina kojoj je u interesu ‘tačeristički’ Brexit, dakle potpuna deregulacija ekonomije, dok većina birača želi suprotno

Nakon što je prošle srijede aktivirao ‘nuklearnu opciju’ suspendiranja parlamenta na period od čak pet tjedana, premijer Velike Britanije Boris Johnson pokrenuo je političku dramu zbog koje se čak i parlamentarna opozicija osjeća toliko nemoćno da je i sama počela zazivati izvanparlamentarne oblike borbe kao što su protesti, blokade i štrajkovi.

Johnson je toga dana najavio da će rad parlamenta suspendirati od 10. rujna do 14. listopada, nakon čega će, rekao je, uslijediti objava takozvanog kraljičinog govora u kojemu će biti predstavljen novi zakonodavni program Vlade. Privremena suspenzija parlamenta inače je uobičajena praksa koja se provodi prije nove sezone zasjedanja parlamenta, no ona obično traje po nekoliko dana, nakon čega ne bi trebali uslijediti nikakvi dramatični događaji. U ovom slučaju, međutim, nešto više od dva tjedna nakon završetka pauze, 31. listopada, trebao bi uslijediti upravo ultimativni dramatični događaj, aktiviranje članka 50. kojim će se dogoditi izlazak Velike Britanije iz Evropske unije. Stoga se kao pravi razlog ovog Johnsonovog poteza navodi upravo njegov pokušaj da suspenzijom parlamenta onemogući opozicijsko izglasavanje zakona kojim bi se zabranilo da Velika Britanija napusti EU bez da je prethodno s njom dogovorila uvjete izlaska. Budući da se neposredno prije suspenzije parlamenta opozicija dogovarala da od EU-a zatraži produženje roka Brexita za tri mjeseca, ona će sada za smišljanje rješenja umjesto gotovo dva mjeseca imati svega nekoliko dana.

Nedugo nakon ovog poteza Johnson je objavio i da će, u slučaju da parlament pokuša osujetiti njegov plan, sazvati prijevremene parlamentarne izbore, u čiji je ishod čini se poprilično uvjeren, ponajviše zato što opozicija nije ujedinjena, a vođu laburista Jeremyja Corbyna smatra se političarem koji ‘izaziva previše podjela’ da bi oko sebe mogao okupiti široku koaliciju. U utorak je, međutim, na izvanrednoj sjednici parlamenta konzervativni zastupnik Phillip Lee odšetao na suprotnu stranu na kojoj sjedi opozicija, čime su konzervativci izgubili većinu, a ovaj Leejev potez simbolički je pokazao da bi njegovo uskraćivanje podrške premijeru moglo bit tek prvo u nizu. Vjerojatnost prijevremenih izbora tim je potezom postala izvjesnija, no vođa laburista Corbyn upozorio je da će njegova stranka podržati prijedlog za raspisivanje izbora tek nakon što parlament donese zakon kojim se zabranjuje izlazak iz EU-a bez dogovora.

Premda Britanija nema pismeno kodificirani ustav, opći je konsenzus da raspuštanje parlamenta nema zakonske osnove. Štoviše, smatra se da je Johnson praktički izveo državni udar u namjeri da Brexit provede bez demokratske procedure i parlamentarnog nadzora

Za vrijeme obraćanja u kojemu je premijer Johnson najavio mogućnost novih izbora prosvjednici koji su tamo bili skandirali su ‘Zaustavite puč!’ toliko glasno da su ga praktički nadglasali. Kolike su onda šanse da Johnson zaista i dobije izbore, s obzirom na gubitak podrške ključnog parlamentarnog zastupnika i golem bijes javnosti koji je navukao na sebe, Novosti su upitale Adama Ramsayja, urednika na portalu Open Democracy, koji nam je rekao da se u ovom trenutku svaki ishod čini mogućim.

- Važna odlika britanske politike koju treba imati na umu izborni je sustav prema kojemu ‘pobjeđuje onaj koji prvi dođe do cilja’, odnosno za pobjedu na izborima nije potrebna većina glasova. Osim toga, opozicija Johnsonu trenutno je podijeljena među različitim strankama. Kada je bivša premijerka Theresa May 2017. sazvala izvanredne izbore, mislilo se da nema nikakve šanse da izgubi parlamentarnu većinu, pa se to ipak dogodilo. U takvom izbornom sustavu geografija je izrazito bitna, a u nekim dijelovima zemlje, naročito u Engleskoj, postoji značajan udio birača koji su glasali za Brexit i koji žele da se on dogodi, a za kaos koji se trenutno događa okrivljavaju one koji se protive Brexitu, a ne ljude kao što je Johnson. Kada se sve to uzme u obzir, nije nezamislivo da on dobije izbore - kaže Ramsay.

No on naglašava da je u ovakvim okolnostima iznimno nezahvalno bilo što prognozirati, naročito kada se uzme u obzir žestina kojom se dobar dio britanske javnosti usprotivio cijelom nizu premijerovih unilateralnih poteza. Iz redova opozicije i dijela medija opetovano se čuju tvrdnje da Johnson ne predstavlja narod, na čiju se volju poziva kada forsira izlazak iz EU-a bez dogovora, dapače, da ga je na poziciju premijera dovela privilegirana manjina unutar njegove Konzervativne stranke koja Velikoj Britaniji želi nametnuti ‘tačeristički’ Brexit, dok istraživanja pokazuju da većina birača zapravo želi sasvim suprotno od toga – renacionalizaciju industrije, poštenije poreze, više financiranja javnih usluga i više regulacije. Oni ističu da ni većina onih koji su na referendumu podržali izlazak iz EU-a nije bila za izlazak bez dogovora, da su parlamentarni zastupnici u čak tri prilike glasali protiv toga, dok za Johnsonovu namjeru da suspendira parlament nije znao čak ni dobar dio ministara. Štoviše, sam Johnson nekoliko tjedna ranije eksplicitno je negirao mogućnost raspuštanja parlamenta, u lipnju je isto to izjavio i ministar financija Sajid Javid, prisnaživši pritom da se ‘demokracija ne može isporučiti tako da je se gazi’, pa se Johnsona naveliko, uza sve ostalo, naziva i lažljivcem.

Britanski mediji su pogriješili kada su pretpostavili da nitko ne želi Brexit bez dogovora, jer je prilično bjelodano da postoje moćne lobističke skupine koje britansku industriju žele podrediti američkoj – kaže Adam Ramsay

Unatoč tome što Velika Britanija nema pismeno kodificirani ustav, pa se ni raspuštanje parlamenta ne može jasno proglasiti protuustavnim, opći je konsenzus da taj potez nema zakonske ni administrativne osnove. Štoviše, budući da Johnson nema podršku Donjeg doma parlamenta, zbog čega mu je i suspendirao rad iako se radi o najvažnijem događaju za zemlju u posljednjih više desetljeća, smatra se da je Johnson praktički izveo državni udar u namjeri da Brexit provede bez demokratske procedure i parlamentarnog nadzora.

Tijekom ovog tjedna, osim toga, na sudovima diljem Velike Britanije doći će do pomaka u čak tri sudske tužbe podnesene protiv izlaska iz EU-a bez dogovora. Jedno suđenje događa se u Škotskoj, gdje se ispituje tvrdnja tužitelja da britanska vlada krši suverenitet Škotske i da Westminster nema pravo takve odluke donositi mimo njezinog parlamenta. Grupa tužitelja, među kojima su i bivši britanski premijer John Major i predsjednica Liberalnih demokrata Jo Swinson, na sudu u Engleskoj također dovodi u pitanje Vladino samostalno aktiviranje članka 50, dok se na Visokom sudu u Belfastu razmatra tužba u kojoj se tvrdi da će se Brexitom bez dogovora prekršiti mirovni sporazum sa Sjevernom Irskom. Jedan od najvećih kamena spoticanja u vezi Brexita upravo je pitanje odnosa sa Sjevernom Irskom i Republikom Irskom, s obzirom na to da će ova druga ostati članica EU-a, pa će se morati promijeniti i priroda njezine granice sa Sjevernom Irskom, koja je dio Velike Britanije. Bivša premijerka Theresa May s EU-om je bila ispregovarala takozvani backstop kojim bi Evropska unija Velikoj Britaniji dala vremena da iznađe rješenje za funkcioniranje granice, no Johnson sada traži da se taj dogovor briše, iako nema plan čime ga zamijeniti.

Zbog svega ovoga opozicija je poduzela niz koraka, uključujući i namjeru izglasavanja nepovjerenja Vladi. Nakon gubitka podrške Phillipa Leeja konzervativci više nemaju većinu, a pretpostavlja se da se još najmanje 40-ak torijevaca protivi premijerovoj namjeri da realizira Brexit bez dogovora, zbog čega je Johnson tim disidentima zaprijetio izbacivanjem iz stranke. Laburisti sa svoje strane pozivaju na građanski neposluh i generalni štrajk, a 200 zastupnika potpisalo je deklaraciju u kojoj naglašavaju suverenitet parlamenta u odnosu na suspenziju koju je proglasio Johnson. S novim odnosom snaga izglasavanje zakona kojim će se blokirati Brexit bez dogovora postalo je izvjesnije, a moglo bi se dogoditi već u srijedu popodne, u trenutku zaključenja ovog broja Novosti.

Johnsonovo mahnitanje čini se neobjašnjivim kada se u obzir uzme činjenica da su se protiv Brexita bez dogovora, osim parlamentarne opozicije i dijela konzervativaca, izjasnili i britanska centralna banka (Bank of England), sindikati, nevladine organizacije za zaštitu okoliša, proizvođači, poljoprivrednici, ljekarnici i logističke kompanije, dok se i u samom dokumentu Vlade, koji je nedavno procurio u medije, upozorava na moguće nestašice hrane, goriva i lijekova, rizik od javnih nemira i zastoje u lukama i na aerodromima.

Laburisti i dio neovisnih medija Johnsona vide kao agenta oligarhije koja Veliku Britaniju želi isporučiti globalnom kapitalu, prije svega onome koji s druge strane Atlantika zastupa američki predsjednik Donald Trump. Da bi se to dogodilo, britanskoj oligarhiji potreban je Brexit koji podrazumijeva potpunu deregulaciju ekonomije, dok će svaki dogovor s EU-om, naprotiv, sadržavati barem natruhe usklađenosti s evropskim standardima i porezima. Kritičari Brexita bez dogovora tako navode da će u takvoj konstelaciji SAD nužno biti taj koji će nametati svoje standarde u vezi poreza i regulacije, zdravstveni sustav će se amerikanizirati, industrije poput poljoprivredne i automobilske bit će na udaru američke konkurencije, britanskim radnicima smanjivat će se prava, uništavat će se klima, a po svoj prilici Britanija će biti uvučena i u nove vojne sukobe.

Adam Ramsay kaže da je ‘vrlo teško dokučiti što se događa u umu Borisa Johnsona, no da bismo razumjeli što se događa u širem smislu, potrebno je pogledati koje sile trenutno upravljaju britanskom politikom’.

- Različita istraživanja pokazala su da se Boris Johnson okružio ljudima iz korporativnih lobija, naročito iz industrija koje se opiru regulaciji, kompanija poznatih po izbjegavanju poreza i hedge fondova. Britanski mediji napravili su ključnu pogrešku kada su pretpostavili da nitko ne želi Brexit bez dogovora, jer je prilično bjelodano da postoje moćne lobističke skupine koje britansku industriju žele podrediti američkoj. Posljednje tri godine treba razumijevati u tom kontekstu, a britanski mediji ne bi trebali biti iznenađeni ‘otkrićem’ da grupa oligarha koja nema iste interese kao ostatak zemlje upravlja cijelim ovim procesom - ističe Ramsay, napominjući da je Brexit proces koji se događa u kontekstu sve moćnije klase oligarha koja pokušava preuzeti politiku kako bi zaštitila svoje bogatstvo i s druge strane rastućih nacionalizama koji razaraju jedinstvo Velike Britanije.

1/3