Novosti

Svijet

Amnestirani zločinci

Zakon o nasljeđu sjevernoirskog sukoba propisuje mogućnost amnestije za nasilna djela počinjena od 1966. do 1998., čemu se protive i republikanci i unionisti, ali i organizacije za ljudska prava

Large internaconala  vukobratovi%c4%87

Belfast – prosvjed protiv spornog zakona u organizaciji udruge Rodbina za pravdu (foto Niall Carlson/Press Association)

Službenim "Kraljevskim pristankom" danim krajem septembra formalno je u Ujedinjenom kraljevstvu stupio na snagu kontroverzni "Zakon o nasljeđu sjevernoirskog sukoba i pomirenju". Zakon je još prije više od dvije godine predložio tadašnji britanski premijer, Boris Johnson, a nakon tri parlamentarna čitanja i brojnih amandmana originalni prijedlog je u osnovi ostao nepromijenjen. Njegova ključna odredba je mogućnost amnestije za počinjenje nasilnih djela tokom sjevernoirskog sukoba 1966. – 1998. godine, za one koji surađuju s posebnom Nezavisnom komisijom za pomirenje i prikupljanje informacija. Komisija odgovara britanskoj vladi, odnosno njezinom uredu za Sjevernu Irsku.

Tokom tridesetogodišnjeg sukoba na dijelu irskog otoka koji je 1921. nakon proglašenja nezavisnosti Republike Irske ostao pod britanskom vlašću ubijeno je oko 3.500 ljudi, a još je otprilike 40.000 ozlijeđeno. U njemu su se sukobljavale irske republikanske naoružane grupe – prije svega Irska republikanska armija – s unionističkim paravojnim skupinama, ali i sjevernoirskom policijom te britanskom vojskom. S obzirom na to da su linije lojalnosti irskom, odnosno britanskom identitetu uglavnom slijedile i konfesionalne podjele između katolika i protestanata, sukob je uključivao i brojne napade na civile "protivničke strane".

Mirovnim sporazumom na Veliki petak 1998. otklonjen je dio uzroka sukoba – odnosno politička i ekonomska diskriminacija katolika – ali su zajednice ostale duboko podijeljene. Status sjevernog dijela Irske ostao je formalno nepromijenjen. Sporazum propisuje raspisivanje referenduma o priključenju sjevera otoka Republici Irskoj ukoliko izgleda da to želi većina stanovnika Sjeverne Irske, međutim to ovisi o procjeni britanske vlade.

Vladajući britanski Konzervativci aktualni Zakon su pravdali potrebom da se olakša prikupljanje podataka o nestalim osobama i neriješenim ubojstvima te tako doprinese smanjenju tenzija u Sjevernoj Irskoj. Zakon je entuzijastično poduprlo i udruženje oko 200.000 britanskih veterana koji su tamo služili. Međutim, njemu se kategorički protive gotovo svi u Sjevernoj Irskoj, uključujući vodeće irske republikanske i unionističke stranke, ali i udruženja žrtava s obje strane, kao i organizacije za ljudska prava poput Amnesty Internationala i Vijeća Evrope. Razlozi za to su slični, ali s određenim razlikama.

Iz perspektive Vijeća Evrope i Amnestyja, ključni je nedostatak pravde za obitelji žrtava, kao i koncept "zastare" za zločine u oružanom sukobu koji nikada nije službeno proglašen ratom. Za unionističke organizacije neprihvatljiv je koncept amnestije za irske teroriste. Iz njihove perspektive, IRA i druge grupe napadale su legalnu vlast i legalne britanske sigurnosne strukture. Mirovni proces zapravo je značio samo njihovu kapitulaciju i afirmaciju statusa quo, pa sada ostaje samo da se kazne počinitelji. Demokratska unionistička partija, vodeća stranka te zajednice, vladinu proceduru oko izglasavanja zakona je nazvala "gnjusnom" i optužila je za uspostavljanje "moralne jednakosti između terorista i snaga sigurnosti".

Iz republikanske perspektive pak Zakon je namijenjen primarno zaštiti britanskih policijskih i vojnih snaga koje su sudjelovale u sukobima te je znatno naklonjeniji unionistima. Djelomično to proizlazi i iz strukture žrtava. Prema relevantnim znanstvenim istraživanjima, više od polovice žrtava republikanskih oružanih grupa bili su aktivni, rezervni ili bivši pripadnici vojske ili policije. S druge strane, preko 85 posto žrtava unionističkih grupa bili su civili.

Ono što republikanska strana osobito problematizira je suradnja između unionističkih paravojnih grupa i britanskih tajnih službi te vojske i policije. Iako su britanske vlasti za vrijeme sukoba zatvarale i pripadnike unionističkih paravojnih grupa, također postoje i brojni dokazi bliske suradnje. Otkrivanje detalja te suradnje je ono što, prema mišljenju republikanaca, britanska vlada ovim Zakonom želi izbjeći. Iako Komisija još nije ni formirana, pa se Zakon u osnovi još ne primjenjuje, zbog njega je već podignuto više desetaka tužbi protiv britanske vlade.

Potražite Novosti od petka na kioscima.
Informacije o pretplati pronađite ovdje.

Svijet

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više