Durand je samo jedna od dvije preostale sirane u Camembertu, seocu od 180 stanovnika u Normandiji, u kojem se izvorno proizvodi glasoviti francuski sir camembert. Taj se sir proizvodi i u drugim mjestima, izvornost proizvoda jamči se europskom oznakom izvornosti. No camembert je važan za Camembert, čije je važno identitetsko mjesto skulptura Marie Harel koja je po legendi koncem 18. stoljeća osmislila sir koji je proslavio mjesto.

Durand nije velik proizvođač, kao i mnogi drugi u Francuskoj drži se kvalitete, ne kvantitete, i pogađa ga kriza proizvodnje sira u Francuskoj. Čelnica Duranda Julie Hagberg izjavila je za njemački Der Spiegel da strahuje da će ljeto ove godine biti vruće i suho kao i lanjsko.

Dakle, nedovoljno kiše za rast trave u inače kišovitoj Normandiji, što znači nedovoljno kvalitetne trave za hranu kravama i povećavanje udjela sijena u njihovoj prehrani. To znači i da krave vjerojatno neće biti na ispaši na otvorenom deset mjeseci, koliko budu u idealnim godinama, nego samo šest.

Drugi problem proizvođačima sira u Francuskoj stvara inflacija. Ljudi štede novac, a to znači da se sve rjeđe odlučuju kupiti skuplju varijantu nekog sira. Mnogi fine varijante camemberta mijenjaju jeftinijim. Mliječni gigant Lactalis proizvodi globalno popularni president koji je više od tri puta jeftiniji od camemberta.

Proizvodnja sira trpi i zbog promjena navika. Vegani nadiru, a oni preziru i camembert. Pauza za ručak radnim danom u Francuskoj se skratila pa više nema vremena za sireve na kraju objeda. Stvaraju se sintetski prehrambeni pripravci koji zamjenjuju meso ili sir, a koji su, navodno, ekološki prihvatljivi i trebali bi biti još jedna panaceja koja će riješiti sve planetarne probleme.

Navike potrošača se mijenjaju. Problem stvara i uvozni lobi, odnosno slobodno tržište. U posljednjih 20 godina uvoz sira u Francusku povećan je 2,5 puta, a domaća je proizvodnja smanjena. Francuzi danas jedu više mozzarelle nego camemberta. Popisu nevolja treba pridodati i klimatske promjene, a iz zelene perspektive krave su na vrhu staklenoplinskih zlotvora.

Posljedica je i smanjenje krda, industrija trpi zbog klimatskih promjena, ali ih ona i stvara. Hagberg razmišlja o smanjenju krda Duranda, što su mnogi farmeri u Francuskoj već učinili, i ranijem slanju dijela krda u klaonice. Francuski sirevi su na udaru sa svih strana – udaraju na njih klimatske promjene, tržište, društvo.

Vincent Chatellier iz Nacionalnog poljoprivrednog instituta izjavio je za Der Spiegel da se sir ne uklapa u današnje vrijeme, a upravo je sir ono što povezuje Francusku sa svijetom i što ujedno stvara razliku između nje i svijeta. Sir je važan dio francuskog identiteta, camembert je u tome važan, Charles de Gaulle se zapitao "kako očekujete da se vlada zemljom s 246 vrsta sira", a danas 3000 sirana proizvodi tisuću vrsta sira.

Neke vrste postoje više od tisuću godina; Karlo Veliki je volio brie, a pojesti komadić tog sira bila je posljednja želja Luja XVI., prije giljotiniranja. Kozji sir valencay nekada je bio u obliku piramide, a njen je vrh odrezan nakon ne baš uspješne Napoleonove kampanje u Egiptu.

Sir je važan dio francuske ekonomije, a važan je i diplomatski. U jednom od brojnih ekonomskih sukoba između SAD-a i EU-a Washington je uveo kaznene zaštitne carine na roquefort, valjda najslavniji francuski sir u svijetu i prvorazredni nacionalni simbol.

Globalizacija traži uniformnost, što okusima različitim francuskim sirevima ne odgovara. Ne ide im na ruku ni Europska unija, čija tijela ih sve više i sve češće povezuju sa zdravstvenim rizicima zbog količine soli i masti koje sadrže. Hagberg pak tvrdi da do gojaznosti ne dovodi dobra nego loša hrana.

A da bi krave, posljedično i sirevi, mogli platiti visoku cijenu borbe protiv klimatskih promjena saznali smo i u Irskoj. Tamošnja vlada početkom lipnja je nagovijestila (još nije odlučeno) da bi u sljedeće tri godine uzgajivači krava trebali poklati oko 200.000 grla, što je deset posto nacionalnog kravljeg fonda i to zato što krave ispuštaju metan koji je odgovoran za klimatske promjene, a stočarstvo, tvrdi se, proizvodi i 14 posto stakleničkih plinova. Plan je toliko bedast da su ga čak i u PETA-i, ekstremnoj organizaciji za životinjska prava, proglasili takvim, konstatiravši da ionako sve više ljudi prelazi na vegansku prehranu.