Rat u Ukrajini pokrenuo je novo natjecanje na Balkanu. Sve preskačući jedan preko drugoga, regionalni mediji i političari zlurado se utrkuju u nagađanjima koja će od balkanskih zemalja najviše stradati od globalnih posljedica ruskog napada na Ukrajinu. U tim licitacijama Srbija i njezina ekonomija zasad su prvi favoriti da će najviše stradati, jer bi umjesto "umiljatog janjeta koje dvije majke sisa" mogla završiti na ražnju sankcija koje su Europska unija i SAD počeli nametati Rusiji.
Četvrti paket sankcija koje je Europska unija prošloga tjedna definirala zazvonio je na uzbunu u Srbiji. Njime se, među ostalim, kompanijama iz EU-a zabranjuje poslovanje s ruskim državnim kompanijama, ali i poslovanje s kompanijama u trećim državama koje su u većinskom vlasništvu sankcioniranih ruskih kompanija. Naftna industrija Srbije (NIS) upravo je takva kompanija jer je ruski Gaspromnjeft njezin većinski vlasnik (56,15 posto vlasništva). Europskom uredbom propisano je da zabrana poslovanja s NIS-om stupa na snagu 15. svibnja i praktično bi poslije tog datuma srpska naftna industrija mogla staviti ključ u bravu jer naftu i sve drugo što joj je potrebno za njezinu preradu u srpskim rafinerijama ne može kupiti i do njih dopremiti bez poslovne suradnje s kompanijama iz zemalja članica EU-a.
Kako NIS godišnje ostvari preko 3 posto srpskog BDP-a, na vijesti iz Bruxellesa ljutito su reagirali čak i predstavnici srpskih proeuropskih civilnih udruga. Koordinatorica Nacionalnog konventa o Europskoj uniji Nataša Dragojlović, primjerice, zagovara da se Srbija pridruži europskim sankcijama Rusiji, ali pod uvjetom da joj Europska unija nadoknadi štetu koju bi zbog toga pretrpjela. "Ako delimo istu kuću, iste vrednosti, onda snosimo iste posledice, a kažnjavanje Rusije za ovakvo ponašanje u međunarodnim odnosima košta i one koji sankcije sprovode", izjavila je Dragojlović za Tanjug.
No, Srbija i druge zapadnobalkanske zemlje kandidatkinje za članstvo u Europskoj uniji i u "Strateškom kompasu", najnovijem dokumentu kojim je Europska unija odredila strateške pravce svoje obrambene i sigurnosne politike, gurnute su na marginu. Dragojlović, naime, konstatira da u "Strateškom kompasu" Europska unija "razmišlja o svom angažovanju na Pacifiku, razmatra strateška partnerstva sa Japanom, a da prethodno nije dovršila transformativne procese na Zapadnom Balkanu koji inače definiše kao nestabilan region" te zaključuje: "Ako u svom neposrednom dvorištu niste uspeli da usadite vrednosti, da transformišete ta društva na bazi tih vrednosti i da ih uvedete u svoje članstvo, pitanje je kako će se vrednosni sistem EU odraziti i na njen strateški koncept."
I nakon uvođenja četvrtog europskog paketa sankcija Rusiji, ruska nafta i plin uglavnom će nastaviti neometano teći prema članicama Europske unije, čak i preko teritorija Ukrajine, a jedino bi odmah mogli presahnuti dobavni pravci prema Srbiji. Na povike iz Srbije da se "zabranom poslovanja s kompanijama u većinskom ruskom vlasništvu iz trećih zemalja" sankcije zapravo uvode samo njezinoj privredi, glasnogovornik Europske unije Peter Stano za Tanjug je ipak odgovorio da "nema sankcija EU-a protiv Srbije i nema planova za bilo kakve sankcije Srbiji. Sankcije EU-a u vezi sa ruskom invazijom na Ukrajinu ciljaju na dve zemlje koje su očigledno odgovorne za to, a to su Rusija i Belorusija, kao i na određeni broj pojedinaca i kompanija iz ovih zemalja. Trenutno smo u kontaktu sa srpskim vlastima da razjasnimo sve njihove zabrinutosti u vezi sa primenom i posledicama restriktivnih mera."
Ako Srbija "u kontaktu" s Europskom unijom i uspije izbjeći najcrnji scenarij, zatvaranje NIS-a, njezina privreda već sada trpi posljedice rata u Ukrajini. Predstavljajući najnoviji broj časopisa Kvartalni monitor, njegovi autori s beogradskog Ekonomskog fakulteta i Fondacije za razvoje ekonomske nauke (FREN) navode da je "skoro izvesno da rast BDP-a u 2022. biće znatno manji od planiranih 4,5 odsto čime će biti prekinut relativno visok privredni rast iz prethodne godine. Inflacija će nastaviti da raste, i to ukupna i bazna", jer "rat u Ukrajini i sankcije prema Rusiji već utiču na rast cena energenata, metala, žitarica i hrane na svetskom tržištu, a verovatno će u narednom periodu biti zahvaćeno sve više drugih primarnih proizvoda i repromaterijala. Zbog toga se očekuje da inflacija u drugom kvartalu privremeno uđe u zonu dvocifrenog međugodišnjeg rasta." Autori Kvartalnog monitora ističu i da su "najvažnije makroekonomske posledice krize za Srbiju sporiji rast BDP-a, ubrzanje inflacije, rast fiskalnog deficita, pad stranih direktnih investicija i značajno smanjene deviznih rezervi".
Novinarka RTS-ova Oko magazina, Anica Telesković, pak tvrdi da su NIS, Željezara Smederevo i Air Srbija već sada "prve tri srpske žrtve svetskog ekonomskog rata". NIS je zasad potencijalna žrtva jer još uvijek postoji mogućnost dogovora s EU-om da izbjegne sudbinu koja mu je zapisana u četvrtom paketu europskih sankcija Rusiji. Željezara Smederevo, koja je u većinskom vlasništvu kineske HBIS grupe, željeznu rudu uvozi iz Ukrajine, a manjim dijelom i iz Rusije. Zbog rata u Ukrajini transport željezne rude iz Ukrajine je otežan ili u prekidu, pa Kinezi intenzivno tragaju za rudom na trećim tržištima, ali se i u tom slučaju suočavaju s problemom transporta. Zbog toga je već sada upitno hoće li ostvariti svoje ovogodišnje proizvodne planove, a pogotovo dodatne kvote čelika koje joj je Europska unija odobrila kako bi nadoknadila uvoz čelika iz Ukrajine i Rusije.
Air Srbija je treća kompanija koja bi zbog rata u Ukrajini i europskih sankcija mogla stradati u ovoj godini. Anica Telesković piše: "Nakon zaustavljanja avio-saobraćaja između Rusije i Zapada bila je jedna od retkih kompanija koja je letela za Moskvu i nazad, čak je i udvostručila broj letova. Međutim, pojedini poslanici Evropskog parlamenta, poput Urmasa Paeta iz Estonije, tražili su da se Er Srbiji zabrani da leti u vazdušnom prostoru Evropske unije, zbog toga što ignoriše evropske sankcije Rusiji. Čule su se i optužbe da Srbija 'zarađuje na ukrajinskoj krvi'. Nakon toga broj letova je vraćen na staro, međutim dojave o podmetnutim bombama na letovima Er Srbije gotovo da prate i red letenja za Moskvu. A troškovi za Er Srbiju se kumuliraju uzaludnim podizanjem i spuštanjem aviona." Air Srbija je zbog pandemije koronavirusa prepolovila svoje godišnje prihode, a umjesto očekivanog povratka na stare poslovne grane u ovoj godini suočava se s novim gubicima zbog euroatlantskih sankcija Rusiji.
U svojim najboljim poslovnim godinama, te tri kompanije ostvarivale su oko šest posto ukupnog srpskog BDP-a, pa bi njihov slom gurnuo Srbiju u novi krug teške ekonomske krize. Nataša Dragojlović kaže da je i Europska unija svjesna da je u uvjetima krize koju je izazvao rat u Ukrajini "teško balansirati evropske vrednosti sa ekonomskim interesima". I Europska unija se, tvrdi Dragojlović, suočava s dilemom "kako da se i ona sama stateški opredeli, da obezbedi svojim građanima ekonomski prosperitet i normalan život, uključujući energente od kojih je potpuno zavisna od Rusije, a kako da reaguje na potpuno nedopustivo kršenje međunarodnog prava i svih međunarodnih normi za koje se EU i njene države članice zalažu". A kad je riječ o Srbiji, Dragojlović je uvjerena da je "Srbija država koja bi trebalo da ima najmanju zadršku kada je reč o zaštiti principa međunarodnog prava, teritorijalnog integriteta i suvereniteta svake pojedinačne države na svetu. Srbija se decenijama unazad upravo na te principe poziva, i u vrednosnom smislu nema razloga da gubi vreme u raspravama i dilemama kom vrednosnom sistemu pripada." No kao i članice Europske unije, i Srbija ne bi zbog "europskog sustava vrijednosti" platila najskuplju ekonomsku cijenu i žrtvovala svoje najvrednije kompanije.
