>

novosti logo

Društvo Društvo

Nerafinirane laži

Kratka povijest obećanja i prikrivanja neumitne činjenice u tržišnoj privredi: Izjave vodećih političara u vezi Rafinerije Sisak primjer su verbalnih vratolomija nakon kojih uvijek stradaju radnici

Uzalud su sindikalni predstavnici godinama upozoravali što će se dogoditi sa sisačkom Rafinerijom. Premda su bolje od Nostradamusa, babe Vange i Tarabića zajedno predvidjeli scenarij njenog gašenja i to ne na temelju gatanja iz crne kave ili bacanjem graha, nego na osnovu dokumenata u koje su imali uvid, političari i šira javnost uglavnom su ih ignorirali, a iz kompanije su ih tjerali otkazima. ‘Nikad, ako osvojimo vlast, nećemo dopustiti gašenje Rafinerije nafte u Sisku, to javno obećavamo. U protivnom, prestat ćemo se baviti politikom’, rekao je u kolovozu 2016. godine prvi na listi HDZ-a u 6. izbornoj jedinici, a danas ministar državne imovine Goran Marić.

‘Županija neće dopustiti gašenje proizvodnje u sisačkoj Rafineriji, već će se zauzimati za nastavak primarne proizvodnje i zadržavanje radnih mjesta, jer bi gubitak bilo kojeg radnog mjesta značio veliki gubitak za Sisak i županiju’, rekao u siječnju 2018. župan sisačko-moslavački Ivo Žinić. Premijer Andrej Plenković, sjetit ćete se, točno prije dvije godine na Badnjak sazvao je izvanrednu konferenciju za novinare i objavio da Vlada kreće u otkup Ininih dionica od MOL-a. Čekala se još samo odluka o modelu kako će se to napraviti. Dvije godine poslije sve je isto kao tada, samo što Rafinerije više neće biti, baš kao što nema pola ministara, među kojima i tadašnje potpredsjednice Vlade Martine Dalić, čiji je suprug u Upravi Ine.

Podsjetimo, Ina je prošlog tjedna objavila da u planu kompanije za 2019. godinu planira početi prebacivanje prerade sirove nafte u Rafineriju u Rijeci u koju bi – ako je financijski isplativo – uložila četiri milijarde kuna do 2023. godine, dok bi u Sisku bio industrijski centar s drugim djelatnostima kao ‘vrijedan dio Inina poslovanja te će kompanija tamo nastaviti s poslovnim aktivnostima i zadržati položaj vodećeg poslodavca i ulagača’. Ministar zaštite okoliša i energetike Tomislav Ćorić zna nešto više, pa je najavio da će u novom industrijskom centru u Sisku ‘ostati raditi između 350 i 400 radnika i da će Ina ići s programom zbrinjavanja onih radnika koji su blizu mirovine’, ali i da će ‘radnici u Sisku, njih oko 800, imati perspektivu ostanka u Ini’. Otkud promjena stava, Ćorić nije odgovorio, nego je tek kazao da on nikada nije izjavio da Hrvatskoj trebaju obje rafinerije, posebno zato što ona u Sisku posluje na 35 posto kapaciteta, a u Rijeci na 75 posto.

‘Stvarno ne znam tko se još može čuditi ovim postupcima Ine. To smo očekivali već tri-četiri godine i nimalo me ne čudi da su za takav plan glasali svi iz Uprave i Nadzornog odbora Ine’, kazao je jedan od glavnih sindikalnih aktivista Predrag Sekulić i odmah ponudio nove scenarije, a s obzirom na to da je do sada točno predviđao što će se dogoditi, nema razloga da mu ne povjerujemo.

‘Kada bi se u Sisku proizvodio bitumen, to bi moglo raditi deset ljudi u dvije smjene. Za proizvodnju biogoriva nemamo dovoljno sirovina ni kada bismo ih dovozili iz cijele Hrvatske. Jedina šansa su maziva. Ona se sada proizvode u Zagrebu, na atraktivnoj lokaciji na Radničkoj cesti. Ina će ih vjerojatno prebaciti u Sisak, a nekretninu prodati – bave se svime samo ne onime čime bi trebali’, rekao je Sekulić i dodao da će na kraju ostati stotinjak ljudi, dok će ostali biti postepeno otpuštani. Među njima će se vjerojatno naći i trojica radnika sisačke Rafinerije koji su prije koji dan na MOL-ovom natjecanju upravljanja rafinerijskim procesima osvojili drugo mjesto. Takvi Ini, izgleda, ne trebaju.

1/1