Kakva je situacija u sisačkoj Rafineriji?
Trenutno su zaustavljeni pogoni. Rade energana zbog pare i grijanja, po jedna baklja na kombiniranim postrojenjima KP4 i KP7, novi generator pare (NGP) i loživi vod, kao i otpadne vode, logistika, otprema i doprema. Radnici budno paze da ne dođe do pucanja cijevi i oštećenja opreme zbog velikih razlika u temperaturi. Održava se, da tako kažem, hladni pogon. Radnici su zabrinuti, ali i veoma odlučni.
Hoćete li u blokadu pruge kako biste spriječili odvoz nafte?
Naravno da će biti blokade: ta kompozicija od 28 vagona cisterni sirove nafte – neće proći! Bile su najave da će to biti 15. siječnja, na 25. godišnjicu priznanja, ali očito su tada odustali zbog naših aktivnosti. Iščekivanje blokade je konstantno, jer nalog za utovar može biti izdan u svakom trenutku. Organizacija radnika je na visokom nivou i ljudi od povjerenja su upućeni u sve planove. Radnici Rafinerije rade uglavnom u smjenama i unutar žice sve mora funkcionirati besprijekorno, a budnost unutar i izvan nje je na najvišoj razini. Puno je neprijatelja naše borbe i ne smijemo im dati ni najmanji povod.
Kako Siščani gledaju na vaše akcije?
Svjesni i savjesni građani daju nam podršku. Svakog dana puno je upita o novostima u Rafineriji. No nije ovo samo sisačka borba, ona se sve više pretvara u svehrvatsku borbu. Kao netko tko je bio i s radnicima Željezare na Mostu Gromova, kao i na mnogim drugim prosvjedima, smatram se vjerodostojnim da govorim o tome. Predugo je hrvatski radnik bio djelatnik. Riječ ‘radnik’ nosi svoju snagu. Nisu je džabe pokušali potisnuti novim izrazima. Razumijem radnike svih uništenih i pokradenih tvornica koji su ljuti i razočarani, jer je njima podrška izostala.
Žao mi je što i ranije radnici nisu uviđali značaj sloge. Volio bih da nas je na Markovom trgu bilo puno više kad se diralo u Zakon o radu (ZOR) za vrijeme Ivice Račana i tadašnje koalicije na vlasti. ZOR su ubili lažni socijaldemokrati i sve druge političke opcije, a uz svesrdnu pomoć najvećih krivaca: sindikata i sindikalista. Sindikalisti po svojim pravim kao da žive u socijalizmu i imaju menadžerske plaće, dok radnici žive u neoliberalnom kapitalizmu i trebali bi živjeti od šake riže. Koja je zapravo ovo godina?
Kako ste obilježili 25-godišnjicu hrvatske samostalnosti?
Proslavio sam je na pruzi, snimajući ‘videočestitku’ predsjednici, premijeru i svim političarima, neovisno o njihovim lažnim bojama. Situacija s Rafinerijom nafte Sisak prokazuje sve licemjerje političkih elita, a pokazuje i to da uopće nismo samostalni. Samostalnost smo predali EU-u na referendumu, koji je bio čista prevara elita, a dio smo predali NATO-savezu. Uvijek smo bili dobar materijal za ginuti u ime tuđih interesa.
Hrvatsko društvo je postalo sebično i licemjerno kao i politike koje bira. Nažalost, sve smo manje ljudi, a sve više dijelovi čopora. Ljudi vjeruju da među njima postoje razlike, a ne vide da je riječ o zavjeri s dvije glave u vlasništvu istih gospodara. Ukrali su nam sredstva za rad i tvornice, a državu pretvorili u uvoznicu EU smeća. Da nije pohlepe nekolicine koja je Hrvatsku i njena bogatstva strpala u svoje džepove, mogli bi svi lijepo živjeti uz resurse koje posjedujemo. Pretvorba i privatizacija su najveća pljačka ove zemlje i njenih ljudi.
Kakvu budućnost čeka sisačku Rafineriju?
U Sisku postoji nekolicina ljudi koji su spremni i životima braniti Rafineriju. Nekima takvo što zvuči populistički i nestvarno, ali tako misle oni koji nikad nisu za drugog nešto učinili, a da nisu očekivali nešto zauzvrat. Na politici je da odluči želi li na pruzi mrtve radnike, koji će braniti svoju tvornicu. Kupnja INA-e je, po mom mišljenju, strateški interes ove zemlje. No bitno je da to sve bude transparentno, da se time ne okoriste lopovi ni oni koji na to tek pomišljaju.
Od MOL-a, koji koristi onoliko koliko mu se dozvoli, veći su problem domaće izdajice. Zato je važno da se od te priče maknu svi poslušnici i ‘mađaroni’ koji su suučesnici u onome što se dogodilo INA-i: od asistenata, upravitelja pogona, preko upravitelja proizvodnje i direktora na svim razinama do same uprave. Smatram i da bi trebalo maknuti i reprezentativne sindikate, jer oni su zlo. Koriste strane riječi iza kojih se uvijek krije nešto loše po radnike ove zemlje. Njihova reprezentativnost se pokazala na svim outsoursinzima, a zadnja od njih je maloprodaja INA-e.
