U okviru Dana srpske kulture, u prepunoj dvorani kazalištu KNAP na istoku Zagreba 23. oktobra prikazana je predstava ‘Crvena’, rađena po tekstu Johna Logana, u režiji Danila Marunovića i izvođenju Branislava Lečića i Marka Grabeža.

Radnja Loganove drame, prvi put izvedene u Londonu 2009. godine, dešava se krajem 50-ih godina prošlog vijeka u New Yorku, a njeni protagonisti su slikar Mark Rotka i njegov pomoćnik Ken, kroz čije se odnose otvara mnoštvo važnih tema iz sfere umjetnosti i njenog tumačenja i doživljavanja, ali i odnosa umjetnika prema publici i tržištu. Ili kako je svojevremeno rekao Marunović, ‘Crvena’ govori o promjeni kulturnog koncepta u svijetu i poručuje da umjetnost koja mijenja svijet više nikom nije potrebna.

Nakon predstave, brojnih aplauza i izlaženja na bis pitali smo protagoniste o dojmovima.

- Moram da priznam, zagrebačka publika je obrazovana, prati teatar, voli ga i ja sam uvek kad dođem u Zagreb na nekoj vrsti ispita kako će moj rad biti ocenjen i procenjen. Kad su mladi kao Marko pored mene i kad izvodimo predstavu koja je dobila nagradu za dramski tekst, onda je to još veće iskušenje, jer znam da publika poznaje dramsko spisateljstvo i zna podatke koje obični građani ne znaju - rekao je Lečić.

Pitali smo ga i o značenju manifestacija kao što su Dani srpske kulture.

- Najiskrenije, mislim da smo jedinstven prostor bez obzira što smo podeljeni u države i što se neki sećaju ružnih detalja vezanih uz svežu istoriju i daljnju prošlost. Moramo to da prevaziđemo jer se međusobno razumemo. Koristeći zajedničko kulturno i istorijsko nasleđe, ali i različitosti, možemo da budemo jedni drugima jako kompatibilni i korisni i to počinje pre svega kroz kulturu. Naravno da se u politici to zaoštrava kroz nacionalne priče, ali to smatram pubertetom nacija na Balkanu. Moramo da shvatimo da bez jedinstva ne predstavljamo ništa nikom na planeti. Moramo ostvarivati neke zajedničke interese koji se tiču opstanka ili projekcije naše kulture, naše ekonomije i političkih ubeđenja koja moraju biti na svetskom, a ne samo na lokalnom nivou - rekao nam je Lečić.

Grabež je u razgovoru za Novosti kazao da je ekipa u Zagrebu doživjela poprilično intiman kontakt s publikom.

- Reakcije su mi bile iznenađujuće jer je zagrebačka publika reagovala na neke stvari na koje publika inače ne reaguje. Imamo osećaj da su osetili komad kako bi trebalo da se ovaj komad tumači i oseća - rekao je Grabež i naglasio da je apsolutno za svaku vrstu kulturne razmjene unutar regiona jer to značajno za budućnost.

Za dojmove smo pitali i Antoniju Petričušić, docenticu na Katedri za sociologiju zagrebačkog Pravnog fakulteta koja se bavi ljudskim pravima.

- Upravo bi ovakve manifestacije, odnosno kulturni događaji trebali biti vid očuvanja i promicanja kulturne autonomije nacionalnih manjina jer su moderni, suvremeni, bliski i pristupačni i služe kao najbolji mostovi povezivanja s lokalnim stanovništvom. Na ovu predstavu nisu došli samo Srbi, došli su i Hrvati koje je interesiralo kako srpsko kazalište postavlja predstavu na američki tekst. Pohvalno je to što je srpska zajednica jedna od rijetkih manjinskih zajednica koja na neki način koncipira očuvanje kulture i to ne smo tradicionalne, nego i suvremene. Zato podržavam ovaj vid očuvanja kulturne autonomije jer je ona često prezasićena folklorom i tradicijama iz 19. stoljeća. Kao mostovi povezivanja s lokalnim stanovništvom, odnosno sa zajednicama u kojima manjine žive, trebaju nam modernije forme s kojima će se mlađe stanovništvo moći poistovjetiti - rekla nam je on.

Dušan Mišković, predsjednik manjinskog crnogorskog vijeća u Zagrebu, također ističe da su Dani srpske kulture značajni.

- Koliko ja znam i pamtim Srbiju, tamo su postojala vrhunska kazališta i filmovi tako da sve što dođe iz Srbije u Hrvatsku i obrnuto ima svoju vrijednost, tradiciju i kvalitetu. Zbog toga to treba podržati, s tim da bi bilo bolje da se ovakve manifestacije ne dešavaju samo jednom godišnje, nego i češće - zaključio je Mišković.