Ostao sam, priznajem, zatečen u knjizi navedenom informacijom da je ovo "prva antologija queer poezije na ovim prostorima" – slični izbori su mi, očito ipak nešto drugačije uokvireni, već prolazili kroz ruke – no vjerojatno je još više bila riječ o osjećaju: osjećaju da je nešto kao antologija queer poezije, i kod nas, odavno trebalo postojati. U kojem obliku i formatu, s kojim sadržajem i s kojom poetičkom i političkom funkcijom – ako je potonje, pogotovo u ovom slučaju, uopće moguće razdvojiti – te napose s kojim društvenim učinkom, sasvim je drugo pitanje.
Uvršteno je trideset i troje autora/ica, a pod egidom "regije" krije se očito područje SFRJ, uzevši u obzir da su uvrštene i prijevodne književnosti, slovenska i makedonska, uz činjenicu da je, pretpostavljam iz praktičnih razloga, isključena ona kosovska albanskog izraza. Za knjigu koja teži inkluzivnosti, doduše, to vjerojatno i nije baš sjajna premisa. Sastavljači, koji ispravno detektiraju "nesklonost detaljnije kritičke razrade takvih (queer) književnih djela" u knjigu nas, međutim, umjesto očekivanog opsežnog predgovora koji bi se pozabavio kontekstom reprezentacije i recepcije, književnopovijesnim aspektom tretmana teme u našim književnostima te deskripciji i suodnosu poetičkih i političkih činitelja, uvode tek vrlo šturim bilješkama. Iz njih je jasno tek da uvrštene objedinjuje to da "u svojoj poeziji svjesno koriste elemente queer književnosti". Queer književnost sam doživljavam kao kompleksan, poticajan i politički potentan, subverzivan termin, međutim ne i posve samorazumljiv. Nešto dalje ipak je pojašnjeno da se pod njim podrazumijevaju prije svega "teme vezane uz životna iskustva seksualnih i rodnih manjina", što, čini mi se – iako je itekako potrebno, vrijedno, hrabro i do određene mjere subverzivno – ipak djeluje umnogome okljaštreno od pretpostavljenih emancipatornih potencijala pojma.
Usprkos tome što se većina uvrštenih uklapa u ovako postavljene parametre, makar u najšire shvaćenom smislu, kriteriji izbora ostaju s najmanje dva aspekta nedorečeni. Prvo, nejasno je zašto se koristi termin "antologija", pored mnogo adekvatnijih "izbor" ili "panorama". Neki autori/ce u svakom su smislu početnici, dakle oni koji su tek "dali naznake povjerenja u kvalitetu", bez objavljenih pjesničkih knjiga, a neka od viđenijih imena regionalne queer književnosti (Anja Zag Golob primjerice, dometima inače u samom vrhu sveska) izostaju. To nas vodi do drugog kriterija – "svjesnog korištenja", koje se prevodi kao "tematiziranje". Upravo kad pomislite da razlog mora biti procjena da njihov tretman "teme" nije dovoljno izravan, što god to značilo, postaje jasno da nimalo izravan nije ni kod nekih od uvrštenih autora, čak ni na razini, recimo, neheteronormativnih zamjenica pri obraćanju neimenovanom adresatu/kinji (npr. kod Romea Mihaljevića).
No, zbrku na stranu: izbor okuplja neke od pjesničko-aktivističkih prvoboraca i prvoborkinja queera u našim krajevima poput Braneta Mozetiča i Nataše Velikonja (koji su, kao prvi na liniji, među najizravnije angažiranima, ali i pjesnički stabilnima), zatim "srednju generaciju", i dalje jasno aktivističku i mjestimice rubno plakatnu (Sanja Sagasta, Aida Bagić), sad već afirmiranu, nagrađivanu mlađu generaciju, koja je na scenu stupila kad su osnovne strategije i taktike, barem u nekim sredinama, već bile postavljene, što se ogleda u modelskoj i stilističkoj raznovrsnosti i prosječno daleko manje eksplicitnom izravnom angažmanu (S. Asotić, G. Čolakhodžić, K. Dimitrova, N. Dragičević, R. Petrović) te još posve neafirmirana imena (M. Živković Fatimarija). Promatrano u cjelini, poetička heterogenost kao i kvalitativne oscilacije otprilike odgovaraju onima u bilo kojem drugom sličnom, manjinski nelimitiranom izboru. S obzirom na okvir i logiku brojeva, ovakav izbor si može dopustiti i iskliznuća koja bi u kontekstu ukupne pjesničke aktive bila teško branjiva. Bez obzira na to, pojedine upitnike i, čini mi se, ipak podrealiziran političko-emancipatorni, a mjestimice i estetički potencijal, ovaj je izbor potrebna i važna stepenica, nesamorazumljiva i hrabra, i u njemu – što je najvažnije – stanuje sasvim dovoljno dobrih pjesama.
