Nedavni požar u firmi za obradu plastike Drava Internacional, u osječkom prigradskom naselju Brijest, još je jedan putokaz kako poduzetnici, privatni vlasnici otpada, uvažavaju ekološke i sigurnosne standarde. Pravila i zakonski akti vrlo su labavi kada se primjenjuju u privatnom sektoru. Jer kako drugačije objasniti gomilanje plastičnog otpada u dvorištu firme, prema nekim procjenama čak 25 puta više od dozvoljenog. Golemi crni dim koji se nadvio nad osječkim naseljima je saniran uz puno truda nadležnih službi. Kroz nekoliko dana poboljšala se i kvaliteta zraka, no ostaje pitanje koje su sve indirektne posljedice za ljude koji žive u neposrednoj blizini odlagališta. Još važnije, kako u budućnosti spriječiti ekološke katastrofe?

Ana-Marija Mileusnić, voditeljica kampanje protiv zagađenja plastikom iz Zelene akcije, navodi da požari nisu rijetkost u plastičnoj industriji. Napominje da to nisu samo nesreće ili splet nesretnih okolnosti, kako se uobičajeno kaže. Ovakve tragedije, govori, uvijek se moraju pripisati sustavnim nedostacima.

- Sama količina plastike na odlagalištu se može promatrati kao manjkavost u provođenju svih propisa vezano uz održivo gospodarenje otpadom od kojih je, po pitanju plastike, najvažniji Pravilnik o ambalaži i ambalažnom otpadu, o jednokratnoj plastici i ribolovnom alatu koji sadrži plastiku. To pratimo od 2021. otkad je donesen Zakon o gospodarenju otpadom. Pravilnik je trebao biti gotov za šest mjeseci. Još uvijek nije donesen. Javno savjetovanje je završeno u 12. mjesecu prošle godine. Nemamo niti izvještaj - govori Mileusnić i dodaje da je bez pravilnika teško djelovati, praktično nemoguće.

Lokalne samouprave se nemaju na što pozvati, nema zakonskog akta, nema akcijskih planova za sprečavanje nastanka plastičnog otpada, nabraja ona. Tek će se u narednom periodu moći sagledati svi štetni učinci izgaranja plastike na ljude, zemljište, vodu, zrak te na biljni i životinjski svijet. Mileusnić je sigurna da će stanovništvo, nažalost, u nekoj mjeri trpjeti posljedice.

- Prozvalo se ovo ekološkom katastrofom ili ne, to nije toliko ni važno, mi ćemo tek vidjeti što će ljudi naseljeni oko odlagališta proživljavati. Zrak je sad manje zagađen, ali zgarište ostaje i taloži se u tlo, odlazi u podzemne vode. I to jest na razini ekološke katastrofe. Posljedice se mogu ublažiti, ali su nažalost neizbježne. Toksični pepeo se cijedi u podzemne vode, velika je kontaminacija ne samo s kemikalijama nego sa svim tim štetnostima i načinom kako djeluju na ljudski organizam. To je veliki zdravstveni hazard za ljude koji žive u blizini. Nije problem samo udisanje, već pepeo koji ostaje. On se raspršuje po poljoprivrednom zemljištu - govori Mileusnić.

Ne gori svaka plastika isto i nije izgaranje svake vrsta plastike podjednako štetno za ljude i okoliš. Zvonimir Katančić, profesor sa zagrebačkog Fakulteta kemijskog inženjerstva i tehnologije, u razgovoru za Nadu pojašnjava da se Drava International primarno bavi reciklažom PET polimera, a u nešto manjem obimu radi i reciklažu polietilena (PE) i polipropilena (PP). PET materijal se koristi za izradu boca za piće, dok se čepovi na bocama proizvode od PE ili PP materijala. Katančić govori da je onaj crni, gusti dim iznad Osijeka, karakterističan za izgaranje PET-a.

Upravo taj čađavi dim, govori on, ukazuje na visoku koncentraciju nepotpuno izgorjelih složenih ugljikovodika u dimu, uz ugljikov dioksid i ugljikov monoksid. Takav dim je smjesa brojnih i potencijalno opasnih tvari za ljudsko zdravlje i okoliš.

- Uzevši u obzir prirodu PET-a, te tvari mogu biti aromatske naravi, među kojima su mnogi štetni plinovi poput acetaldehida, metana, etilena, formaldehida, toluena, benzena, stirena, ksilena, etilbenzena, fenola, bifenila itd. Formaldehid, benzen i stiren poznati su kancerogeni, a svi ostali pripadaju u red toksičnih plinova koji mogu uzrokovati iritaciju očiju, dišnih puteva te izazvati alergijske reakcije. Neke od navedenih tvari su detektirane na postajama za praćenje kvalitete zraka u Osijeku i okolici - naveo je Katančić.

On je nailazio na, kako kaže, neprovjerene tvrdnje u medijima da su prilikom gorenja PET-a nastale i velike količine dioksina. Profesor objašnjava da su dioksini poliklorirani, vrlo toksični spojevi, ali da PET u svojoj strukturi ne sadrži klor. Slijedom toga, njegovim gorenjem ne mogu nastati klorirani spojevi, odnosno dioksini.

- Njihova koncentracija ipak vjerojatno nije bila nula jer se još uvijek neke naljepnice na bocama rade od PVC-a čijim izgaranjem zaista mogu nastati dioksini. Međutim, uzevši u obzir malu masu prisutnih naljepnica, u odnosu na ukupnu masu PET ambalaže, glavna opasnost je dolazila od gore navedenih spojeva. Dio tih spojeva su vjetrovi prenijeli na daleke udaljenosti i razrjeđenjem smanjili koncentraciju u zraku ispod opasnih razina. Glavni problem je što se čađa koja sadrži navedene spojeve istaložila na zemlji u okolici. To će se morati sanirati - pojasnio je Katančić.

Ipak, svakako postoji mogućnost da s vremenom dođe do ispiranja u podzemne vode. Šta je potrebno učini kako bi se ovakve situacije prevenirale? Naša sugovornica iz Zelene akcije smatra da su potrebni decentralizacija i javno vlasništvo odlagališta. Najviše zabrinjava što cijeli sustav gospodarenja otpada ovisi o privatnim firmama.

- Druga stvar, trebali bismo se vratiti s PET ambalaže na ponovo punjivu staklenu ambalažu, da se umanji ugljični otisak što je vrlo često argument protiv stakla. Staklo se može koristiti puno puta. U sustavu povrata ambalaže staklo je izgubilo poticaj u jednom trenutku zbog pritiska plastične industrije. Osim toga, da se ovaj požar dogodio u Zagrebu, više bi se čulo, bilo bi više inicijativa. Ovako smo imali udarnu vijest jedan dan, vrlo brzo su svi zaboravili na to. A ljudi tamo moraju živjeti s tim. I u Zagrebu su se dešavale slične situacije, Jakuševac je gorio, ali naše društvo ima kratko pamćenje. I u Eko floru u Mokricama je isto bio požar. U Turskoj su čak uspjeli dokazati da je za požar odgovoran vlasnik postrojenja - zaključuje Ana-Marija Mileusnić.

 

Tekst je izvorno objavljen u prilogu Novosti Nada - društvenom magazinu Srpskog demokratskog foruma