Jedno nasmijano smeđe oko gleda u kameru, drugo je prekriveno nestašnim pramenom smeđe kose. Podignute pred licem djevojčica drži dvije stisnute šake. Boksačica je, članica prvog i jedinog ženskog boksačkog kluba u Gazi. Fotografiju je prije tri godine snimio talijanski fotograf Daniele Napolitano. Od serije fotografija nastao je paketić razglednica nazvan Razglednice iz Palestine, koji se posljednjih godina prodaje po različitim alternativnim prostorima u Italiji, a novac od prodaje ide za podršku palestinskim inicijativama. Razglednicu sam pronašla u kulturnom centru Handala Ali u Napulju, nazvanom po palestinskom aktivistu Aliju Oraneyju koji je desetljećima živio u tom talijanskom gradu.
Po izlasku iz centra, odmah istražujem boksački klub čije su članice postale lica s razglednica. Doznajem da su počele trenirati u maloj garaži u gradu Gazi 2018., a početkom 2023. dobile su prvi službeni prostor za trening i registrirale klub. U snimkama kojima su lokalni mediji popratili osnivanje kluba, djevojke, uglavnom tinejdžerice, opisuju kako u boksu pronalaze odmak od svakodnevnog stresa života u Gazi, kako imaju više samopouzdanja, kako su se naučile fokusirati na disanje i spoznale da je tijelo sposobno za mini, a ne samo makro kretnje. Klub je okupio 40-ak članica, a vodio ih je trener Osama Ajub. U početku je bilo nemalo kritika na račun djevojaka koje boksaju, nisu svi lokalci bili oduševljeni tim prizorom, ali upornim dolascima na treninge boksačice su ih prisilile da se naprosto naviknu.
Osim njegovanja zdravog tijela i duha, boksačice su kao posebnu čar bivanja u klubu isticale prijateljstva koja razvijaju, to da nakon treninga skupa odlaze na plažu ili pojesti sladoled. U jednom videu prijateljice Farah, Rahaf i Hala uzbuđeno uglas konstatiraju: "Uvijek svugdje idemo zajedno." Za mnoge su resurse bile zakinute još od prvih treninga u garaži, a izgradnja nove teretane i osnivanje kluba omogućeno je podrškom iz Italije, sredstvima koje je prikupljao rimski kolektiv Boxe Contro l’Assedio (Boksom protiv okupacije). Donacije su prikupljane i u Palermu i Napulju, a grupa boksača iz Italije više je puta od 2018. odlazila u Gazu i pomagala pri izgradnji kluba. Tada je u Gazi bio i fotograf Napolitano, koji je Gazu opisao kao mjesto koje mu je okrenulo naopačke čitav svijet i sve što je mislio da zna. Jedan od trenera Boksa protiv okupacije Fabrizio Troya u Gazi je bio 2022. i od tada koristi svaku priliku da ponovi da je Gaza rak-rana svijeta.
U jednom od izraelskih napada nakon oktobra 2023. prvi i jedini ženski boksački klub u Gazi, pionirski i internacionalno građen godinama i otvoren u osvit te godine, pretvoren je u ruševine. Sve članice kluba u trenutku pisanja ovog teksta još uvijek su raseljene i ne mogu se vratiti svojim domovima. Dvije su članice, zajedno sa članovima svojih obitelji, ubijene. Trener Ajub posljednjih je godinu i pol selio od jednog do drugog izbjegličkog kampa, a ljetos su ga u kampu u Han Junisu kamere uhvatile kako na užarenom pijesku između improviziranih šatora s djevojkama trenira boks.
"Od početka rata nisu uništeni samo naši domovi i naš boksački klub, već i naša sjećanja i snovi", kazao je novinarima. Dodao je zatim da ih genocid neće zaustaviti, i da će dokle god budu mogli uzvraćati udarac. Drito uz napuljsku razglednicu, mozak mi memorira tu sliku iz Han Junisa. Kako na pijesku, bez rukavica i vreća, drugarice golim šakama udaraju u jastuke, koji će nekad opet biti samo za sanjanje.
Tekst je izvorno objavljen u prilogu Novosti Nada - društvenom magazinu Srpskog demokratskog foruma.
