Više propalestinskih akcija u Zagrebu posljednjih dana u javnosti je odjeknulo uglavnom preko niza izvještaja i svega par komentatorskih osvrta u našim najpraćenijim medijima. Možda je i bolje što ih nema više, jer su odreda bar donekle problematični, čak i kad su načelno dobronamjerni prema tome aktivizmu.
Najviše se takvom dobrohotnošću, kao i kritikom državnih vlasti, istaknula Sanja Modrić, kolumnistkinja portala Telegram. No ona u prvi plan stavlja podatak da je sedamnaestero privedenih zbog nenasilne blokade jednog od ulaza u Ministarstvo vanjskih poslova RH pretprošli ponedjeljak, uzrasta starije-srednjoškolskog do mlađe-studentskog, tj. riječima autorice, dječjeg. Nevolja tu nije toliko u samoj negdje pokupljenoj dezinformaciji, s obzirom na to da je prosjek godina privedenih bio preko 30, s tek valjda troje mlađih, ali ipak punoljetnih. Imena njihovih odvjetnika bila su odmah nakon privođenja javno poznata, a oni dostupni za sva pitanja, tako i o dobi branjenica i branjenika.
Veći problem nastaje, međutim, kad se prisjetimo da bi te, ne baš neviđene ovdašnje akcije podrške Palestincima i otpora hrvatsko-državnoj suradnji s Izraelom koji im nastoji zatrti sjeme, morale dosad biti općenito prepoznatljive. Ne se brkati s dječjom igrom, jer je posrijedi najprogresivnija politička pozicija i živi angažman u Hrvatskoj danas. Njegova prenapadna marginaliziranost u vodećim medijima govori više o potonjima, pa infantilizacija aktera najpunokrvnijih političkih događanja nije slučajna ni onda kad je nehotična. Uparena je s faktičnim patroniziranjem, uz zaobilaženje teme genocida u Gazi, čime taj problem zajedno s našim odnosom prema njemu ostaje depolitiziran, kako mu je odozgo i namijenjeno.
Aktualni okvir svega toga određen je poslušništvom spram zapadnjačkih mentora, osigurača Izraela, a to sobom povlači nepokolebljivu prepisivačinu. Rezultat je vidljiv i u hvalevrijednom reagiranju hrvatskog PEN-a, dakle, gdje se također nastupa u obranu privedenih, te se usput iznosi konstatacija o ''više od 2000 civila, mladih i djece'' ubijenih u napadu Hamasa prije godinu i pol dana. No civilnih je žrtava tada bilo približno 800, što se definitivno ne kvalificira blaže u smislu ratnog zločina. Ipak, sva preuveličavanja su i kreirana da bi se reproducirala u medijski kontroliranoj globalnoj javnosti radi opravdanja za genocid čija izvedba ovisi o vanjskoj potpori, tako bar malo i odavde.
Informativna rupa u kojoj Hrvatska čami, tim je apsurdnija što uopće nije teško internetski konzultirati izvore među kojima malo koji od svjetski renomiranih i dalje pokušava negirati spomenutu cifru, kamoli napuhati ju više nego duplo većom. Šaptom je pala i optužba za 40 dekapitiranih beba koju je pronosio i Joe Biden, da bi izostao bilo kakav dokaz o ijednoj takvoj žrtvi. Razvikano seksualno zlostavljanje u Hamasovu napadu spalo je na nekoliko indicija bez ijednog zatvorenog istražnog predmeta. Priča je splasnula kad su se odnedavno počele osjetnije širiti vijesti o razmjerima te vrste zločina počinjenog nad Palestincima. Samo još u izolacijama poput ove naše može se neopaženo mimoilaziti sve te činjenice, pa smo otud dobili i komentar Valentine Wiesner u Večernjem listu od prošlog petka, naslovljen ''Ne ideologizirajte sveučilišta i ne koristite Židove kao smokvin list''.
Ta autorica bavi se efektom propalestinskog aktivizma studenata Filozofskog fakulteta u Zagrebu, okupljenih u fakultetskom Plenumu i inicijativi ''Studentice za Palestinu'', ali metnuto u kontekst sličnih aktivnosti u svijetu, naročito SAD-u. A kontekstualizacija je provedena onako kao što nalažu dominantne cionističko-propagandne organizacije, npr. Američki židovski kongres, Američki židovski komitet i Antidifamacijska liga, također američka i židovska. Prešućeno je da se hajka na antisemitske vještice po američkim sveučilišnim kampusima odvija u zemlji koja Izraelu odavno i bezrezervno osigurava presudnu moć. Pritom nipošto nećemo sporiti da je antisemitizam tamo u zabrinjavajućem porastu već godinu i pol, ali mora se onda uvidjeti da je povrh svega na snazi ono što su s druge strane prepoznali i brojni američko-židovski intelektualci. Ne samo npr. onih dvadesetitroje sa Židovskog fakulteta na sveučilištu Columbia i koledžu Barnard koji su lani potpisali očitovanje o zloupotrebi pojma antisemitizma čija se etiketa lijepi za svaku prozivku Izraela u vezi s Gazom i svako protivljenje cionizmu.
Večernjakova autorica predbacila je zagrebačkim studentima konkretno to što je njihov zahtjev upravi doveo do otkazivanja suradnje jednoj honorarnoj lektorici hebrejskog, bivšoj višoj oficirki izraelske vojske koja se i sama hvalila svojim ratnim putem. Problem je navodno u tome što je tako sankcionirana ''bez suđenja'', iako nije spomenuto da ta žena dolazi iz države koja ne priznaje za to predviđen međunarodni sud. No zatim se plasira krunski prilog o studentima čije prosvjede, ''pa i u Hrvatskoj, izdašno financiraju brojne fundacije i filantropske organizacije''.
Ovo ne može biti nasumično, a provjerljivo je koliko i ono s godištima privedenih demonstrantkinja i demonstranata. Nijedna propalestinska akcija ovdje nije nimalo financirana s bilo koje strane, pogotovo ne izdašno, ali takva sirova podvala ipak nesumnjivo nečemu služi.
Studenti optuženi su tako u Večernjem listu da su podlegli čarima obojene revolucije ili nečeg sličnog, a obojenog, naime – plaćenog i dirigiranog. U novije vrijeme, takvo blaćenje znano je najviše iz prakse Aleksandra Vučića, dok je ostatak teksta Valentine Wiesner obilježen dozlaboga proturječnim ideologiziranjem relacije javno-privatno u sektoru visokog obrazovanja i šire. Prenosimo samo utisak da ona tobožnju egalitarnu prirodu tržišta uzima zdravo za gotovo, jednako kao i tezu da palestinska krilatica ''From the river to the sea'' odaje genocidne namjere spram Židova. Tu imamo posla s onim što se naziva pretvaranjem Holokausta u oružje, pa ni Wiesner nije propustila usporediti događaje po američkim kampusima s akcijama povijesnoga nacističkog Sturmabteilunga.
No na obali toga zazivanog mora, s kojeg Izrael sistematično progoni Palestince još od 1948. godine, nedavno je srušen i posljednji arapski univerzitet. I da bi delegitimirala hrvatske studente koji podsjećaju na to, pak, komentatorica Večernjaka odlučila im je podmetnuti izmišljene financije. Osvrt portala Narod.hr koji među propalestinskim aktivistima detektira ljevičare i servira tezu da je stoga očito posrijedi nekakva đavolja rabota, u svojoj jednostavnoj gluposti je znatno bezazleniji. Tu se barem ne manipulira toliko historijskim jadima, nego se udara ideologijom na ideologiju bez nastojanja da se vlastita prikrije, i nema Holokausta ni kao oružja ni kao smokvina lista.
