>

novosti logo

Eurozona sumraka

Donosimo pregled stavova koje zastupaju neki hrvatski europarlamentarci, uglavnom iz kluba zastupnika Europske pučke stranke i Europskih konzervativaca i reformista: Istanbulska konvencija mahom im je sporna, a ‘Za dom spremni’ nije, galame o rumunjskom referendumu, šute o bijelim suprematistima, smanjili bi prava žena i radnika…

Prema lanjskom istraživanju nezavisne organizacije VoteWatch Europe, Hrvatska se kao članica Europske unije po razini moći i utjecaja u ostvarenju zadanih ciljeva nalazi u skupini najmanje utjecajnih država, a hrvatski zastupnici nisu ni među deset posto najutjecajnijih europarlamentaraca. Neokonzervativne i desne politike koje pojedini hrvatski europarlamentarci s manje uspjeha zastupaju u Europskom parlamentu – gdje glasaju protiv ratifikacije Istanbulske konvencije, relativiziraju nacifašizam, brane spomen-ploče s ustaškim pozdravom, podržavaju homofobne referendume, zalažu se za dodatnu prekarizaciju rada itd. – nailaze na veće razumijevanje u domaćem, hrvatskom kontekstu. U nastavku teksta donosimo pregled stavova i politika koje zastupaju neki hrvatski europarlamentarci, uglavnom iz kluba zastupnika Europske pučke stranke i Europskih konzervativaca i reformista.

Marijana Petir

Premda voli isticati da je vjernica, njezino političko djelovanje često nije u skladu s proklamiranim kršćanskim vrijednostima. Izjavom da uz granicu s Hrvatskom niču vehabijska naselja u koja se vraćaju navodni strani borci koji pak radikaliziraju muslimansko stanovništvo u BiH, izrečenoj na sjednici Odbora za vanjske poslove EU parlamenta, izazvala je burne reakcije u bosanskohercegovačkoj javnosti. Lanjskoga je rujna u EU parlamentu glasala protiv ratifikacije Istanbulske konvencije. Objasnila je da ne vidi dodanu vrijednost Konvencije u borbi protiv nasilja jer u Hrvatskoj već postoje instrumenti i zakonodavstvo koje se mora provoditi. U martu 2015. glasala je pak protiv izvješća Marca Tarabelle, zastupnika stranke europskih socijalista. Premda je njegovo izvješće ‘Napredak u području jednakosti žena i muškaraca u EU-u u 2013.’ na kraju ipak usvojeno, Petir se izjasnila protiv mjera za lakši pristup žena kontracepciji i abortusu.

Dok se s jedne strane protivi ženskim pravima, s druge se zalaže za prava ‘hrvatskog glazbenika’ Marka Perkovića Thompsona. Nakon što su lani iz sigurnosnih razloga ovom staru ekstremne desnice zabranjeni koncerti u Austriji i Sloveniji (upravo mu je zabranjen i koncert u Kostreni), Petir se potužila Europskoj komisiji. Thompsona je predstavila kao jednog od najistaknutijih hrvatskih glazbenika koji bi trebao biti, a navodno nije, ‘zaštićen svim pravima koja uživaju svi građani EU-a’. Na preporuku Komisije, Petir je Thompsona uputila da pred austrijskim i slovenskim sudovima tuži one koji su mu zabranili koncert.

Zajedno s četrdeset drugih europarlamentaraca nedavno je potpisala i otvoreno pismo podržavši raspisivanje referenduma u Rumunjskoj o braku kao zajednici muškarca i žene. To ne čudi s obzirom na to da je lanjskoga maja ova članica Europske pučke stranke sudjelovala u hrvatskom Hodu za život, čiji su organizatori koju godinu ranije proveli referendum o braku kao zajednici muškarca i žene, a već neko vrijeme zagovaraju i zabranu abortusa. Njezini homofobni stavovi poput onih da je homoseksualnost bolest koja se može staviti pod kontrolu i da manjina ne može nametati svoj sustav vrijednosti većini priskrbili su joj 2011., po izboru Zagreb Pridea, titulu homofoba desetljeća. Usput rečeno, na Hodu za život fotografirala se s osuđenim ratnim zločincem Darijom Kordićem koji je, za razliku od nje, tek odnedavno otkrio vjeru. Pritom Petir smatra da Kordić nije počinio zločin u Ahmićima, za što je odležao 17 godina u zatvoru, već da mu je u Haagu suđeno zbog zapovjedne odgovornosti i to zato što nije želio pristati na ucjenu Haškog tužiteljstva koje je od njega tražilo da tereti hrvatski državni vrh na čelu s predsjednikom Tuđmanom.

Teško da će netko u dogledno vrijeme nadmašiti bisere Marijane Petir.

Ruža Tomašić

Eventualno ih može nadmašiti bivša kanadska policajka i predsjednica Hrvatske konzervativne stranke, koja uvijek ima spreman pendrek za nepoćudne građane. U jednom trenutku to su Srbi u Hrvatskoj koji su, po njezinu shvaćanju, u svojoj državi samo gosti, u drugom opet Srbi, za koje ne želi udati svoje dijete, a sve kako bi njezina unučad jednog dana ipak (pro)govorila hrvatski. Kada su prošlog mjeseca europarlamentarci iz gotovo svih zastupničkih klubova pozvali države članice koje još nisu ratificirale Istanbulsku konvenciju da to učine što prije, Ruža Tomašić je na plenarnoj sjednici u Strasbourgu pozvala hrvatske vlasti da je ne ratificiraju. Uvik kontra, rekli bi za nju iz splitskog The Beat Fleeta. Poput Marijane Petir, i ona je glasala protiv izvješća Tarabella. No pravi je skandal ova članica europskih konzervativaca i reformista izazvala 2014. glasajući protiv povećanja ravnopravnosti žena, odnosno protiv neobvezujućeg (i poslije odbačenog) izvješća Inês Cristine Zuber, eurozastupnice i članice Komunističke partije Portugala, koje je, između ostalog, predviđalo da se muškarcima i ženama zajamči ista plaća za isti posao te da se zabrane otpuštanja za vrijeme rodiljskog dopusta. Tomašić je naknadno objasnila da za izvješće nije glasala jer je u njemu podmetnuto pitanje prava na pobačaj i ‘rodne ideologije’.

Lanjskog je prosinca u Strasbourgu na plenarnoj sjednici s temom zabrane nacističkih i fašističkih simbola i slogana diljem EU-a uzrujano kazala da joj je prestrašno da u raspravu nije uvršteno pitanje komunizma. Ustvrdila je, naime, da je pod fašizmom i nacizmom pobijeno 17 milijuna, a pod komunizmom čije se naslijeđe, kako kaže, nerijetko slavi i propagira u EU parlamentu, 90 milijuna ljudi. Ovakvi stavovi ne čude ako znamo da je odluku o premještanju spomen-ploče poginulim pripadnicima HOS-a s ustaškim pozdravom ‘Za dom spremni’ iz Jasenovca u Trokut kod Novske nazvala sramotnom i sluganskom politikom.

Ivica Tolić

Sve je to pomno u svoj notes zabilježio Ivo Vajgl, slovenski eurozastupnik i bivši konzul SFRJ u Clevelandu, koji je na toj istoj sjednici, aludirajući upravo na spomen-ploču iz Jasenovca, prozvao Hrvatsku za postavljanje spomenika Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Zbog prozivke uvrijeđen se našao Ivica Tolić, član HDZ-a i europskih pučana, koji je Vajgla zapitao zašto je naveo da je u Hrvatskoj postavljen spomenik NDH kada se radi o postavljanju spomenika regularnoj postrojbi Hrvatske vojske iz Domovinskog rata, koja nema nikakve veze s nacističkim i fašističkim režimom. ‘Bliski smo susjedi i doista dobro znam kakav je spomenik postavljen u Jasenovcu, ali zahvaljujući pameti odgovornih ljudi taj je spomenik maknut. Ne trebamo ovdje igrati igrice oko toga’, odgovorio mu je rezolutno Vajgl.

Politika koju Tolić zastupa u EU parlamentu u skladu je s njegovim najavama kako će se zalagati da ‘vrednote Domovinskog rata budu prepoznate u Europi’. Zna se da je taj bivši pripadnik Četvrte gardijske brigade i zapovjednik Treće imotske bojne završio najviše vojne škole i da je umirovljen u činu komodora, a u EU parlament je ušao kao zamjena za Andreja Plenkovića. Podržao je raspisivanje referenduma o braku u Rumunjskoj i glasao protiv ratifikacije Istanbulske konvencije. Odaje dojam i da, najblaže rečeno, nije pretjerano empatičan prema izbjeglicama i migrantima. Premda je suglasan da EU treba biti solidarna i pomoći ugroženim kategorijama, prije svega ženama i djeci, lani je u raspravi u EU parlamentu izjavio kako smatra da solidarnost i humanost ne smiju biti paravani za kulturološku promjenu Europe i da se EU ne smije pretvoriti u kamp za izbjeglice niti ostati njihova krajnja destinacija.

Ivana Maletić

‘Maletić je ‘drugotno ljudsko biće’, ali ne zato što je žena, nego zato što je licemjerna, hladna, bez suosjećanja za žrtve nasilja’, riječi su kojima je jednu od najambicioznijih hrvatskih europarlamentarki, članicu HDZ-a i europskih pučana, opisala aktivistica Sanja Sarnavka. Bilo je to nakon lanjskog glasanja za ratifikaciju Istanbulske konvencije u EU parlamentu, pri čemu je Maletić ostala suzdržana. I to zbog tzv. rodne ideologije koju navodno ta Konvencija propagira. Zasmetalo ju je i spominjanje abortusa u kontekstu prava žene da odlučuje o svojem tijelu, u čemu je vidjela prave namjere Konvencije.

Njezine aktivnosti u Europskom parlamentu uključuju i glasanje protiv izvješća Tarabella, kao i podržavanje raspisivanja referenduma o braku u Rumunjskoj. Svoj glas nije dala ni već spomenutom izvješću portugalske eurozastupnice o dokidanju potplaćenosti žena jer je i u njemu, kao i drugdje, vidjela nekakvu ideologiju, poput relativiziranja obitelji i prava na život. Ali zato je lanjskog studenog, zajedno sa spomenutima Marijanom Petir, Ružom Tomašić i Ivicom Tolićem te također eurozastupnicama Dubravkom Šuicom i Željanom Zovko, glasala protiv rezolucije Europskog parlamenta o Poljskoj, i to suprotno odluci Europske pučke stranke. Rezoluciju je EU parlament izglasao većinom glasova svojih zastupnika. Povod je bila proslava Dana poljske nezavisnosti, kada je 60.000 nacionalista marširalo ulicama Varšave zazivajući ‘čistu Poljsku, bijelu Poljsku’ i ‘bijelu Europu’. Rezolucija je donesena zbog ozbiljne prijetnje vladavini prava u Poljskoj, ugrožene nezavisnosti sudstva i ljudskih prava – prava na okupljanje i prava žena, uključujući i ona reproduktivna, kao i nedopustivog uskraćivanja financiranja civilnog društva.

Dubravka Šuica

Tužnija od poljskog slučaja je činjenica da su HDZ-ovi europarlamentarci naknadno korigirali svoje glasove i preveli ih u status suzdržanih jer se prije samog glasanja o rezoluciji nisu konzultirali sa strankom. Tako je barem izjavila Dubravka Šuica, koja sebe opisuje kao uvjerenu Europljanku. Bez obzira na naknadnu promjenu mišljenja i izjave Maletić i Šuice da se eksplicitno protive uništavanju demokratskih standarda koje provodi poljska vlada, teško je vjerovati da do tih standarda osobno drže. Kao članica radne skupine europskih pučana, Šuica se lani založila da se u europski stup socijalnih prava uvede promocija fleksibilnih, prekarnih oblika rada kao doprinosa ekonomiji, dakle nesigurnijih, slabije plaćenih i nezaštićenih oblika rada koji su uvijek na štetu radnika. Nedavni podaci pokazuju da Hrvatska u europskim okvirima, uz Poljsku i neke mediteranske zemlje, već prednjači u prekarizaciji rada.

Kao potpredsjednica Odbora za vanjske poslove u EU parlamentu Šuica je podržala ratifikaciju Istanbulske konvencije, ali nije izvješće iz 2014. o potplaćenosti žena. Zajedno s kolegom Toninom Piculom (SDP) zatražila je lanjskog siječnja na Odboru za vanjsku politiku rješavanje pitanja nestalih u posljednjem ratu i granične demarkacije te povrat kulturnog blaga, odnosno umjetnina koje su tijekom rata završile u Srbiji i Crnoj Gori. I dok ih umjetnine jako brinu, nismo primijetili da su se Šuica, Picula ili drugi hrvatski eurozastupnici pred EU parlamentom založili za one koji su tijekom tokom rata ostali primjerice bez stanarskog prava ili za hrvatske građane srpske nacionalnosti koji i danas žive u ispražnjenim selima bez struje i vode.

Željana Zovko

Ambasadorica koja ruši ugled BiH, tako je dolazak u Europski parlament ove bivše međunarodne tajnice HDZ-a BiH i veleposlanice te zemlje u Italiji, Francuskoj i Španjolskoj prije dvije godine komentirao dio bosanskohercegovačke javnosti. Zamjerili su joj neetičnost i politički nekorektno ponašanje jer se kao ambasadorica upustila u promjenu posla, dovodeći u pitanje legitimnost i ozbiljnost institucije poput Ministarstva vanjskih poslova BiH. U društvu Marijane Petir, u veljači je sudjelovala na 66. nacionalnom molitvenom doručku kod američkog predsjednika Donalda Trumpa. Ideološki se priklonila europskim pučanima – kršćanskim demokratima te odigrala zapaženu rolu u posljednjoj akciji glasanja za rumunjski homofobni referendum. Smatra da Haški sud nije ispunio svoj zadatak jer se presude koriste za političke kampanje, a odgovornost se traži u narodima i u kolektivnoj krivnji. Glasala je za ratifikaciju Istanbulske konvencije. Ostala je suzdržana u vezi rezolucije o Poljskoj zato što su u nju bili uključeni, kako je kazala, elementi koji spadaju u supsidijarnost nadležnosti svake zemlje, kao što su reproduktivna pitanja. Budući da od pobrojanih ima najkraći europarlamentarni staž, njezini najjači potezi tek se očekuju.

1/1