Prije nekoliko godina jedna je novinarka, hvaleći novu frizuru svoje prijateljice, na Facebooku objavila status u kojem je uz riječ ‘žena’ stavila i emotikon bombe. Smisao je dakle bio jasan. Nova frizura prijateljicu je pretvorila u ‘ženu-bombu’. Rekli bismo uobičajena svakodnevna komunikacija s više ili manje zezanja na društvenim mrežama. Međutim, nije prošlo dugo, Facebook je blokirao novinarku. Razlog je krivo iščitavanje simbola bombe. Bilo je to naime vrijeme kad su se redali teroristički napadi ISIL-ovaca po najvećim europskim gradovima. Facebook je njenu bombu naprosto krivo protumačio. Primjer drugi, ispričao nam ga je Toni Prug, socioekonomski analitičar s londonskim obrazovanjem, možda je još ilustrativniji: korisnik Facebooka je sa stranica jednog muzeja podijelio sliku majstora iz 19. stoljeća. Vrlo brzo mu je status blokiran jer su na slici bile gole ženske grudi. Facebookov softver opet je zakazao i bez ikakvog razloga aktivirao blokadu.

Dok Facebook ne prilagodi svoje algoritme, mogućnosti manipulacije tom društvenom mrežom su velike. Ovakav oblik ‘ratovanja’, nažalost, može predstavljati i uvježbavanje ozbiljnijeg oblika ‘ratovanja’, onog na ulici – kaže Katarina Peović Vuković

Upravo kao što ne razlikuje umjetnički akt od pornografije, Facebook ne razlikuje ni političke stavove, pa je nakon presude i samoubojstva ratnog zločinca Slobodana Praljka krenuo s blokadama i lijevo i desno, podjednako svaljujući ‘krivnju’ i na one koji su veličali ratne zločince i na one koji su upozoravali na njih. Između ostalih, blokirane su Facebook stranice portala Lupiga, Antifašističkog vjesnika, Antifa Šibenika, kao i tjednika koji upravo čitate. ‘Tko se okomio na Lupiginu Facebook stranicu teško je ukratko reći. Ono što je sigurno jest da se radi o ekstremistima koji su nezadovoljni što im Facebookova pravila nisu dozvolila veličanje ratnog zločinca. Sigurno je i da se time javno hvalila skupina koja sebe naziva Urbanom desnicom, a o kojoj pozoran promatrač društvenih zbivanja u ovoj zemlji nije mogao čuti baš ništa dobro. I ovom su prilikom jasno pokazali kakvim se spletkama bave’, govori glavni urednik Lupige Ivor Fuka. Stranica je blokirana nakon niza lažnih prijava. Prijavljivan je sadržaj koji kritizira neofašističke pojave, poput svastike na jednom zagrebačkom zidu, ustaških grafita, poruka mržnje prema Židovima, poljskog europarlamentarca koji salutira s ispruženom desnicom… ‘Facebookov stroj jednostavno ne ‘govori’ hrvatski i nije mu poznato, niti ga je briga, kakvi tekstovi stoje uz takve fotografije’, nastavlja Fuka.

Slično iskustvo ispričao nam je i Lovro Krnić iz Antifašističkog vjesnika koji kao potencijalnog napadača također vidi udrugu Urbana desnica. ‘Nakon što je Facebook odlučio sankcionirati veličanje Praljkovog samoubojstva, ekstremna je desnica instrumentalizirala nezadovoljstvo i bijes svojih pratitelja, kanalizirajući ga ponajprije na pokušaj gašenja stranice Antifa Šibenik. Budući da je svojim dugogodišnjim upornim djelovanjem na terenu i putem Facebooka ova stranica Dalmaciju lišila isključivo negativnih konotacija ‘crne utvrde’ – kakvu joj je prišila Urbana desnica provođenjem agresivnih homofobnih, ksenofobnih i anti-antifa kampanja i akcija – jasno je zašto se upravo Antifa Šibenik našla prva na udaru ekstremne desnice’, objašnjava Krnić. Dekontekstualizacijom fotografija i masovnošću lažnih prijava na ciljane objave, od kojih su neke bile stare i preko godinu dana, najprije je izbrisano deset fotografija, da bi idući dan bila ukinuta i cijela stranica Antifašističkog vjesnika. Organizatori lažnih prijava koji fašističke simbole prikazuju kao govor mržnje bez obzira na kritički, odnosno antifašistički kontekst u kojem su objavljeni, hvale se da u svakom trenutku mogu pokrenuti svojih 5000 tzv. keyboard warriora i blokirati ciljane stranice, dodaje Krnić.

Ipak, i Lupiga i Antifašistički vjesnik uspjeli su se riješiti blokada. ‘Stranicu smo odblokirali čim smo došli do žive osobe na Facebooku, što smo uspjeli poprilično brzo. Zvuči nevjerojatno, ali da, iza Facebooka postoje i živi ljudi kojima je bilo jasno da se radilo o lažnim prijavama. Hoće li prijavitelje u budućnosti nekako sankcionirati, nije mi poznato’, kaže Fuka. Krnić pak objašnjava da su im pomogli čitaoci i skloni mediji koji su slali službena pitanja Facebooku, kao i međunarodna medijska kampanja.

Pod plaštem tehnološke revolucije uvodi se uređivanje sadržaja ekstremno složenim filtriranjem. Kinezi to isto rade, samo oni to pošteno zovu politička cenzura, dok se zapadni blokeri i cenzori prave pametni, a nas prave megabudalama – govori Toni Prug

Kako i zašto dolazi do blokada na Facebooku, pitali smo Dragu Galića iz informatičkog časopisa ‘Bug’. Prema njegovim riječima, Facebook ima automatizirani sustav prijave kršenja pravila korištenja njihovog servisa. Bilo tko može prijaviti bilo koga, odnosno bilo čije stranice u cjelini ili neki pojedinačni post ukoliko smatra da krše pravila komuniciranja na njihovom servisu. Prijave su za prijavljenoga posve anonimne, odnosno on ne zna i ne može saznati tko ga je prijavio, bez obzira na to kako služba za korisnike u Facebooku riješi prijavu – kao opravdanu pa brišu pojedinačni post ili suspendiraju nečiji profil na određeno vrijeme ili trajno, odnosno kao neopravdanu pa nema nikakve akcije.

Problem je, međutim, u lažnim prijavama, kao što je bio slučaj s Lupigom i antifa stranicama. Galić objašnjava da je Facebook golem servis s otprilike dvije milijarde korisnika kojem dnevno pristižu stotine tisuća prijava, koje se prvo automatizirano sortiraju i ponderiraju – nečiji post koji ima samo jednu prijavu nižeg je prioriteta od nekoga posta koji zaprimi stotine ili tisuće prijava zbog kršenja Facebookovih pravila o komuniciranju – i u pravilu postovi i stranice s velikim brojem prijava bivaju trenutno suspendirani, dok ne dođu na red za temeljitiji pregled koji čine stvarni ljudi. ‘Valja imati na umu da Facebook ima četiri tima za prijave i to Safety Team (za nasilničko i opasno ponašanje), Hate and Harassment koji se bavi govorom mržnje i uznemiravanjem korisnika na osobnoj razini (bivši supružnici, dečki i cure), Abusive Content koji se bavi spamovima i varanjima preko FB-a, odnosno seksualno eksplicitnim objavama, i Assist Team koji se bavi prijavama korisnika koji ne mogu koristiti svoj račun jer je hakiran ili su samo nešto zabrljali. Svi ti timovi raspoređeni su na samo četiri mjesta – dva su u SAD-u, a po jedno je u Irskoj i Indiji. Ukratko, lako je moguće da će prijavu za kršenje pravila govora mržnje i uznemiravanje u Hrvatskoj rješavati netko u Indiji tko nema pojma o čemu se radi, odnosno izmiče mu bilo kakav kontekst. U tom smislu satira koja koristi nacističke simbole da bi se narugala nacistima može se od takvog tima za podršku protumačiti kao nacistička propaganda, a da ne govorimo o nijansama u prijavama koje su vezane uz specifičnosti i aktualnosti koje mi u Hrvatskoj možemo shvatiti, ali oni vani samo ako su abnormalno dobro verzirani za naše specifičnosti’, tumači Galić.

Govoreći o lažnim prijavama, Katarina Peović Vuković s riječkog Filozofskog fakulteta kaže da one mogu biti rezultat hibridnog rata u kojem jedna skupina može organizirati lažni napad i prijavljivati sadržaje kao neprimjerene, a prema Facebookovim uvjetima korištenja to bi trebali biti samo točno određeni sadržaji. ‘Dok Facebook ne prilagodi svoje algoritme, mogućnosti manipulacije tom društvenom mrežom su velike. Ovakav oblik ‘ratovanja’, nažalost, može predstavljati i uvježbavanje ozbiljnijeg oblika ‘ratovanja’ – onog na ulici – što su već i sugerirali agresivni komentari na desničarskim stranicama. Tamo se poziva na skidanje antifa ‘uživo’. Dakle, ulaženjem u sukob treba očekivati i da se virtualni rat pretvori i u pravo ‘rušenje’ i nasilje. Pritom mislim da nema pravog odgovora na ove napade. Reakciju ljevice u smjeru odmazde smatram lošim odgovorom, prije svega zato jer izjednačava jednu i drugu stranu u strategijama. Prijava stranica s fašističkim sadržajem je legitimna, prijava sadržaja s antifašističkim sadržajem nelegitimna. Izjednačavanjem prvog s drugim sama antifašistička strategija umanjuje važnost razlike. Izjednačavajući se s marginalnim subjektima koji su vođeni mržnjom i agresijom, ‘rat’ se usmjerava između dviju naizgled ‘jednakih’ strana. No antifašizam je, za sada, evropska i svjetska politika, a fašizam agresivan i neadekvatan odgovor na socioekonomske probleme s kojima se svijet danas suočava’, smatra Katarina Peović Vuković.

Što u takvim okolnostima raditi s Facebookom? I Fuka i Krnić, kao osobe iz medija, kažu da se radi o platformi bez koje danas teško mogu funkcionirati ako žele doći do većeg broja čitatelja, mada, kako tvrdi Fuka, i sam Facebook sve više smanjuje doseg takvih objava, a u Srbiji su eksperimentirali pa potpuno ‘sakrili’ objave medija. Bitno je da se mediji okrenu izravno čitateljima i naviknu ih da dolaze na portale i bez Facebooka, a takvih Lupiga ima popriličan broj, naglašava Fuka, najavljujući da će Lupiga zatražiti i njihovu pomoć kako bi prevladali teška vremena za neprofitne medije.

Jedan od uobičajenih odgovora na prigovore Facebooku i regulaciji kako je shvaćaju u toj korporaciji činjenica je da se radi o privatnoj kompaniji koja ima pravo sama odrediti pravila ponašanja koja korisnici automatski prihvaćaju samom prijavom na tu društvenu mrežu. Posebno je s podsmijehom dočekano pismo Željke Markić iz udruge U ime obitelji koja je od Vlade zatražila da reagira i spriječi brisanje objava vezanih uz Praljka, dok je urednica portala Dnevno najavila da će zbog brisanja Facebook stranice Dnevnog cijeli slučaj prijaviti policiji. Prug smatra da je Facebook, baš kao i Google i slični servisi, previše bitan da bi privatnici njima upravljali. ‘U nedostatku globalnih mehanizama upravljanja zajedničkim resursima, koji su danas nosioci civilizacije na razne načine, teško je biti pametan oko toga kako ih regulirati. No Željka Markić je tu puno bliže istini nego liberali, koji bi po logici privatnog vlasništva puštali firmama svašta u ime prava na vlasništvo. Google je davno trebalo razbiti na dijelove i dijelom nacionalizirati, a dijelom otvoriti tržišnom natjecanju – to bi svi pošteni liberali trebali zagovarati. Pa eto da im asistiramo s ljevice kad su već tihi o tome da je Google de facto gigamonopol koji u ovakvom obliku puno više šteti nego pomaže. Uostalom, Google i Facebook su danas najveći svjetski urednički mehanizmi, no za razliku od prošlih vremena gdje se urednike moglo smijeniti i znalo ih se imenom, ovdje se pod plaštem tehnološke revolucije uvodi uređivanje sadržaja ekstremno složenim filtriranjem rezultata pretrage. Kinezi to isto rade, samo oni to pošteno zovu politička cenzura, dok se zapadni blokeri i cenzori prave pametni, a nas prave megabudalama.’

Premda se Facebook često tretira kao javna sfera, kao agora, odnosno trg, on to ipak nije, nadovezuje se Katarina Peović Vuković. ‘’Korisnici’ Facebooka često zaboravljaju da se nalaze u virtualnom prostoru dućana. Facebook je stroj za proizvodnju viška vrijednosti. Njegova je glavna svrha zarada putem prodaje informacija o subjektima koji se njime koriste, a ti isti subjekti istovremeno sami stvaraju sadržaj koji konzumiraju i koji privlači druge subjekte. Ovaj za sada savršen model proizvodnje viška vrijednosti nastao je kao rezultat emergentnog kapitalističkog modela proizvodnje, posljedica je kreativne destrukcije te je prevladao sva ograničenja tradicionalnih modela proizvodnje viška vrijednosti – nije ograničen materijalnim, virtualnost mu daje potrebnu fleksibilnost i prilagodljivost, preuzima karakteristike nematerijalne proizvodnje produktivnog rada, a istovremeno transcendentira sam pojam rada – jer ‘korisnici’ nisu radnici iako proizvode ‘robu”, ističe Peović Vuković, dodavši da Željki Markić nije jasno da je Facebook svjetonazorski savršeno otvorena mreža, koja nema političkih preferencija. Facebook i druge platforme uistinu nisu ograničene političkim svjetonazorom – one su univerzalne svjetonazorske mašine za proizvodnju profita. Iako postoje određena svjetonazorska ograničenja, ona Facebooku mogu biti nametnuta tek kao posljedica globalnih političkih stavova – recimo stava da je fašizam loš – a ne pojedinačnih političkih ‘lobiranja’. Drugim riječima, kaže ona, ako u svijetu prevlada uvjerenje da je fašizam dobar – Facebook će promijeniti algoritam!