U ovom stoljeću niti jedna ideologija, barem kada je riječ o ovdašnjem prostoru, nije pokazala takvu razinu praktične operacionalizacije kao što je to uspjelo onoj vezanoj uz ukrajinski rat. Pritom nije riječ tek o prvoj razini ideološkog učinka, o neprimjereno nategnutim analogijama Domovinskog i ukrajinskog rata. To je ionako isključivo u funkciji narcističkog bildanja ovdašnje nacionalne mitologije i kulta vlastite žrtve koji se ne smije dovršiti. Snaga ideologije ukrajinskog rata postaje vidljiva svaki put kada se u ime tamošnje tragedije suspendira prostor rasprave, eliminiraju sive zone komparacija i kontekstualizacija, progovori binarna logika svrstavanja na "nas i njih". To je simplifikacija karakteristična za konformistički um koja rezultira bijedom od mišljenja. Za razliku od zemalja tzv. središta EU-a u kojima još uvijek donekle preživljavaju sfere javnosti i javnoga mnijenja, pa se i rasprave o gorućim društveno-političkim pitanjima odvijaju u duhu kritičkog mišljenja, na periferiji je takva praksa dokinuta vrijednost. Ako notornoj činjenici da je Rusija despotski vođena Putinom izvršila agresiju na Ukrajinu pridodaš elementarnu kontekstualnu prtljagu u priči – recimo da je rat koji traje još od 2014. eskalirao u povijesnom trenutku baš kada su ekonomsko-političke veze između Njemačke i Rusije trebale postati snažnijima no ikad ranije – ovdje ćeš biti etiketiran kao zabludjeli lijevi radikal. Drzneš li se javno polemizirati s tezom da bi iz geopolitičke perspektive možda bilo razumnije da se Ukrajina umjesto guranja prema članstvu u NATO-u usmjeravala prema neutralnijoj poziciji, poput one koju su do jučer zastupale Finska i Švedska, tada si prokazan kao putinovac ili čovjek Kremlja. I da, ponovit ću drugim riječima, Zelenski je marioneta u svemu tome, njegova je stvarna moć objektivno ograničena koliko je praktički limitiran i suverenitet Ukrajine. Iza tih prizora groze ostaju nam i svjedočanstva o kičasto neprimjerenim medijskim iskazivanjima patosa Ukrajini. Svi ti politički farizeji, intelektualni pozeri, estradni i sportski selebritiji sa Zapada koji se utrkuju tko će javno iskazati višu razinu navodne potresenosti ukrajinskom sudbinom. Jer je na djelu i ideologija humanitarizma, premrežena hipokrizijom brige i patetičnom kvazisolidarnošću, ovaj put spram Ukrajine. Ta ideologija depolitizira problem i pretvara ga u morbidni medijski spektakl. Što čini i proizvodi uredništvo Voguea s bračnim parom Zelenski – kada pompozno i neukusno poziraju dok im mizanscenu čine ukrajinski vojnici usred ruševina obojenih u pripadajuće nacionalne boje – ako ne komercijalno isplativu spektakularizaciju smrti. Ove se sezone nosi plavo-žuta odjevna kombinacija, a od nas se očekuje da se prikladno umotamo u pripadajuće zastave i frenetično uskliknemo u jedan glas: save our democracy.