>

novosti logo

Kronika Kronika

Goranka Mandić: Malo nas se vratilo

Nova predsjednica slunjskog VSNM-a: O starijima i nemoćnima brinemo kroz program Zaželi, a mlađi na području Slunja uglavnom se bave stočarstvom i ratarstvom

Predstavite se ukratko čitateljima Novosti?

Udana sam 51-godišnjakinja s dvoje djece: živim u Veljunu i radim u slunjskom Crvenom križu, a po zanimanju sam upravni referent. Dugogodišnja sam članica SKD-a Prosvjeta, pododbor Krnjak, a u SDSS-u sam od 1998., moj suprug od 2000. To je ono najvažnije.

Što nam možete reći o stanju i aktualnom položaju srpske zajednice na slunjskom području?

Prema popisu stanovništva 2011., Slunj je imao 5.076 stanovnika, od čega je građana srpske nacionalnosti bilo 0,5 posto ili njih jedva tridesetak. Zajednica čini većinu u okolnim naseljima, poput Primišlja, Poloja, Veljuna, Šljivnjaka, Bandina Sela, dok je u Točku nacionalno izmiješano stanovništvo. VSNM Slunja formiran je 2003. te mu je ovo peti saziv. U posljednjih par godina položaj zajednice poboljšao se u gradu i u okolnim njestima, pa su npr. prije dvije godine Veljun i Točak spojeni na gradsku vodopskrbnu mrežu, rekonstruirana je visokonaponska električna mreža te asfaltirane neke lokalne ceste kroz Veljun, Primišlje, Točak, Mihajlović Poljanu (koja je dobila i novu javnu rasvjetu) i Ivoševićima, a isti su radovi u pripremi na još četiri lokacije. Potkraj prošle godine dovršena je gradnja mosta preko Korane u Veljunu, a ovog je maja asfaltirana pristupna cesta mostu od državne ceste D1. Unatoč tome, na slunjskom je području još puno, možda i najviše u Hrvatskoj, neasfaltiranih županijskih cesta.

Kako institucije zajednice surađuju s državnim i gradskim vlastima? S čime se ponajviše bave ljudi, od čega žive?

Suradnja s drugim ustanovama i institucijama je dobra. Slunjska podružnica Crvenoga križa i ovdašnji Centar za socijalnu skrb brinu o starijim i nemoćnim osobama kroz projekt Zaželi, financiran EU-sredstvima, a i ja sam uključena u to. Stariji mahom žive od mirovina, a dio mlađih se bavi stočarstvom i ratarstvom. Što se pak povratništva tiče, kojega zasigurno više neće biti u znatnijem obimu, vratilo se svega desetak posto izbjeglih, uglavnom oni poznije dobi: obnova objekata je manje-više bila uspješna i sada je u završnoj fazi. VSNM korektno surađuje i s Gradskim vijećem Slunja, no za prošlog je saziva to tijelo iz gradskog budžeta dobivalo samo 4.000 kuna na godinu, što je bilo daleko od dovoljnog za financiranje osnovnih potreba. O tom sam problemu ovih dana, zajedno s dožupanom Mirkom Martinovićem i krnjačkim načelnikom Dejanom Mihajlovićem, razgovarala s gradonačelnikom Jurom Katićem. U razgovoru smo se, pored toga, dotaknuli pitanja daljnjeg infrastrukturnog razvoja te održavanja objekata SPC-a, primjerice pravoslavne crkve u Slunju.

Što su vam prioriteti u planiranim aktivnostima?

Ponajprije su to uređenje radnog prostora Mjesnog ureda u Veljunu, nastavak asfaltiranja cesta i puteva, uvođenje javne rasvjete ondje gdje je nema, ali i intenzivnije informiranje ljudi o projektima vezanima poglavito uz poljoprivredni razvoj, odnosno prateću infrastrukturu i opće poboljšanje životnih uvjeta. Nažalost, na našem se području ni po jednom nastavnom modelu u školama ne održava pravoslavni vjeronauk i nastava na srpskom jeziku i pismu, jer za to nema postotka školaraca koji propisuje Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina. Moram reći da sam u par mjeseci svog mandata uspostavila kontakt s pripadnicima naše zajednice u selima Kordunski Ljeskovac i Sadilovac, koja administrativno spadaju pod općinu Rakovica, pa im kolikogod mogu nastojim pomoći u rješavanju problema. Za kraj, ističem da nas unatoč nevelikom broju mladih obitelji posebno raduje činjenica što je većina od ionako iznimno malog broja đaka srpske nacionalnosti, svega njih četvero, prilično uspješna, pa će najvjerojatnije obrazovanje nastaviti na fakultetima; i to nas na neki način potiče da budemo još aktivniji i bolji u radu.

1/1