>

novosti logo

Kolumne Kolumne

Gusta magla iznad stožera

Obična vojska koristi konvencionalno naoružanje, puške, metke, granate, a stranačka vojska sere gelere. Na primjer o tome da Dan antifašističke borbe kao državni praznik ima ikakvo realno značenje. I to čini složno, kao kompaktna masa, kao zbijena smjesa, kao fašizirano meso

- Bojniče Plenkoviću, istupi!

- Na zapovijed, Vrhovniče!

- Jesi li ti, bojniče, prije neki dan javno napao skupnika Đakića zato što je ovaj predložio da Dan antifašističke borbe više ne bude državni praznik? I to s obrazloženjem kako time podriva moju političku i idejnu ostavštinu, a da ti, bojniče, nećeš dopustiti ‘detuđmanizaciju’ naše stranačke vojske?

- Jesam, Vrhovniče.

- Jesi li time poručio javnosti da sam ja neupitni antifašist?

- Jesam, Vrhovniče. Uradio sam to zato da…

- Začepi, bojniče! Odgovaraj samo na pitanja koja ti postavljam, i to kratko i jasno. Jasno?

- Na zapovijed, Vrhovniče!

- Pa jesam li ja, bojniče Plenkoviću, čim sam preuzeo vlast decidirano obznanio kako je ‘NDH bila izraz povijesne težnje hrvatskog naroda za svojom državom’?

- Jeste, Vrhovniče.

- A je li NDH bila fašistička država?

- Jeste, Vrhovniče.

- Je li u prvim godinama moje vlasti u Hrvatskoj uništeno više od tri tisuće partizanskih spomenika?

- Jeste, Vrhovniče.

- Jesam li inicirao promjenu imena svih ulica čiji su se nazivi referirali na takozvanu Narodnooslobodilačku borbu i njene aktere?

- Jeste, Vrhovniče.

- Jesu li pod mojom komandom u svim hrvatskim gradovima nestale Ulice žrtava fašizma, da bi im bila nadjenuta druga imena?

- Jesu, Vrhovniče.

- Je li na moju zapovijed Trg žrtava fašizma u Zagrebu bio preimenovan i nazvan Trgom hrvatskih velikana?

- Jeste, Vrhovniče.

- Jesam li na onu šačicu bijednika što su na tome mjestu prosvjedovali, tražeći da se Trgu hrvatskih velikana vrati prijašnji naziv, poslao policiju da ih dobro ispendreči i zaspe suzavcem?

- Jeste, Vrhovniče.

- Jesu li kroz to vrijeme diljem Hrvatske nicale ulice nazvane po ustaškome ministru Mili Budaku?

- Jesu, Vrhovniče.

- Je li u prvome sazivu Hrvatskog državnog sabora, kao delegat stranke kojoj sam bio na čelu, sjedio i nekadašnji dužnosnik vlade NDH, uvaženi zastupnik dr. Vinko Nikolić?

- Jeste, Vrhovniče.

- Jesam li ja, bojniče, lansirao ideju o hrvatskoj nacionalnoj pomirbi, koja se u osnovi svodila na reafirmaciju ustaštva?

- Jeste, Vrhovniče.

- Je li ta ideja zapravo preuzeta od fašističkog koljača Maksa Luburića koji ju je izložio davno prije mene?

- Jeste, Vrhovniče.

- Jesam li ja, bojniče, još u svojim ‘Bespućima povijesne zbiljnosti’, objavljenima 1989., iskazao odlučna revizionistička nagnuća i umanjio broj stvarnih žrtava ustaških koncentracionih logora za barem četiri puta?

- Jeste, Vrhovniče.

- Jesam li ja na sva usta hvalio generala Franca i pokušao njegovu čuvenu Dolinu palih, gdje je silom izmiješao kosti falangista i republikanaca, prekopirati u Jasenovcu?

- Jeste, Vrhovniče.

- Je li Franco bio deklarirani fašist?

- Jeste, Vrhovniče.

- A jesam li ja bio deklarirani frankist, bojniče?

- Jeste, Vrhovniče.

- Jesam li, na koncu konca, kao službenu valutu u Hrvatskoj uveo ustašku kunu?

- Jeste, Vrhovniče.

- I zar sve ovo što smo dosad pobrojali, bojniče Plenkoviću, ne potvrđuje da sam bio ustrajni, temeljiti i zagriženi simpatizer fašizma?

- Potvrđuje, Vrhovniče.

- Pa zašto si onda, bojniče, pobogu, onako divljački napao nesretnoga skupnika Đakića? I zašto si me javno proglasio neupitnim antifašistom? Čak i kamenom temeljcem hrvatskog antifašizma?

- Prodavao sam maglu, Vrhovniče!

- Kakvu maglu, bojniče?

- Gustu maglu, Vrhovniče!

- Tako je, bojniče! Ispravan odgovor! To ja zovem uzornim držanjem! Jesi li sad, skupniče Đakiću, išta shvatio?

- Shvatio sam, Vrhovniče!

- Shvatio si ti moj kurac. Ajmo za kaznu dvadeset sklekova pred strojem, da bar znam da me pozorno slušaš. I da naglas brojiš, a u sebi pjevaš, kako ne bi gubio ritam.

- Što da pjevam, Vrhovniče?

- ‘Spustila se gusta magla iznad stožera.’ To ti je ritmično.

- Na zapovijed, Vrhovniče! Jedan… dva… tri…

- Bojniče Plenkoviću! Hajde dok ovaj klipan pumpa sklekove da mu damo priliku da utvrdi gradivo. Lakše se misli pod tjelesnim naporom. Objasni, molim te, kakav je onda taj moj antifašizam?

- To je fašistički antifašizam, Vrhovniče.

- I kako ga još možemo zvati?

- Možemo ga još zvati i antifašističkim fašizmom, Vrhovniče.

- Pa zašto jedna tako jednostavna stvar skupniku Đakiću ne ide u glavu?

- Zato što je skupnik Đakić moron, Vrhovniče.

- Po čemu se vidi, bojniče, da je skupnik Đakić moron?

- Po tome što ne razumije osnovno načelo ove vojske, Vrhovniče.

- Koje je to osnovno načelo, bojniče?

- Osnovno načelo je da ćeš, ako ukloniš antifašističku ambalažu, ugroziti fašistički sadržaj, Vrhovniče.

- A je li nama u interesu ugroziti fašistički sadržaj?

- Nije nam to u interesu, Vrhovniče.

- Ispravno, bojniče! Skupniče, jesi gotov?

- Gotov sam, Vrhovniče!

- I jesi išta pod milim bogom razumio?

- Sve sam razumio, Vrhovniče!

- Hajde da čujem, skupniče, kakva smo mi onda vojska? Fašistička ili antifašistička?

- Mi smo stranačka vojska, Vrhovniče.

- Dobro, to je točno. I treba li ta stranačka vojska biti fašistička ili antifašistička?

- Pa ovaj… mislim… fašistička, valjda…

- Skupniče, pička mu materina! Pumpaj još dvadeset sklekova, jebem te u glupu glavu!

- Na zapovijed, Vrhovniče! Spusti… lase… gusta… magla…

- Bojniče Plenkoviću, hajde za ovog magarca reci kakva treba biti naša stranačka vojska.

- Antifašistička, Vrhovniče!

- A zašto mora biti antifašistička?

- Zato da se može što slobodnije i što komotnije prepuštati fašizmu, Vrhovniče.

- I kakva stoga ima biti Hrvatska, država koju sam ja, to jest Vrhovnik Tuđman, sa svojom stranačkom vojskom stvorio?

- Hrvatska ima biti država koja vjerno slijedi fašističke tradicije i drži u kalendaru Dan antifašističke borbe kao državni praznik, Vrhovniče.

- Tako je, bojniče! Uzorno razmišljanje! Znači, da podvučemo: vitalno obilježje hrvatskog fašizma je njegova antifašistička glazura! Eto zbog čega je važno da ja budem javno promoviran kao neupitni antifašist! Jesi gotov, skupniče Đakiću?

- Gotov sam, Vrhovniče! I sve sam shvatio!

- Sigurno? Hajde da čujem što je to glazura?

- Glazura je, ovaj… glazura je…

- Bog te jebo, pa ovaj ne zna ni što je glazura! Trideset sklekova! Još trideset sklekova pumpaj, nabijem ti šuplju tikvu!

- Na zapovijed, Vrhovniče! Spusti… lase… gusta… magla…

- Čovječe, kako će netko s fondom od trideset riječi dokučiti taktičke finese, maskiranje, kamuflažu, stapanje s europskim okolišem, zavaravanje neprijatelja… Spusti dupe, skupniče, ispravno mi radi te sklekove! Ponašaj se kao vojnik!

- Na zapovijed, Vrhovniče! Iznad… stože… ra…

- Bojniče, objasni skupniku dok se odaje tjelovježbi u čemu je razlika između obične i stranačke vojske!

- Obična vojska koristi konvencionalno naoružanje, puške, metke, granate, a stranačka vojska sere gelere, Vrhovniče.

- O čemu sere gelere?

- Na primjer o tome da Dan antifašističke borbe kao državni praznik ima ikakvo realno značenje, Vrhovniče.

- Kako bi se taj praznik zvao da ne seremo gelere?

- Dan smokvina lista, Vrhovniče.

- Točno, bojniče! Dakle, prodajemo maglu, širimo opsjene, liferujemo propagandu. Prikazujemo se u raskošnome svjetlu da bismo mogli ostati vjerni svome mraku. I to činimo svi kao jedan, bez izuzetka, bez ispada u kakav se upustio skupnik Đakić, kao kompaktna masa, kao zbijena smjesa… kao što, bojniče?

- Kao fašizirano meso, Vrhovniče!

- Ispravan odgovor! A da bi dobar stranački vojnik uspješno širio obmane ostatku hrvatskoga življa, potrebno je – što? – potrebno je uvjeriti samoga sebe da su te obmane istinite. Treba, znači, vježbati, pumpati sklekove, dizati utege, nabijati trbušnjake i slično… Vježbaš li ti redovno, bojniče Plenkoviću?

- Vježbam vrlo redovno, Vrhovniče.

- A kako vježbaš, bojniče?

- Stojim u stavu mirno u tuš-kabini i zamišljam da je Vrhovnik Tuđman živ, Vrhovniče. I da odgovaram na njegova pitanja.

- I je li to naporno, bojniče?

- Nije, Vrhovniče. Manja je laž da je Vrhovnik Tuđman živ, nego da je antifašist.

1/2