Vjerovali smo da će oni koji obnašaju odgovorne dužnosti u Hrvatskoj shvatiti da je povijesni revizionizam, bez obzira što postaje sve popularniji širom Evrope, štetan za Hrvatsku i njenu budućnost, rekao je Franjo Habulin, predsjednik Savjeta Javne ustanove Spomen područje Jasenovac na konferenciji za medije koja je u četvrtak održana u Hrvatskom novinarskom domu u Zagrebu.

Konferencija u organizaciji JUSP-a Jasenovac i njegovog Savjeta sazvana je zbog novog vala historijskog revizionizma koji je preplavio javni prostor u Hrvatskoj. Pored Katoličke crkve, u čijim se prostorima redovno održavaju promocije knjiga Romana Leljaka i Igora Vukića u kojima se umanjuje broj ubijenih i negira karakter ustaškog logora smrti u Jasenovcu, prostor revizionistima sve češće pruža Hrvatska radiotelevizija. Tako je u emisiji ‘Dobro jutro Hrvatska’ u četvrtak ujutro predstavljen ‘Festivala domoljubnog filma Gordan Lederer’, pri čemu su u televizijskom studiju reklamirani Leljakovi film i knjiga ‘Mit o Jasenovcu’ te novi filmski uradak redatelja Jakova Sedlara pod naslovom ‘Sto godina srbijanskoga terora u Hrvatskoj 1918. - 2018’.

- Hrvatska vlast nije se oduprla i nije osudila najgrublje laži koje se pod krinkom novih naučnih spoznajan nude javnosti. Štoviše, vlast nerijetko takvo plasiranje laži podupire novčano te na sve otvorenije neoustaške i neofašističke provokacije zatvara oči i šuti ili ih opravdava - rekao je Habulin.

Osudio je katoličko svećenstvo u Hrvatskoj zbog toga što se nije odvažilo direktno osuditi ustaški režim kao zločinački, kao i one svećenike koji su tom režimu pomagali.

- S druge strane kriju kao zmija noge da je na strani NOV-a bilo i katoličkih svećenika, kao što ih je bilo i među žrtvama Jasenovca. Dio svećenstva podupire povijesni revizionizam ustupajući crkvene prostore za promocije najgorih primjera tog revizionizma, poput knjige o utemeljitelju Jasenovca, Maksu Luburiću, u kojoj nema ni riječi o zločinima koje je počinio. Ne možemo i ne smijemo šutjeti kad Hrvatskom krstari samozvani povjesničar (op. a. - Leljak) koji dovodi u pitanje istinu o kompleksu ustaških koncentracijskih logora, navodeći Jasenovac kao radni logor u kojem je ipak umrlo 1.600 ljudi - rekao je Habulin, koji je taj slučaj ocijenio kao najeklatantniji primjer plana kojim se na mjesto istine želi inaugurirati laž.

Ponovio je da je u Jasenovcu prema nedovršenom popisu žrtava pobijeno preko 83.000 ljudi i podsjetio na lani objavljenju foto-monografiju Đorđa Mihovilovića koja dokazuje da su nakon 1945. u Jasenovcu provođena iskapanja i u kakvom su stanju logor zatekle jedinice Jugoslavenske armije.

- Došli smo do kritične točke. Relativiziranje ustaških zločina, a Jasenovac je najveći među njima, na djelu je od trenutka stvaranja samostalne Hrvatske - rekao je Habulin i dodao da je hrvatska strana u ratu 1990-ih posezala za najgorim mogućim uzorima - ‘za ustašama koji su bili krvavi zločinci, toliko svirepi da su izazivali zgražavanje i otpor njihovih okupatorskih pokrovitelja’.

Prozvao je dio medija za koketiranje s ustaštvom koje je ušlo i u obrazovni sistem.

- Udruženi političko-medijsko-crkveni poduhvat rezultirao je kroz 30 godina društvom u kojem je sve manje onih koji znaju što se doista dogodilo u vrijeme Drugog svjetskog rata i sve više onih koje ne zanima što se tada događalo jer im je uspješno prodana floskula ‘dosta nam je priča o ustašama i partizanima’.

O svojim iskustvima u Jasenovcu govorio je bivši logoraš Bogdan Petković, koji je u tom logoru tokom Drugog svjetskog rata proveo 135 dana, o čemu su Novosti već pisale.

- U logor smo otpremljeni 5. oktobra 1944. iz zatvora u Petrinjskoj ulici u Zagrebu, nadajući se da će uskoro stići sloboda. Kako smo se prevarili - rekao je Petković, opisujući stradanja sebe i drugih logoraša, od izgladnjivanja, terora ustaša i mladih šegrta koji su u logorskim postrojenjima učili zanat i usput maltretirali logoraše.

- Tokom 1944. i 1945. provođene su tajne likvidacije. Po ljude su dolazili u noći i odvodili ih. A tek nekih 50-ak kilometara dalje, u Virovitici, bile su već jedinice partizana i Crvene armije - posvjedočio je preživjeli logoraš.

Budući da zbog zdravstvenih problema nije mogao doći u Zagreb, Oleg Mandić, preživjeli logoraš logora Auschwitz, poslao je pismo iz Opatije koje je pročitano na konferenciji. U njemu je naveo kako je u proljeće 1945. već bio u Beogradu, gdje je na obalama Save igrao nogomet sa svojim vršnjacima. ‘Jednog dana, kad je Sava narasla, vidjeli smo da rat negdje uzvodno još uvijek traje jer su njome plovili brojni utopljenici vezani žicom i s rupama od metaka u tijelu. Kasnije smo saznali da su ubijeni u Jasenovcu’, napisao je u pismu.

Ivo Pejaković, ravnatelj JUSP-a Jasenovac, osudio je teze Romana Leljaka, ističući da njegov film i knjiga ne donosne apsolutno ništa jer su svi dokumenti već poznati stručnjacima.

- Zasnivati teze samo na jednom od preko 40.000 dostupnih dokumenata izraz je nestručnosti i diletantizma - poručio je Pejaković.