"Važna karakteristika Slavka Goldsteina bio je nepobjedivi optimizam praćen duhovitošću, finom ironijom i autoironijom. Ova knjižica je zapravo natuknica za njegov životopis, čak ne ni skica. Ja se nadam da će poslužiti zainteresiranim istraživačima. Bilo bi nužno objaviti temeljitu i do kraja istraženu biografiju čovjeka koji ide uz bok najvećih europskih intelektualaca", kazao je novinar Boris Pavelić, autor knjige "Homo Liber – Iz ostavštine Slavka Goldsteina", na promociji u zagrebačkom Srpskom kulturnom centru 9. aprila.
Pavelićeva knjiga, u izdanju Srpskog narodnog vijeća i Naklade Jesenski i Turk, donosi pregled bogate građe koju je istraživač i publicist Slavko Goldstein 2016. predao na čuvanje Arhivu Srba u Hrvatskoj. Opremljena je mnogobrojnim fotografijama i dokumentima, uključujući privatne dokumente i korespondenciju.
Uz moderaciju Nikole Bajte, koji je ujedno i urednik ovog izdanja, o knjizi i sjećanjima na jednog od najsvestranijih i najangažiranijih intelektualaca s ovih prostora, govorili su Vesna Pusić, bivša ministrica vanjskih poslova, Milorad Pupovac, donedavni predsjednik Srpskog narodnog vijeća, lingvistkinja Nina Čolović i autor knjige.
Izdanje koje je priredio Boris Pavelić nastalo je iz 38 arhivskih kutija koje je Goldstein 2016., godinu dana prije svoje smrti, poklonio Arhivu Srba. Svu vrijednu građu su tematski i kronološki uredili Igor Drvendžija i Jana Jurčević.
Boris Pavelić (Foto: Sandro Lendler)
Pavelić je kazao da je detaljno obradio sve kutije u kojima se nalaze najrazličitije vrste Goldsteinove arhive kroz godine. Smatra da je ta građa dragocjen izvor za cijelu lepezu društvenih događaja u Hrvatskoj i Jugoslaviji u drugoj polovici 20. stoljeća i na početku 21. Za njega je, kako je naveo, bio fascinantan jedan govor koji je pronašao. Originalan rukopis, ispisan nalivperom, predstavlja govor Slavkovog pradjeda Arona Reicha koji je on, u ime židovske zajednice, održao na otvorenju Sveučilišta u Zagrebu.
Nina Čolović, istraživačica s Instituta za etnologiju i folkloristiku, bila je zaposlena u Arhivu Srba kada je Goldstein bio redovan gost i suradnik u njenom uredu.
- Kolega Drvendžija i ja smo razgovarali sa Slavkom o njegovom odrastanju i životu. Povratak na razne točke njegovog života se odvijao u nelagodi s današnjim političkim prostorom. Primjećivao je ogroman porast povijesnog revizionizma, negacije Holokausta i antisemitizma. Zbog toga je bio jako posvećen da vrijeme iskoristi što adekvatnije kako bi napisao knjigu posvećenu logoru Jadovno, mjestu gdje je njegov otac stradao. Goldstein je jako poštovao istraživača Đuru Zatezala, ali je smatrao da u njegovom radu o Jadovnu nisu bile konzistentno korištene reference, odnosno da je teško ući u trag nekim arhivskim kutijama. Unatoč tome što imamo dva toma Zatezalove knjige, Slavko je osjećao da se treba ponovno svemu vratiti, da se stvore stabilni temelji, da se ne dogodi neka vrsta propitivanja i osporavanja. Dijelio je s nama načine na koje se treba organizirati i kako se on tokom života organizirao kontra svih represivnih tendencija - prisjetila se Čolović, dodajući da je Goldstein stekao povjerenje u SNV jer je znao da će njegovi materijali u Arhivu Srba biti na sigurnom te lako dostupni budućim istraživačima.
Nina Čolović (Foto: Sandro Lendler)
Milorad Pupovac je rekao da je Goldstein zadužio Hrvatsku i ostavio neku vrstu testamenta sa svojom knjigom "1941. - Godina koja se vraća". Podsjetio je da je Goldstein imao najvažniju ulogu u obnovi Javne ustanove spomen-područje Jasenovac, memorijalnog kompleksa, a onda i komemoriranja najvećeg mjesta stradanja u NDH.
- Slavka je izrazito brinuo negacionizam u odnosu prema zločinima počinjen od strane NDH, ustaškog pokreta prema Srbima, Židovima, Romima i antifašistima različitih nacionalnosti, u prvom redu hrvatske. Kako bi se izbjeglo sukobljavanje oko broja stradalih, Slavko je smatrao svojom zadaćom da se dođe do približne brojke koja neće biti osporavana. I zapravo se došlo do tog broja (83.145, op.a.) i to je njegova velika zasluga. Svojim autoritetom i znanjem u velikoj je mjeri doprinio tome da se pojedinačni popis, bez obzira što nije potpun, ustali kao općeprihvaćen i da to prihvaćaju službene vlasti, neovisno o tome kako se prema tom pitanju odnose - objasnio je Pupovac.
Milorad Pupovac (Foto: Sandro Lendler)
Goldstein je početkom 1990-ih bio glavni urednik Erasmusa – časopisa za kulturu demokracije. Njegova kolegica Vesna Pusić je blisko surađivala s njim i s Ozrenom Žunecom, a prvi broj njihovog časopisa izašao je u aprilu 1993. Pusić je navela da je njihov rad u teškim vremenima pokazatelj da javni angažman nikad nije uzaludan. Smatra da će Pavelićeva knjiga poslužiti kao dragocjen vodič za buduće istraživače koji će napisati debelu biografiju Slavka Goldsteina.
Slavko Goldstein (Sarajevo, 1928. – Zagreb, 2017.) bio je partizanski borac, novinar i urednik, filmski režiser i scenarist, ekonomist i privrednik, glavni urednik i direktor uglednih izdavačkih kuća, prvi čovjek židovske zajednice, osnivač prve hrvatske postsocijalističke stranke, pokretač časopisa i novina, plodan pisac, esejist i publicist, angažiran i snažan glas razuma koji je u javnosti promicao najviše intelektualne i etičke standarde.
