Kad je prošle godine obznanjeno da su na 14. dražbi opljačkanog i rasturenog poduzeća Kamensko nekretnine prodane tvrtki Anni Aurei, nalikovalo je to na svojevrsno zaokruživanje priče. Nekoć cijenjenu tvornicu odjeće godinama su ciljano uništavali društveno-politički izdanci kronističke vladavine HDZ-a, od Miroslava Kutle do Ivice Todorića, potpomognuti ignoriranjem represivnih organa i šutnjom većine medija, posebno onih u vlasništvu osobno involviranog Ninoslava Pavića, s ciljem da se domognu nekretnina na atraktivnom zemljištu.

Radnik je također donirao sdp, hss te hsls, pobjeđujući u isto vrijeme na područjima njihove izvršne vlasti u unosnim građevinskim projektima

Kamensko je 2016. godine postalo vlasništvom kompanije Anni Aurei kojom rukovodi HDZ-ov križevački poduzetnik Mirko Habijanec. Tvrtka osnovana nekoliko tjedana uoči dražbe kupila je Kamensko za 24 milijuna kuna, što je gotovo šest puta manji iznos od prvotne procjene vrijednosti zemljišta i popratnih objekata. Kupci su tom prilikom najavili izgradnju poslovno-stambenog kompleksa, s naglaskom na starački dom. S obzirom na partijsku pripadnost kupaca Kamenskog i njihovo revno doniranje izdašnih iznosa vladajućoj stranci, dio medija se zapitao stoji li HDZ i iza ove akvizicije ili je u najmanju ruku omogućio svojim ljudima da za ‘sitniš’ dobiju iznimno unosan posao. Spomenuti Habijanec, međutim, takve je navode odlučno odbacio.

‘Ja sam član HDZ-a, uvijek bio i uvijek ću biti, ali ta donacija nema nikakve veze s ovom kupnjom ni našim poslovanjem. Mi u poduzeću imamo članova uprave koji su i u SDP-u, HDZ-u i drugim strankama, i to uopće nije bitno u gospodarstvu i poslovanju. Mislim da se tomu daje prevelika važnost’, poručio je Habijanec, izričući potom rečenicu koja je najvećim dijelom poslužila kao neposredan povod ovom tekstu. ‘Dapače’, kazao je, ‘nijedan posao nismo dobili koji je bio vezan za HDZ, to je irelevantno.’

U analizi poslova koje su HDZ-ovi donatori sklapali s državom ispostavilo se, međutim, da se njegova potonja rečenica radikalno razilazi sa stvarnošću. Malo su koje kompanije u Hrvatskoj toliko poslovale s gradovima, općinama i centralnom državom pod političkom ingerencijom HDZ-a kao što su to one u suvlasništvu Mirka Habijanca.

U posljednjih desetak godina tvrtke Radnik i Bistra dobile su stotinjak poslova putem javne nabave u iznosu većem od 400 milijuna kuna. U isto vrijeme, još od razdoblja Jadranke Kosor, ove su firme donirale HDZ-u više od dva milijuna kuna. Namireni su, stoga, ekstremisti Tomislava Karamarka, kao i ‘umjerenjaci’ Andreja Plenkovića, koji su i prošle godine iz spomenute dvije tvrtke dobili po 160.000 kuna, uključujući i donaciju predsjedničkoj kampanji Kolinde Grabar-Kitarović. Radnik je nešto manje redovno također donirao i SDP, HSS te HSLS za vrijeme razdoblja političke moći potonjih stranaka, pobjeđujući u isto vrijeme na područjima njihove izvršne vlasti u unosnim građevinskim projektima. Zbirno, riječ je o sumi od oko 400 milijuna kuna u posljednjih desetak godina, s tim da se više od dvije trećine odnosi na razdoblje od konca 2011. pa do danas.

Građevinsko-projektna tvrtka Radnik, koja je privatizirana 1993. godine i sada zapošljava tristotinjak radnika, u ovom je razdoblju najbrojnije poslove sklapala na području matične Koprivničko-križevačke županije, gdje su rukovodeći ljudi ove kompanije sjedili ili još uvijek sjede na raznim političkim pozicijama. S gradom Križevcima pod upravom bivšeg HSS-ovca Branka Hrga ugovorili su najmanje tri posla u vrijednosti od milijun kuna. Dobili su pored toga i poslove obnove gradske knjižnice i škole, a s tamošnjom županijom jedan posao veći od tri milijuna kuna – onaj izgradnje OŠ Grigor Vitez. S općinom Koprivnički Ivanec potpisali su pak sporazum vrijedan 4,1 milijun kuna, za rekonstrukciju prometnica.

Od 2011. Radnik je u Malom Lošinju dobio desetak ugovora u vrijednosti od 30-ak milijuna kuna. Svi poslovi su dobiveni za vrijeme gradonačelnika Garija Cappellija, današnjeg ministra turizma

Godine 2012. Radnik je dobio i dva posla u općini Sveti Ivan Žabno, gdje je Habijanec 2013. obnašao dužnost u Općinskom vijeću. Štoviše, do 2006. Habijanec je bio i u nadzornom odboru Općinskog komunalnog poduzeća Park od kojeg je spomenute 2012. dobio posao u vrijednosti 1,5 milijuna kuna, nakon što se Radnik jedini javio na natječaj. Njegov sin danas obnaša dužnost prvog čovjeka tvrtke Bistra i šefa HDZ-a u Svetom Ivanu Žabno.

Za drugog čovjeka i dioničara Radnika glasi Ivan Knok, koji je obnašao dužnost predsjednika Gradske organizacije SDP-a u Križevcima, dok je njegov stranački kolega član uprave Dragutin Hrg. U upravi Radnika sjedi i Marijan Blažok, koji je do 2013. godine bio direktor gradskog poduzeća Komunalija iz Đurđevca. Blažok je kao prvi čovjek spomenute javne firme potpisivao ugovore od više desetaka milijuna kuna sa sestrinskom kompanijom Bistra za izgradnju vodoopskrbne mreže i slične poslove. Nakon dolaska Marijana Blažoka u Radnik, Bistra je potpisala najmanje dva ugovora s ovim komunalnim poduzećem u vrijednosti od deset milijuna kuna. Štoviše, Komunalije su među najčešćim tijelima javne vlasti s kojima Bistra potpisuje ugovore.

Predsjednik Nadzornog odbora Radnika Darko Jambreković inače je član vijeća gradske četvrti Donji grad u Križevcima iz kvote SDP-a, dok je član NO-a Krešimir Papac šef koprivničkog HDZ-a i njihov kandidat za gradonačelnika na minulim izborima. Član NO-a je i HDZ-ovac Zdenko Karakaš, bivši ministar graditeljstva i početkom devedesetih direktor Udruge poslodavaca graditeljstva Hrvatske.

Ipak, najzanimljiviji poslovi za Radnik su se odvijali u Primorsko-goranskoj županiji s naglaskom na Mali Lošinj i komunalne tvrtke ove lokalne samouprave. Radnik je od 2011. godine tamo dobio desetak ugovora u vrijednosti od 30-ak milijuna kuna, čime su i najveći pojedinačni dobitnici na javnom natječaju u ovoj lokalnoj samoupravi, od javno-privatnog partnerstva u izgradnji POS-ovih stanova, pa do radova na saniranju otpada.

Svi poslovi su dobiveni za vrijeme gradonačelnika Garija Cappellija, današnjeg ministra turizma i čovjeka koji je gotovo ekstatični odnos prema krupnom kapitalu u lošinjskim mandatima nastavio promovirati po dolasku na čelno mjesto resornog ministarstva. A njegove ambicije i planove – izrečene prije šest-sedam godina, prema kojima će promijeniti naličje turizma Malog Lošinja – nekako u stopu prate malološinjski poslovi kompanije Radnik iz Križevaca i njegovog isturenog predstavnika Habijanca. Još tamo 2010. godine Cappelli je svoju viziju luxury turizma vezivao uz obnovu lokalnog aerodroma uz državnu intervenciju kao preduvjet ostvarenja takvih planova. Danas dionice toga aerodroma, inače na listi strateških projekata ove zemlje, između ostalih posjeduju Republika Hrvatska, Mali Lošinj, Jadranka hoteli i Radnik, u iznosu od devet posto.

Dioničar Jadranke, inače najvećeg poslodavca u tom kraju, bio je i Radnik, koji je uz još nekoliko tvrtki i lokalnu samoupravu prodao dionice ovog hotelijerskog poduzeća ruskim investitorima, energetskim konglomeratima što ih se povezivalo s Kremljem, koji su posljednjih nekoliko godina tamo navodno uložili desetke milijuna eura. Radnik, koji je prošle godine na natječaju dobio koncesije na dvije lučice, osvanuo je i u nedavnom urbanističkom planu uređenja dijela Malog Lošinja. Tamošnje rukovodstvo upisalo je, naime, prijedlog da se izgrade javne sanitarije u objektu koji je, kaže nam lokalna aktivistica Bojana Genov, također u vlasništvu tvrtke Radnik, što je samim automatizmom značilo da će grad o trošku građana koji pune proračun obnoviti inače ruiniranu nekretninu. Iako je prigovor na ovaj prijedlog uključivao i pitanje zašto se javni WC gradi baš u ovom objektu i na području koje dotad nije bilo urbanizirano, odgovor gradske uprave je izostao.

Ono što je Radniku Lošinj, to je Općina Molve drugoj kompaniji – Bistri. Tamo je Bistra od 2008. godine sklopila desetak ugovora u vrijednosti od oko šest milijuna kuna, od čega nekoliko bez provođenja natječaja, pod opravdanjem da je riječ o dodatnim radovima, kao uostalom i u slučaju desetak sličnih sporazuma s drugim tijelima javne vlasti. Riječ je inače o općini za koju je Državna revizija utvrdila kršenje propisa javne nabave tijekom 2014. godine. Pored ove općine, najučestaliji sporazumi potpisivani su s već spomenutim Gradom Đurđevcom i njegovim komunalnim kompanijama, kao i s Hrvatskim vodama te Plinacrom.

Od 2012. godine Bistra je na natječajima dobila više od 20 ugovora u vrijednosti većoj od 120 milijuna kuna. Prije toga, u razdoblju između 2009. i 2011. dobila je 11 ugovora u vrijednosti od 40 milijuna kuna. Najveće iznose utržili su od Hrvatskih voda (30,3 milijuna kuna), a od Ministarstva regionalnog razvoja tri milijuna kuna, dok je druga kompanija, Radnik, zaradila 25 milijuna kuna na devet natječaja. U svim ovim kompanijama i tijelima javne vlasti na čelu su bili predstavnici HSS-a. Ova stranka dobila je 2011. godine 170 tisuća kuna od tvrtke Bistra, a 100 tisuća od Radnika. Radnik će nastaviti donirati HSS, paralelno s HDZ-om i SDP-om, i 2013. godine.

Zanimljivo je kao dodatni detalj spomenuti da je Bistra, primjerice, s Gradom Đurđevcom sklopila jedan od poslova u iznosu od 800.000 kuna tako što su se vrijednost ugovora i procijenjena vrijednost razlikovale tek za 47 kuna, što je u natječajima gdje se takve razlike mjere najmanje u desecima tisuća, a često i više, popriličan raritet.

Iako je dakle riječ o unosnim poslovima s državnim tijelima i paralelnim višemilijunskim donacijama raznim političkim strankama, ovdje se ne tvrdi kako je bilo koji od spomenutih poslova namješten zahvaljujući povezanosti vlasnika ovih kompanija s nositeljima političke moći na lokalnoj i državnoj razini.

Iako su za dodjelu poslova javne nabave nadležne stručne komisije, činjenica je da ih po zakonu imenuju nositelji političke vlasti, što se u Hrvatskoj, pokazalo je više istraživanja, često zloupotrebljava i rezultira pogodovanjem određenim privatnim kompanijama s dobrim političkim vezama. No čak da to ostavimo po strani, vidi se da je Radnik samo 2016. i 2017. godine poslovao s najmanje deset ministarstava koja su, sasvim sigurno, ‘vezana uz HDZ’.