Novosti

Društvo

In memoriam: Rudolf Kahlina (1930 - 2024)

"Poštovani predsjedniče Republike Hrvatske, zahvaljujem se na ukazanom povjerenju, no ja sam komunist i ne mogu ući u HDZ kao ostali izdajice, stoga ne mogu prihvatiti dužnost u Vladi RH", odgovorio je Kahlina 1990. svom rođaku Franji Tuđmanu

Large informator  memoriam  %c4%87irilica

Rudolf Kahlina (foto Prigorski.hr)

U 94. godini života, 25. januara u Križevcima umro je Rudolf Kahlina (1930- 2024), zadnji živući partizanski borac i jedan od poznatih lokalnih komunista starije generacije koja je stasala i proslavila se tokom Drugog svjetskog rata u pobjedi narodnog ustanka i socijalističke revolucije. Kahlina je rođen davne 1930. godine u zagorskom mjestu Veliko Trgovišće, a od najranije mladenačke dobi privlačile su ga napredne ideje radničkog i antifašističkog pokreta.

Nakon završene srednje škole i studija prava, osim u pravničkoj struci, kroz svoj radni vijek, obavljao je niz značajnih društveno-političkih dužnosti. U Križevcima je od 1964. bio direktor filijale Službe državnog knjigovodstva, od 1965. do 1969. bio je na funkciji predsjednika Skupštine opštine Križevci.

Kao križevački delegat izabran je 1963. u Republičko vijeće Sabora Socijalističke Republike Hrvatske, a nekoliko godina kasnije postao je predsjednik Odbora za upravu Sabora. Od 1969. do 1986. radio je u Zagrebu na poslovima direktora Regionalnog fonda za ceste te zamjenika sekretara za Pomorstvo, saobraćaj i veze Hrvatske. Također, bio je direktor Znanstveno-obrazovnog centra i direktor Zavoda za izgradnju grada Zagreba. Godine 1982. izabran je za zastupnika Sabora SRH u Vijeću općina.

Za svoj doprinos radnom, društvenom i političkom djelovanju više puta bio je odlikovan i dodjeljivana su mu javna priznanja. Od najznačajnih su Zlatna plaketa Skupštine opštine Križevci 1976. godine, Orden zasluga za narod sa srebrnim zrakama, Orden rada sa srebrnim vijencem, Orden bratstva i jedinstva sa srebrnim vijencem, Medalja rada za vojne zasluge i Medalja zasluga za narod.

Na parlamentarnim izborima 1990. godine izabran je za odbornika Skupštine Grada Zagreba, a 1991. imenovan je, kao rezervni major, u predsjedništvo Skupštine Grada Zagreba za organizacijska pitanja i zbrinjavanje građana od neposredne ratne opasnosti. Godine 1991. odlazi u penziju te nastavlja svoj angažman u lokalnoj zajednici, naročito u raznim udruženjima.

Jedan je od osnivača i prvih predsjednika Zajednice udruženja antifašističkih boraca i antifašista Koprivničko-križevačke županije i Grada Križevaca. Istaknuo se i kao predsjednik Saveza antifašističkih boraca i antifašista Republike Hrvatske te je za taj rad primio priznanje Saveza 2004. godine. Devet godina kasnije, od predsjednika RH Ive Josipovića dobio je odličje Red Stjepana Radića, a za zasluge Zagrebu, 2020. Medalju Grada Zagreba.

Svoju humanost, karakter, ponos i poštenje dokazao je prilikom odbijanja dužnosti u vladi RH 1990. godine kada je vlast u Hrvatskoj preuzeo Franjo Tuđman i njegov HDZ. "Poštovani predsjedniče Republike Hrvatske, zahvaljujem se na ukazanom povjerenju, no ja sam komunist i ne mogu ući u HDZ kao ostali izdajice, stoga ne mogu prihvatiti dužnost u Vladi RH – ovako je glasio odgovor koji je Kahlina dao svom rođaku i predsjedniku Franji Tuđmanu 1990. godine.

Potražite Novosti od petka na kioscima.
Informacije o pretplati pronađite ovdje.

Društvo

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više