Novosti

Politika

Iskazivanje pijeteta pretvara se u povod za fizički sukob

Ne možemo i ne trebamo biti u Vukovaru i Škabrnji zato što se našu potrebu i želju za iskazivanjem pijeteta prema žrtvama i naše poticanje pomirenja među živima pretvara u povod za fizičko sukobljavanje, upozorili su iz SDSS-a

Large sdss1

Milorad Pupovac, Dragana Jeckov, Anja Šimpraga, Marica Šeatović (Protiv zaborava) i Boris Milošević (foto Robert Anić/PIXSELL)

Predstavnici Samostalne demokratske srpske stranke (SDSS) neće sudjelovati na ovogodišnjoj komemoraciji u povodu Dana sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje, premda su proteklih godina upravo 17. studenoga obilježavali polaganjem vijenaca u Dunav za sve žrtve hrvatske i srpske nacionalnosti koji su skončali u tom gradu.

Motive za nedolazak SDSS je obrazložio na press konferenciji u izjavi koju je pročitala potpredsjednica vlade Anja Šimpraga. U izjavi se navodi da su i trebali i htjeli, kao prethodnih godina, danas biti na Dunavu i na Ovčari gdje su pobijeni zarobljeni i odvedeni iz vukovarske bolnice te na kraju u pravoslavnom hramu sv. Nikole gdje pale svijeće za sve poginule i nestale u prisustvu sveštenstva i episkopa Srpske pravoslavne crkve.

'Trebali smo i htjeli smo sutra biti u koloni sjećanja u Vukovaru i Škabrnji. Danas vidimo da to ne možemo i ne trebamo. Ne zato što su naši moralni osjećaji i osjećaji naših srca drugačiji od jučerašnjih ili prethodnih godina, niti zato što smo se uplašili prijetnji i što nismo u stanju otrpiti uvrede. Ne zato, jer i prijetnje i uvrede kakve slušamo ovih dana slušamo i inače, mnogih dana i mnogih godina. Ne možemo i ne trebamo biti zato što se našu potrebu i želju za iskazivanjem pijeteta prema žrtvama i naše poticanje pomirenja među živima pretvara u povod za fizičko sukobljavanje. Ne možemo i ne trebamo zbog toga što želimo, koliko je to moguće, sačuvati dostojanstvo kako same vukovarske i škabrnjske komemoracije tako i naše dostojanstvo', piše u izjavi.

Pozvali su također Srpkinje i Srbe u vukovarskom i benkovačko-zadarskom kraju i cijeloj Hrvatskoj 'da u svojim srcima zapale svijeće za pomen na njihove sugrađane Hrvatice i Hrvate, koji su ovih dana i tokom svih ratnih godina ubijeni ili nestali u tim krajevima. 'Pozivamo ih da to čine i svaki put kad pale svijeću i za vlastita iskustva stradanja te da time i na takav način u svojim srcima i srcima oko sebe grade mir i dostojanstvo u sjećanju i življenju', piše u izjavi, koja završava s potrebom vječnog pomena na sve poginule u Vukovaru i Škabrnji i porukom o trajnom moru među svima koji ih se sjećaju.

Milorad Pupovac (Foto: Robert Anić)

Izjavu prenosimo u cijelosti:

Danas nećemo govoriti o onima koji su o nama govorili proteklih dana i koji će vjerovatno o nama govoriti i narednih dana. Koliko god izricali naša imena, ime naše stranke i naroda kojem pripadamo mi se u tome što izgovaraju ne prepoznajemo. Mi nismo ti.

Umjesto toga govorit ćemo o tome zašto danas  i sutra nismo tamo gdje smo trebali i htjeli biti - na komemoraciji za sve žrtve Vukovara i Škabrnje. Trebali smo i htjeli smo danas kao i prethodnih godina biti na  Dunavu za sve one žrtve hrvatske i srpske nacionalnosti koji su skončali u njemu, potom na Ovčari gdje su pobijeni zarobljeni i odvedeni iz vukovarske bolnice i na kraju u pravoslavnom hramu sv. Nikole gdje palimo svijeće za sve poginule i nestale u prisustvu sveštenstva i episkopa Srpske pravoslavne crkve. Trebali smo i htjeli smo sutra biti u koloni sjećanja u Vukovaru i Škabrnji.

Danas vidimo da to ne možemo i ne trebamo. Ne zato što su naši moralni osjećaji i osjećaji naših srca drugačiji od jučerašnjih ili prethodnih godina, niti zato što smo se uplašili prijetnji i što nismo u stanju otrpiti uvrede. Ne zato, jer i prijetnje i uvrede kakve slušamo ovih dana slušamo i inače, mnogih dana i mnogih godina. Ne možemo i ne trebamo biti zato što se našu potrebu i želju za iskazivanjem pijeteta prema žrtvama i naše poticanje pomirenja među živima pretvara u povod za fizičko sukobljavanje. Ne možemo i ne trebamo zbog toga što želimo, koliko je to moguće, sačuvati dostojanstvo kako same vukovarske i škabrnjske komemoracije tako i naše dostojanstvo.

I danas i ovdje pozivamo naše sunarodnjake, Srpkinje i Srbe, u vukovarskom i benkovačko-zadarskom kraju i cijeloj Hrvatskoj da u svojim srcima zapale svijeće za pomen na naše sugrađane,  Hrvatice i Hrvate, koji su na ove dane i  tokom svih ratnih godina ubijeni ili nestali u ovim krajevima. Pozivamo ih da to čine i svaki put kad pale svijeću i za vlastita iskustva stradanja te da time i na takav način u svojim srcima i srcima oko sebe grade mir i dostojanstvo u sjećanju i življenju.

Neka je vječni pomen svim poginulim u Vukovaru i Škabrnji!

Neka je trajan mir među svima nama koji ih se sjećamo!

Politika

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više