Prijedlog izmjena Zakona o trgovini koje je Vlada najavila pred lokalne izbore, a kojima bi se ponovno ograničio rad nedjeljom i blagdanima, očekivano je uznemirio dio ovdašnje poduzetničke elite, onaj kojem je premalo poduzetničkih sloboda nauštrb radničkih, pa su neki već najavili i ustavne tužbe. Izmjene spomenutog zakona u tom pravcu, koje iz svojih interesa već dva desetljeća gura Katolička crkva, a zbog civilizacijskih dosega sindikalne središnjice i ljevica, nisu nešto novo. Uostalom, Ustavni sud dosad je dvaput, najprije u travnju 2004. i potom u lipnju 2009., rušio pojedine odredbe kojima su bile propisane neradne nedjelje i blagdani.
U vezi najnovijih izmjena premijer Andrej Plenković kazao je da će se ipak raditi 16 nedjelja u godini jer smo turistička zemlja i trgovina je stoga važna, što je već viđena iznimka iz dvijetisućitih, kada je bio propisan rad trgovina nedjeljom od 1. lipnja do 1. listopada i tijekom prosinca. Ne ulazeći u dublje analize, recimo tek da se Ustavni sud u svojoj odluci iz 2009. pozvao na prethodno stajalište po kojem pitanje radnog vremena u RH ovisi o volji zakonodavca i da to pitanje, samo po sebi, ne može biti predmet ocjene suglasnosti s Ustavom, te istaknuo da ukidanje rada nedjeljom ne opravdava cilj zaštite radnika, a poduzetnike dovodi u neravnopravan položaj. Zato izjava premijera da je potrebno napraviti ravnotežu između radnog i obiteljskog života zvuči, dakako, kao političko ulagivanje, prilično poznato svim obespravljenim radnicama i radnicima čije radne nedjelje nisu adekvatno ili uopće plaćene. No ne kaže li se – treća sreća?
Prije komentara o toj temi spomenimo bitnu statistiku iz ureda Zlatice Štulić, predsjednice Sindikata trgovine Hrvatske. Sindikalistkinja ističe da je u veljači ove godine u trgovini bilo ukupno 201.117 zaposlenih, od čega je, prema podacima iz siječnja, čak 111.506 žena. Pritom u trgovini na malo prosječna plaća iznosi 6.878 kuna bruto ili 5.210 kuna neto. Sindikalistkinja nas upućuje i na podatak da primanja prodavačica i prodavača iznose u prosjeku 4.103 kune neto. Među njima je i velik dio onih koji rade na rubu minimalca, pa tako uz odbitak od 20 posto doprinosa mjesečno primaju za život nedovoljnih 3.800 kuna.
Teo Matković (Foto: Dalibor Urukalović/PIXSELL)
Teo Matković, viši znanstveni suradnik na Institutu za društvena istraživanja u Zagrebu i stručnjak za tržište rada, za Novosti kaže da je ograničavanje rada vikendom nedvojbeno popularno među radnicima i predstavlja legitimnu temu socijalnog dijaloga.
- Nažalost, zbog slabosti i/ili nezainteresiranosti dionika kolektivnog pregovaranja u protekla dva desetljeća instrumenti granskih kolektivnih ugovora nisu izrodili koordinirane uspjehe u tom pogledu i tako dolazi do pretenzija države da intervenira u zakone, tipičnih za hrvatski sustav industrijskih odnosa. To se prigodno u pravilu događa u predizbornim periodima - kaže Matković.
Naš sugovornik dodaje da nije izgledno da će zacrtane intervencije, čak i da dohvate šire od sektora trgovine, zamjetno utjecati na gospodarstvo, zaposlenost ili plaće općenito, ali svako previranje na tržištu ima potencijalne gubitnike i oni koji se vide takvima glasno zazivaju takve slike u (de)regulatornom ritualu. Pitamo ga je li u jednom humanom i socijalnom društvu normalno da radnik ima pravo na neradnu nedjelju, na taj jedan dan koji će provesti sa svojom obitelji i djecom.
- Ako je cilj osigurati zajedničko vrijeme za okupljanje obitelji i društveni život, postojeći instrument tjednog odmora iz Zakona o radu nije adekvatan jer on jamči jedan puni dan odmora, ali na razini pojedinca. Dakle, ako vama poslodavac pruži četvrtak, vašoj supruzi utorak, djeca imaju školu kroz tjedan, a prijatelji rade, taj odmor ne zadovoljava svoju socijalnu svrhu, osim fizičkog oporavka. No intervencija putem Zakona o trgovini nije najprikladniji pristup za postizanje tog cilja. Maloprodaja je sektor koji zapošljava 140 tisuća osoba, od toga tri četvrtine žena, ali to predstavlja tek mali dio ukupnog korpusa zaposlenih, oko devet posto. Preostalih 91 posto, uključujući sve zaposlene u ugostiteljstvu, osobnim uslugama, rekreaciji... i dalje ne bi uživali to pravo. Također, 16 radnih nedjelja suspendiralo bi to pravo u čitavoj trećini godine, dakle učinak u odnosu na postojeće stanje bio bi minimalan - ističe Matković.
Usporedbe radi, dodaje, prema podacima ankete o radnoj snazi u Hrvatskoj, već dva desetljeća oko trećina zaposlenika barem ponekad radi nedjeljom, bez trenda smanjivanja. U predkriznoj 2019. tako je radilo 31 posto zaposlenika u Hrvatskoj, daleko više od prosjeka EU-a koji iznosi 22 posto i više nego u svim drugim mediteranskim zemljama, osim Malte. Težimo li smanjenju tog broja kao društveno poželjnom ishodu, trebaju nam sustavnije politike.
Mladen Novosel (Foto: Matija Habljak/PIXSELL)
Mladen Novosel, predsjednik Saveza samostalnih sindikata Hrvatske, kaže da gotovo 80 posto građana, prema istraživanju koje su naručili u sindikatu, podržava ograničavanje ili regulaciju rada nedjeljom, kao što i svi ekonomski pokazatelji govore da je nedjelja najslabiji dan za promet. Novosel drži da uopće nema govora da bi odluka o ograničavanju rada nedjeljom dovela do viška radnika jer u trgovini ih ionako nedostaje.
- Vlada, odnosno Ministarstvo gospodarstva koje je nositelj radne skupine predložilo je da bi zakon mogao izaći do kraja ove godine s primjenom od 1. siječnja iduće godine. Zadnji prijedlog radne skupine bio je da 14 nedjelja u godini budu radne po izboru poslodavca. Ne znam stoga otkud je proizašla izjava premijera o 16 radnih nedjelja. Stav SSSH-a i Sindikata trgovine Hrvatske bio je da o broju radnih nedjelja još možemo razgovarati uvažavajući turističku sezonu od tri mjeseca, kao i dvije nedjelje eventualno u prosincu, dakle da se tih 14 nedjelja odradi - kaže Novosel za Novosti.
Na argument poduzetnika da se u jeku korona-krize ne smije ići u administrativna ograničenja gospodarskih aktivnosti, pri čemu su najglasniji predsjednik uprave Emmezete Slobodan Školnik i predsjednik udruge Glas poduzetnika Hrvoje Bujas, sindikalist odgovara da su njihovi interesi isključivo profitne prirode, što isključuje interes da radnice i radnici imaju dan odmora u radom tjednu. Podsjeća da je nedjelja u Hrvatskoj tradicionalno dan za odmor, kada ne rade vrtići i škole.
- Činjenica je da preko 90 posto zaposlenih u trgovini čine žene i da one u sklopu svog obiteljskog života barem tu nedjelju imaju pravo biti sa svojim obiteljima i djecom. I tu više nema dileme kada je riječ o tome ili višeprofitnim interesima kapitala - dodaje Novosel.
Otkriva nam i da većinski dio poslodavaca u sklopu Hrvatske udruge poslodavaca (HUP) podržava takvo ograničavanje rada nedjeljom.
- Radi se dakle samo o manjinskom dijelu poslodavaca u sklopu HUP-a, dok udrugu Glas poduzetnika neću komentirati jer oni nisu socijalni partneri, tek se trebaju profilirati kao takvi da bi bili relevantni sugovornici u vezi izmjena i dopuna bilo kakvih zakona - kaže Novosel.
Za kraj i na znanje hrvatskom Ustavnom sudu recimo da su slovenski ustavni suci nedavno donijeli odluku prema kojoj je potpuno zakonito i u skladu s Ustavom regulirati rad trgovina nedjeljom i time se ne krši ustavno jamstvo na slobodnu gospodarsku inicijativu.
