Revizionističkoj uredničkoj politici ‘Glasa Koncila’, putem koje se godinama plasira apologija zločinačke vladavine Ante Pavelića, prošlog se vikenda sasvim otvoreno pridružio i Kaptol. Outanje se odvijalo u prostorijama Sisačke biskupije, na skupu nazvanom ‘Zbrinjavanje kozaračke djece i dječje prihvatilište u Sisku 1942–1943’. Iako okarakteriziran kao ‘znanstven’, skup je zapravo poslužio za nadripovjesničarsko negiranje poznatih činjenica o ustaškom logoru za srpsku djecu i za plasiranje teze o ‘prihvatilištu za djecu’ koja su spašena udomljavanjem u katoličkim obiteljima. Lokalnom biskupu Vladi Košiću, otprije poznatom po širenju filoustaških ideja, priklonili su se svećenici bliski vrhu kaptolske hijerarhije, uz doprinos Hrvatskih studija i Hrvatskog katoličkog sveučilišta.

U propagiranju ovakvih teza glavnu riječ je vodila predstojnica Odsjeka za povijest Hrvatskih studija, doc. dr. sc. Vlatka Vukelić, donedavna članica krajnje desne stranke HSP AS i zalagateljica za ukidanje Dana antifašističke borbe. Kao gradska vijećnica u Sisku, Vukelić je prošle godine digla glas protiv imenovanja gradskog parka po Diani Budisavljević, humanitarki koja je spašavala kozaračku djecu iz ustaških koncentracijskih logora. Zasmetao joj je termin ‘dječji logor’ u opisu prijedloga.

O profilu ove povjesničarke i njenih nadređenih ponajbolje govori podatak da joj je, uz poziciju šefice odsjeka Hrvatskih studija, dodijeljen kolegij pod nazivom Povijest NDH, iako u karijeri nije objavila ništa relevantno vezano uz ovo historijsko razdoblje. Njena znanstvena i politička biografija precizno je odredila mjeru cijelog skupa, na kojem je zaključeno ‘kako ne postoji niti jedan dokument koji bi dokazao da je u Sisku bio logor izbjegličke djece ili da je bilo mučenja i nasilnog oduzimanja života’.

Povjesničari koji godinama proučavaju spomenutu tematiku, poput Nataše Mataušić, odlučno odbacuju tvrdnje o ‘prihvatilištu’, a pronositelje takvih teorija nazivaju neznalicama. O logoru kroz koji je prošlo najmanje 5.500 djece, od kojih je umrlo više od 1.100, nedavno smo detaljno pisali u Novostima. Tom smo prilikom primijetili koji je krunski interes Crkve u ovoj priči: kroz skandalozno retuširanje priče o sudbini kozaračke djece zapravo se nastoji uljepšati biografija Alojzija Stepinca, a putem se i umiva zločinačka narav ustaške tvorevine. Ako Kaptol nastavi revizionizmom pomagati u kanonizaciji Stepinca, na nju će još pričekati.

Posao je, standardno, zaokružen na HRT-u. U emisiji janjećeg naziva ‘Mir i dobro’ novinar je prilog o sramotnom skupu u Sisku zaključio tvrdnjom da će nas on dovesti ‘barem korak bliže istini’.