U Grčkoj je prošli tjedan počelo suđenje protiv 24 aktivista i suradnika organizacije Emergency Response Center International (ERCI), koji su bili uključeni u akcije potrage i spašavanja izbjeglica. O kakvom se sudskom procesu radi?
Ovo je suđenje dio priče u kojoj grčki pravosudni sustav koristi legalne alate da bi procesuirao ljude koji pomažu izbjeglicama i migrantima. Djela solidarnosti vode se pod kategorije špijunaže, pomaganja mrežama krijumčarenja ljudi, članstva u kriminalnoj organizaciji, pranja novca, krivotvorenja, čak i posjedovanja droge. A na takav se način ljudi mogu suočiti s kaznom zatvora i do 25 godina.
Kakav je širi kontekst unutar kojeg se odvija ovo suđenje?
"Kriminalizacija solidarnosti" je nešto o čemu grčki aktivisti izvještavaju od 2015. godine, na sistemskoj razini, a počelo je od otoka Lezbosa. Vlasti su nastojale spriječiti lokalce, nevladine organizacije i humanitarne radnike da pomažu u dostavi hrane, odjeće, da ponude prijevoz, primjerice, izbjeglicama koje stižu na obalu. To je postalo popraćenije otkako se posebno proganja strance volontere od 2016. godine, ili pak u slučajevima kada su strani mediji masovno pratili progone, kao u slučaju španjolskih spasilaca. Ako vlasti smatraju ljude "neregularnim" i "ilegalnim migrantima", svaka se pomoć u načelu može kriminalizirati.
Postoji li razlika između procesuiranja građana i građanki EU-a i onih koji to nisu?
Grčka ima tendenciju podizati manji dio optužbi protiv građana EU-a, ali ih na kraju uglavnom ne procesuira do kraja ili ih pusti uz jamčevinu. S druge strane, migranti i izbjeglice iz Turske, Afganistana ili drugih zemalja, koji su pronađeni na brodu i pomagali u vožnji jer su ih krijumčari napustili, mogli bi za iste optužbe dugo trunuti u zatvoru, bez puno medijskog izvještavanja o tome. To otvoreno pokazuje i rasističku politiku grčkih institucija.
Kakve su dugoročne posljedice ovakvih suđenja?
Ovo je poruka upozorenja: Nemojte pomagati ili ćete biti procesuirani! Morat ćete platiti visoke troškove za svoju obranu, i naći ćete se psihički i financijski iscrpljeni. To je strategija koja oduzima vrijeme i novac, koja razbija akcije solidarnosti i uništava svaku mogućnost pokušaja pomoći ljudima koji su već usred općeg kolapsa.
