>

novosti logo

Kultura Kultura
Piše Dragan Jurak

Književna kritika: Fašizam i lude gljive

Leo Perutz, ‘Snijeg svetog Petra’ (s njemačkoga preveo Andy Jelčić, Naklada Ljevak, Zagreb 2019.): Malo je autora, poput Reicha u svojoj ‘Masovnoj psihologiji fašizma’ ili Arendt u ‘Izvorima totalitarizma’ u realnom vremenu razgradilo kompleks fašizma. Fantastični psihološki triler Lea Perutza na njihovom je tragu

Dvadeseto stoljeće izgubilo je pa našlo Lea Perutza, njemačkog književnika židovskog podrijetla. Vrijeme zametnutog Perutza trajalo je pola stoljeća; kod nas, eto, gotovo i čitavo stoljeće. Rođen u Pragu 1882., u tadašnjoj dvojnoj monarhiji, Perutz je prvi roman napisao dok se oporavljao od rane zadobivene u ratu koji je izbrisao Austro-Ugarsku. Ključne romane napisao je u poratnom Beču i međuratnoj Austriji, iz koje je nakon Anschlussa pobjegao u Palestinu. No kultnim evropskim piscem međuratnog razdoblja učinio ga je tek interes za fantastiku i žanrovsko. Od osamdesetih Perutz je dio evropskog literarnog kanona. Britanski ‘Guardian’ u nedavnoj anketi svrstao ga je u najuži izbor njemačkih prijeratnih književnika, zajedno s Kafkom, Thomasom Mannom, Josephom Rothom i Ernstom Lotharom.

I zbilja, najednom je sve postalo logično. ‘Snijeg svetog Petra’ objavljen je 1933., u godini Hitlerova dolaska na vlast (te zabranjen iste godine u nacističkoj Njemačkoj): i sve, baš sve u romanu odjekuje tim sudbonosnim godinama. Mladi liječnik nakon prometne nesreće ući će u paralelnu stvarnost, odnosno produbljeni svijet. Jureći automobil u posljednji će trenutak izbjeći, i zatim sjesti u vlak koji će ga odvesti u malu, izoliranu zajednicu kojoj je na čelu lokalni barun. Politički cilj baruna jest politički sustav u kojem monarha ustoličuje providnost i viša volja; gdje je vjera u monarhiju dio vjere. Sumnjajući u postojanje nečega poput volje naroda, barun u svojim kemičarskim laboratorijima pokušava proizvesti psihofarmatik koji će u narodu probuditi ‘žar vjere’, opčinjenost velikim simbolima poput krune, žezla, mitre ili jabuke. Taj psihofarmatik pronalazi u zaboravljenoj žitnoj gljivici, po imenu snijeg svetog Petra. Zbog poboljšanih uvjeta uzgoja ta je žitna bolest iskorijenjena, no u srednjem vijeku ona je bila pokretač svih tadašnjih velikih vjerskih pokreta: flagelantskih procesija, progona heretika, husitskih ratova, anabaptističkog pokreta.

Paralelna stvarnost, paralelna povijest u koju će čitava Njemačka i s njom Evropa ući 1933… providnost koja ustoličuje vođu… simboli vlasti i žar vjere… Perutzov roman objašnjava ‘sve’, prošle i buduće prevrate, crvene zastave i crne uniforme, noćne bakljade i masovne histerije. Tridesetih godina, pa i četrdesetih, fašizam je još uvijek bio nepoznanica. Neki su ugledni demokrati hvalili Mussolinija jer u Italiji vlakovi više ne kasne, drugi su u Hitleru vidjeli preporoditelja Njemačke. Malo je autora, poput Reicha u svojoj ‘Masovnoj psihologiji fašizma’ ili Arendt u ‘Izvorima totalitarizma’ u realnom vremenu razgradilo kompleks fašizma. Fantastični psihološki triler Lea Perutza na njihovom je tragu.

U ‘Masovnoj psihologiji fašizma’, također objavljenoj 1933., Wilhelm Reich pokušava objasniti iracionalni pomak zbog kojeg su veliki dijelovi njemačkog društva (dio proletera, žena) glasali protiv svojih interesa i priklonili se nacistima. Perutzov odgovor na Reichovo pitanje jest: ‘lude gljive’. I taj odgovor čini se neobično kompleksnim i dalekovidnim. Na povijesnoj razini on nacizam povezuje sa srednjovjekovnim vjerskim histerijama, u realnom vremenu s industrijskom proizvodnjom metamfetamina u nacističkoj Njemačkoj, u bliskoj budućnosti sa zloslutnom eksplozijom farmaceutske industrije.

1/1