Pedesetu obljetnicu turbulentnog proljeća 1968. francuska izdavačka industrija obilježila je radno: beletrističke, memoarske, esejističke, pjesničke i teorijske knjige koje na ovaj ili onaj način tematiziraju ili evociraju ‘majska događanja’ štancale su se, čak i za tamošnje prilike, nemilice. Zanimljivo je da se tisućama ‘šezdesetosmaških’ naslova koji su te 2018. ugledali svjetlo dana godinu dana kasnije diskretno pridružio i jedan objavljen na hrvatskom jeziku. Riječ je o romanu ‘W’ Igora Štiksa, koji je dosadašnja medijska recepcija poprilično označila kao špijunski triler.

‘W’ je pripovijest o isprepletenim sudbinama Waltera Stieklera i Wladimira, dvojice naturaliziranih Francuza porijeklom s naših prostora. Dok je Stiekler neskriveni književni ersatz francuskih ‘novih filozofa’ – u mladosti strastveni revolucionar, kasnije sveprisutni medijsko-intelektualni apologet vladajućeg poretka i denuncijator ‘svih totalitarizama’ – Wladimir utjelovljuje ideal cjeloživotnog revolucionara, kojeg su u kriznim vremenima ideali odveli u ilegalu i terorizam. O odnosu Stieklera i Wladimira, pokojnih u pripovjednoj sadašnjosti, doznajemo posredstvom akademskog radnika Igora Štiksa, koji na osnovu nevjerojatne storije koju mu je Stikler iznio piše roman pod naslovom ‘W’. Štiks (lik) doputovao je na Jadran da posjeti kuću koju mu je, na njegovu nevjericu, Stiekler oporukom ostavio na korištenje, i gdje će upoznati još jednu njenu korisnicu – belgijsku aktivistkinju Tessu, koja također nema pojma otkud ona u oporuci nekoga koga je smatrala ljutim političkim neprijateljem. Kronika Stieklerovih i Wladimirovih avantura isprepliće se s događajima u pripovjednoj sadašnjosti, koja se brzo ispostavi kao puna tajni.

Priča o nesvakidašnjem (ne)prijateljstvu dvojice Jugoslavena u bijelome svijetu najzanimljiviji je dio Štiksova romana. Iako gomilanje raznoraznih povijesnih referenci i migova tu i tamo opterećuje tekst, ove dionice ističu se svojom inventivnošću i humorom – a isporučuju i dva-tri dobro plasirana, ne odveć predvidiva preokreta. S druge strane, dio romana koji se odvija u pripovjednoj sadašnjosti, s likom Štiksa kao pripovjedačem i fokalizatorom, a donosi trilerski zaplet oblikovan oko Štiksova odnosa s Tessom, znatno me se manje dojmio. Štoviše, ove dionice donose i niz općih mjesta, polazeći od samih likova, koji ostaju prvoloptaške skice (Tessa, policijski inspektor koji je prati) ili čak ni to (Tessini aktivističko-teroristički suborci), pa nadalje. Neuvjerljivost na trenutke preraste i u čisti cringe: spomenimo samo da se u erotskim scenama ‘nabrekli ud’ ili ‘trokut koji nestaje među nogama’ ukazuju, naizgled, bez trunke (auto)ironije.

Autorova odluka da za protagonista postaviti alter ego koji s njim dijeli ime i prezime, a koji uz to i piše knjigu naslovljenu poput one koju čitamo, kroz prvu polovicu romana čini se opravdanom, čak i dobro odabranom. Međutim, kako scenu preuzima špijunski zaplet sa Štiksom (likom) i Tessom, spomenuti pripovjedni postupak sve se više čita kao književni ego-trip, izgrađen na dječačkim (brocialističkim?) fantazijama o holivudski obojenom ispreplitanju seksa, akcije, drame i borbe za bolje sutra. I premda se disklejmer o fiktivnom karakteru prikazanih osoba i događaja na efektan način pojavljuje i unutar teksta, te nam tako sugerira da ovaj sebe i ne uzima odveć ozbiljno – dojam o kvalitativnoj neujednačenosti romana ipak ostaje. ‘W’ se ispostavlja kao zabavno štivo, s nekoliko ideja i narativnih rješenja koji ga izdižu iznad prosjeka domaće proze, ali koje obećava znatno više nego što njegova poprilično nespretna izvedba na koncu isporučuje.