U životu Džemala Paloša Kobre 15. svibnja 1996. bio je posebno sretan. Tog mu je dana predsjednik RH i vrhovni zapovjednik Oružanih snaga dr. Franjo Tuđman na junačke prsi okačio odlikovanje. Red hrvatskog pletera Paloš je dobio ‘za osobit doprinos razvitku i ugledu Hrvatske i dobrobiti njezinih građana’. Za ugled domovine i dobrobit njezinih građana Kobra se posebno pobrinuo u Pakračkoj Poljani.

U jesen 1991. godine, kako je rekao svjedočeći na suđenju ratnom zločincu Tomislavu Merčepu, preuzeo je zapovjedništvo rezervne jedinice MUP-a, koja se tamo borila protiv srpskih pobunjenika, a u slobodno vrijeme provodila teror i etničko čišćenje Srba. Na suđenju se Paloš, kao i gomila drugih besprizornika koji su na sličnim suđenjima promarširali sudnicama, nikako nije mogao sjetiti u čemu je zapravo njegov doprinos razvitku i ugledu Hrvatske. Sjećao se nekih Srba koji su se motali po pakračkim mučilištima, neki su mu se i žalili na tretman, nekakva je Slavica pitala za supruga, ali on ništa nije znao. Ni tko koga tuče, ni za ubojstva, pa ni za nesretnog supruga nesretne Slavice.

Kasnije je Paloš živio uobičajen život mnogih ratnih veterana. Malo do kladionice, malo do kafića, malo do šatora u Savskoj i tako sve do 16. travnja kada je, u ZET-ovom autobusu ili pored njega, ubio Antu Škembera. Ubojstvu je prethodila svađa 29-godišnjeg Škembera s vozačem ZET-a, koji ga nije htio pustiti u autobus bez karte. Paloš je svađi svjedočio kao putnik, a kada je došlo do naguravanja, izvadio je nož i ubo mladića u trbuh, presjekavši mu aortu. Paloš je tog dana u šetnju ponio samo nož. U pretresu njegove kuće nakon ubojstva policija je pronašla pet ručnih bombi, četiri tromblonske mine, četiri trotilska metka, 75 komada municije 9-19 mm, dvije improvizirane eksplozivne naprave, automatsku pušku, deset protupješačkih mina i 175 metaka kalibra 7,65.

Nedavno je ratni veteran Vlado Turudić Kinfa ubio penzionera Đorđija Burića. U istrazi je otkriveno kako Burić nije ispunio navodno obećanje o zapošljavanju Turudićevog sina, a ubojica je dodao da ga je živciralo ‘što stari stalno gleda partizanske filmove’. Usput, Burić je bio crnogorskog porijekla, što je također nerviralo Turudića, pa je u bivšeg direktora Rade Končara, koji je imao 85 godina, ispalio šest metaka iz pištolja.

Slobodni smo postaviti pitanje koliko ovakvih kobri i kinfi krstari našim ulicama. Kada se vidi ekstremistička mržnja kojom su se ‘uvrijeđeni vjernici’ u Splitu pred očima pasivnih specijalaca obrušili na građane, krive samo zato što ih je radoznalost odvela na kazališnu predstavu, kada vidimo sve te nekažnjene uvrede i prijetnje izgovorene preko ramena MUP-ovaca, odgovor se nameće sam po sebi.