Novosti

Društvo

Kukavni križ

Poljudski je kukasti križ, simbol koji se u svijetu ne može relativizirati kao ‘stari hrvatski pozdrav’, nakratko skinuo domoljubnu masku s ustaškog lica hrvatskog nacionalizma, nakon čega su se njegovi prononsirani nositelji i proračunati podnositelji redom počeli licemjerno zgražati pred vlastitim odrazom u nogometnom ogledalu

Ipdeao6e0vg1yziqf47fx2ukvf7

Nogomet po kukastom križu: Hrvatska – Italija (foto Slavko Midžor/PIXSELL)

Vodstvo Hrvatskog nogometnog saveza na čelu s Davorom Šukerom trebalo bi odstupiti, to je ono najmanje što bi kao moralni čin trebali ponuditi. Ostavke bi trebali ponuditi i predsjednik Hrvatskog olimpijskog odbora Zlatko Mateša i ministar znanosti, obrazovanja i sporta Vedran Mornar - kaže za Novosti Zoran Stevanović, izvršni direktor riječkog Regionalnog info-centra za mlade i član FARE, evropske organizacije za borbu protiv rasizma u nogometu, čiji promatrači surađuju s UEFA-om. Za Stevanovića, kukasti križ iscrtan na travnjaku splitskog stadiona posljedica je dugogodišnjeg nerada svih odgovornih političkih i sportskih struktura.

- Odgovor na taj problem definitivno postoji, međutim mi često volimo usvajati zakone i akte, ali ih ne volimo provoditi. Deklarativno smo prihvatili sve zahtjeve UEFA-e, kao i one Evropske unije, ali se oni praktično i programski ne provode. Za to je odgovorna politika, bez obzira na stranku koja vlada, što se tiče sporta odgovoran je HOO, a u samom nogometu HNS. Ali ako HNS ima taj problem, on mora težiti dijalogu i tražiti partnerstvo HOO-a i države kako bi se na tome sustavno radilo. Kada bismo htjeli strateški raditi, onda bismo svake godine imali nacionalne konferencije u koje bi uz njih bili uključeni i mediji, i navijači, i lokalna samouprava, i sponzori, svi koji sudjeluju u nogometu, i tek bi to značilo da poduzimamo kvalitetne akcije i tražimo odgovor - dodaje Stevanović.

Sada se svi tome čude, ali poznato je da navijači viču ono što loža razmišlja i poznato je da je nogomet ogledalo društva. Navijači su ovdje najmanje krivi. Ovo je problem unutar svih struktura u državi i unutar samog HNS-a – smatra Zoran Stevanović

Reprezentacije Hrvatske i Italije odigrale su prošlog petka kvalifikacijsku utakmicu za Euro 2016. pred praznim poljudskim tribinama nakon što je UEFA zbog rasističkog ponašanja navijača i upotrebe pirotehnike na maksimirskoj utakmici protiv Norveške izrekla HNS-u dotad najstrožu kaznu. Već se travanjski susret s Norveškom odvijao pred djelomično ispražnjenim tribinama, čime je UEFA kaznila HNS zbog navijačkog divljanja na utakmici s Italijom u Milanu u studenome prošle godine, a i toj je kazni prethodio čitav niz sankcija kojima je godinama pokušavala disciplinirati HNS, zauzevši posebno čvrst stav prema ustašluku hrvatskih navijača. Da se navijačko divljanje i fašizam u nogometnoj Evropi neće tolerirati poručio je tada novoizabranom Šukerovom vodstvu HNS-a predsjednik UEFA-e Michel Platini u Zagrebu koncem 2012. godine, na svečanoj akademiji povodom stote obljetnice HNS-a. Tu je uvaženi gost pokvario slavlje posvetivši najveći dio svojeg govora nasilju na stadionima i kriminalu u hrvatskom nogometu, ustvrdivši da je razočaran jer je unatoč UEFA-inim savjetima i pruženoj pomoći Hrvatska i dalje loš učenik. Platini je otvoreno poručio da je mjesto hrvatskog nogometa u evropskom okviru ugroženo i tražio reforme od HNS-a te podršku političke vlasti, da bi dva mjeseca kasnije u pismu premijeru Zoranu Milanoviću prozvao i vladinu razinu zbog izostanka utjecaja i opredijeljenosti.

No ta su upozorenja samo bila iskorištena za nova prepucavanja između HNS-a i Milanovićeve vlade. Ona je preko tadašnjeg ministra Željka Jovanovića pokušavala nametnuti određene promjene, ali otpor iz HNS-a, organizacije u rukama nogometnih tajkuna i najjače opozicijske stranke, nije uspjela savladati. Biznis međunarodne trgovine mladićima koji ti ljudi vode, s nacionalnom reprezentacijom kao glavnim prodajnim izlogom, suviše je unosan da bi ga lako prepustili javnoj kontroli. Uličarsko i prostačko ponašanje, kakvo bi oni trebali ukloniti sa svojih tribina, u obračunu s Jovanovićem pokazali su sami vodeći ljudi HNS-a, a što se tiče ustašluka, za njega je u vrhu organizacije uvijek bilo simpatija. Na njenom je čelu 14 godina bio Vlatko Marković, prema vlastitim riječima poklonik ustaške vojske, a kada ga je sredinom 2012. zamijenio Davor Šuker, koji je svojevremeno u društvu dvojice pripadnika kriminalnog miljea ponosno pozirao pred poglavnikovim madridskim grobom, nije se u tom smislu promijenilo ništa. Čak je i gazda hrvatskog nogometa – Zdravko Mamić – ostao isti. Način na koji ti ljudi upravljaju profesionalnim nogometom, čiji se smisao svodi na punjenje menadžerskih džepova internacionalnim transferima, doveo je do krize domaće lige i otuđenja publike od nogometnih struktura, pa danas podjednaki prezir prema njima pokazuju ne samo ekstremne skupine, već i širi krugovi navijača i Dinama i Hajduka. Takva organizacija, u čijem se vodstvu nalaze ljudi zadojeni nacionalizmom, obilježeni kriminalnim radnjama i prostačkim ispadima, ne može se boriti protiv iste vrste navijačkog ponašanja a da ne krene od vlastitog vrha.

Ono što je HNS cijelo vrijeme držalo iznad vode bili su uspješni plasmani nacionalne reprezentacije na velika natjecanja, ali očito je da je riječ o poremećenom sustavu koji potkopava sam sebe, jer su se duboki domaći problemi sve jače počeli prenositi na međunarodne utakmice, koje su nezadovoljne navijačke skupine prepoznale kao najpogodniju metu za smišljene akcije diskreditiranja HNS-a, poput one na milanskom San Siru i ove posljednje na splitskom Poljudu. Vodstvo HNS-a ni nakon poljudskog kukastog križa ne pokazuje svijest o dubini problema nego ih pokušava prikazati kao seriju huliganskih ispada, premda bi iz vlastite ocjene da se na Poljudu radilo o ‘terorističkom činu’ trebalo izvesti dalekosežnije zaključke o otporu s kojim je suočeno. Ekstremne navijačke grupe, koje svoju sklonost nasilju demonstriraju identifikacijom s nacizmom i ustaštvom, postojale bi u svakom slučaju, ali je antagonizam Dinamovih navijača prema Mamićevoj upravi kluba i vodstvu HNS-a, te Hajdukovih navijača prema HNS-u, onemogućio njihovu izolaciju.

Što se tiče samog ustaštva, njega se u današnjoj Hrvatskoj gotovo više i nema od koga izolirati. Iste političke strukture o koje se vodstvo HNS-a oslonilo u sukobu s vladom, a riječ je prije svega o HDZ-u Tomislava Karamarka, svojom su nacionalističkom i antikomunističkom retorikom pružile pokriće za sve rašireniju rehabilitaciju ustaštva. HDZ, Katolička crkva i različite isturene desničarske grupacije gurnuli su posljednjih godina zemlju u retrogradni nacionalizam, pred kojim je vladajuća garnitura cijelo vrijeme uzmicala, pa je poljudski kukasti križ zapravo iznio u svijet istinu o atmosferi koja danas vlada u hrvatskom društvu.

Oni dobro znaju što iritira društvo i njihova je akcija izazvala točno ono što su htjeli, a to je iznervirati sve živo – kaže Petar Skansi

- Apsolutno je iznio istinu. Sada se svi tome čude, ali poznato je da navijači viču ono što loža razmišlja i poznato je da je nogomet ogledalo društva. Navijači su ovdje najmanje krivi. Ovo je problem unutar svih struktura u državi i unutar samog HNS-a - kaže Zoran Stevanović, navodeći da je opće zgražanje nad poljudskom svastikom licemjerno nakon svega što je tome prethodilo, nakon ustaškog skandiranja Josipa Šimunića koje HNS nije osudio nego opravdavao, nakon što je predsjednica Kolinda Grabar Kitarović pohvalila atmosferu na utakmici na kojoj se uzvikivalo ‘Za dom spremni’, nakon što je splitski gradonačelnik Ivo Baldasar podigao spomenik postrojbi nazvanoj po ustaškom zločincu.

- Ako je nama prihvatljivo da je ‘Za dom spremni’ naš pozdrav, onda to moramo objasniti svijetu, Židovima i svima drugima. Trebali bismo napraviti studiju kojom bismo taj pozdrav opravdali, ali naravno da se to ne može opravdati. Zato se nitko toga ni ne hvata, lakše je kad imamo sivu zonu prepucavanja o prošlosti - dodaje Stevanović.

Petar Skansi, proslavljeni košarkaš i do prije godinu dana pomoćnik bivšeg ministra Jovanovića, kaže za Novosti da, po njegovom mišljenju, problem nije samo u vlasti i politici, pa ni samo u HNS-u, već u cjelokupnoj javnosti, masi koja određena devijantna ponašanja godinama prešutno dozvoljava.

- Sam Savez je, naravno, morao napraviti više, ali oni se ne žele spustiti prema onima koje smatraju ljudima nižeg ranga s kojima ne treba raspravljati. No taj će se problem kad-tad morati rješavati jer se nogomet ne igra za 22 čovjeka na terenu nego zbog publike - kaže Skansi, koji u poljudskoj svastici prije svega vidi poruku navijača upućenu HNS-u.

- Splićanin sam i znam kako ti ljudi rezoniraju. Izdaleka oni mogu izgledati kao besprizorni luđaci, ali glupi nisu. Način na koji ih se tretira izaziva taj revolt. Ne aboliram nikoga, najmanje navijače koji bi uzeli sebi pravdu u ruke, to nigdje nije donijelo sreću. Međutim, takva vrsta provokacije kao što je bilo delegiranje utakmice bez publike u Split jako ih je uvrijedila i ne čudim se ničemu. Ne mislim da tu postoji neka ideologija, koliko postoje revolt, dišpet i provokacija. Oni dobro znaju što iritira društvo i njihova je akcija izazvala točno ono što su htjeli, a to je iznervirati sve živo. Svidjelo mi se kako je jedan novinar napisao da HNS godinama tretira ustašluk kao nestašluk. Pomogli su oni u tome koketirajući s tim i misleći da će im to donijeti neku popularnost ili neku moć, ali to je samo školski primjer nesposobnog vodstva - kaže Skansi.

Poljudski je kukasti križ, simbol koji se u svijetu ne može relativizirati kao ‘stari hrvatski pozdrav’, utoliko nakratko skinuo domoljubnu masku s ustaškog lica hrvatskog nacionalizma, nakon čega su se njegovi prononsirani nositelji i proračunati podnositelji redom počeli licemjerno zgražati pred vlastitim odrazom u nogometnom ogledalu. Nad kukastom poljudskom sramotom zgražaju se predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko, predsjednica države Kolinda Grabar Kitarović, splitski gradonačelnik Ivo Baldasar, predsjednik HNS-a Davor Šuker, koji je tek sada prvi put uspio procijediti da osuđuje navijanje ‘Za dom spremni’, ali i hrvatski mediji čiji su sportski komentatori uoči utakmice s Italijom, kao i svaki put do sada, statistički ponosno isticali kako je hrvatska nogometna reprezentacija u svojoj povijesti samo jednom izgubila od Talijana, u njihovom prvom dvoboju 1942. godine.

Prestankom disciplinskih mjera Evropske komisije nakon ulaska u članstvo EU-a, hrvatska politika i društvo prepustili su se pronalaženju autentične mjere ovdašnjeg nacionalizma i spali na to da ih danas discipliniraju UEFA i FIFA, krovni regulatori evropskog i globalnog nogometnog biznisa, možda podjednako korumpiranog kao što je ovaj domaći, ali eto takvog da ne dopušta da mu internacionalno tržište ugroze šovinisti.

Društvo

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više