>

novosti logo

Društvo Društvo

Leksikon tranzicije: Gastarbajter

Zbog okolnosti u zemljama bivše Jugoslavije, bez nade da će se uskoro nešto promijeniti nabolje, nove-stare verzije gastarbajterstva aktualnije su no ikada

GASTARBAJTER; pojam koji seže do razdoblja ‘tranzicije prije tranzicije’, u 60-e godine 20. stoljeća kada – zahvaljujući programu tadašnje zapadnonjemačke vlade koji je bio motiviran potrebom za dodatnom radnom snagom koju nisu mogli regrutirati iz domaće populacije, te zbog procvata industrijsko-ekonomske proizvodnje nakon Drugog svjetskog rata – započinje egzodus stotina tisuća ljudi s juga i istoka Europe, uključujući i tadašnju Jugoslaviju, prema Njemačkoj.

Zahvaljujući međudržavnim ugovorima između SR Njemačke i SFR Jugoslavije (ugovor sa SR Njemačkom koji je regulirao uvoz radnika iz Jugoslavije, Anwerbeabkommen, potpisan je 1968.), samo je iz SR Hrvatske do 1971. na ‘privremeni rad u inozemstvo’ otišlo preko 250 tisuća ljudi. Koliko je Njemačkoj i još nekim zemljama zapadne i sjeverne Europe nedostajalo uglavnom jeftinijeg nekvalificiranog i polukvalificiranog radništva, toliko su zemlje s juga i istoka kontinenta imale problem visoke nezaposlenosti koji nisu mogli adekvatno riješiti – što je evidentno simptom razvojnog disbalansa u Europi do današnjih dana – pa se praksa gastarbajterstva pokazala ‘sretnim rješenjem’ za sve.

Iako su početno bila zamišljena privremena zaposlenja na određeni vremenski rok, za mnoge je takva privremenost postala permanentna. Gastarbajter je upravo to što sugerira doslovan prijevod te njemačke riječi – gostujući radnik, a kroz protekla desetljeća postao je ekonomski, ali i socijalno-kulturalni fenomen. Uz gastarbajtere se vezuju trendovi važni za njihove matične zemlje, primjerice ekonomsko-financijski u vidu priljeva deviza ili investiranja u gradnje kuća i vikendica u domovini. ‘Klasični gastarbajter’ trop je brojnih kulturalnih stereotipa i socijalnih mitova, poput neukusa u iskazivanju stečenog materijalnog bogatstva ili neumjerene, nerijetko sentimentalno alkoholizirane, čežnje za domovinom uslijed neadekvatne društvene adaptacije i integracije u inozemstvu.

Profil aktualnog ‘tranzicijskog gastarbajtera’ bitno je promijenjen. Sada je to obrazovan i kvalificiran kadar za obavljanja složenijih operativnih, informacijsko-komunikacijskih ili servisno-uslužnih zadataka, a o povratku u domovinu često više ni ne razmišlja. Zbog teških ekonomskih, socijalnih i političkih okolnosti u zemljama bivše Jugoslavije, bez nade da će se uskoro nešto promijeniti nabolje, nove-stare verzije gastarbajterstva aktualnije su no ikada ranije, a takva, više od pola stoljeća duga tradicija, pokazuje se važnim faktorom u individualnim potragama za egzistencijalnim rješenjima i boljim životom.

1/1