>

novosti logo

Ljevica koja obećava

Kao izvankoalicijski partner slovenske vlade, Ljevica je do sada uspjela donijeti novi zakon o minimalnoj plaći, skresati novac za obranu i doprinijeti tome da Slovenija bude jedina država u ovom dijelu Evrope koja je odmrznula plaće u javnom sektoru. Sada se stavljaju se na čelo politika kao što su borba protiv prekarnosti, stambena problematika i ukidanje dopunskog zdravstvenog osiguranja. Pred njima su i EU izbori

O stanju i perspektivama slovenske stranke Ljevica (Levica), nakon Drugog kongresa održanog 9. marta u Radničkom domu u Trbovlju, razgovarali smo s njezinim koordinatorom Lukom Mesecom, zatim s jednim od tvoraca europrograma s kojim će izaći na evropske izbore Sašom Slačekom, te s bivšim članom Savjeta, a sada običnim članom stranke, ali koji se intenzivno bavi proučavanjem njezine strategije i taktike, sociologom Markom Kržanom. Teme su bile koji je rezultat dosadašnjeg sudjelovanja u vladi i koji su budući akcioni planovi, koje značenje za stanku imaju evropski izbori, ali i šire smještanje u kontekst jedne antisistemske stranke, koja se ne može svesti samo na parlamentarni rad.

Predstojeći zadatak Ljevice je organiziranje antikapitalističkog pokreta. U suprotnom, ona će se vrlo lako integrirati u političku klasu, u više ili manje folklornoj niši na parlamentarnom ‘tržištu’, bez oslonca u širim masama – ističe Marko Kržan

- Moja procjena stanja Ljevice proizlazi iz moga razumijevanja zadataka antisistemske ljevice. Antisistemska – antikapitalistička – ljevica je politički pokret koji, za razliku od običnih stranaka, ne pripomaže reprodukciji kapitalističkog sistema, nego stvara uslove za prijelaz u humaniji tip društva. Parlamentarizam je za njega samo sredstvo za ostvarivanje ovog cilja, a ne, kao kod ostalih stranaka, cilj sam po sebi. Zbog toga Ljevica treba iskoristiti medijski prostor i financijska sredstva koje nudi parlamentarizam za jačanje protukapitalističkog pokreta kako u organizacijskom tako i u idejno-političkom smislu - ističe Kržan.

Pa ipak, parlamentarni rezultati već su impresivni i to je ono što većina primjećuje. Luka Mesec to objašnjava njihovim specifičnim položajem.

- U ovom mandatu u Sloveniji prvi put imamo manjinsku vladu. Sastavljena je od pet stranaka centra, koje vodi Lista Marjana Šareca. Ljevica je izvankoalicijski partner te vlade. Mi smo nagodbena opozicija. Naime, na nekim područjima sudjelujemo s vladom, dok joj se na drugima protivimo - kaže Mesec i navodi neke rezultate iz kojih se vidi da se takvo sudjelovanje do sada pokazalo produktivnim.

- U prvih nekoliko mjeseci uspjeli smo povisiti socijalnu pomoć s 291 na 392 eura mjesečno i donijeti novi zakon o minimalnoj plaći. Po tom zakonu, ove godine se minimalna plaća povećala s 638 na 667 eura, a od 2020. ona će iznositi 700 eura. Nakon toga, od 1. siječnja 2021. morat će iznositi barem 20 posto više od minimalnih životnih troškova, što je trenutno 736 eura. Osim toga, bitno smo skresali novac za obranu države, otkazana je npr. kupovina oklopnih vozila Boxer, koji bi koštali preko 350 milijuna eura. Ne na kraju, sudjelovanjem u vladi dali smo svoj doprinos da Slovenija bude jedina država u ovom dijelu Evrope koja je odmrznula zamrznute plaće u javnom sektoru i otvorila ponovno zapošljavanje, istina, s naglaskom na zapošljavanje autsorsanih radnika - govori Mesec. No nije sve tako sjajno, pa spominje i jedan kontraprimjer.

- Usprkos našem sudjelovanju u radu vlade, ona je sprovela neke politike kojima se apsolutno protivimo. Takva je npr. prodaja najveće banke u državi, Nove ljubljanske banke - dodaje.

Na pitanje anti-NATO politike, što se ogleda i u programskom zauzimanju za referendum o izlasku iz tog vojnog saveza, još ćemo se vratiti kao na primjer ambicioznog preuređenja ne samo Slovenije, već i odnosa među članicama EU-a, protivljenja militarizaciji Evrope i njezinom služenju američkim imperijalnim interesima. Takva pitanja svjetske politike nisu u suprotnosti s koncentriranjem na socijalni položaj radništva i mogu također u nekom trenutku imati mobilizacijsku snagu.

Marksističko viđenje konteksta trenutnih uspjeha stranke Kržan pripisuje inzistiranju na strateškoj principijelnosti, bez obzira na to što se stalno čine taktički kompromisi.

- Da bi postao idejno-politička snaga, antikapitalistički pokret mora stvoriti vlastiti svjetonazor, tj. interpretaciju stanja i viziju boljeg društva, koji ne može biti utemeljen na spontanoj ideologiji ljevičarstva, nego na naučnoj analizi klasnog društva. Taj svjetonazor je osnova programa, a program je osnova cjelokupnog političkog rada, od štrajkova i demonstracija pa do parlamenta. Oblici programa ovise o tome radi li se o školovanju kadrova, parolama štrajka ili demonstracija, parlamentarnim izborima, međutim uvijek treba povezati kratkoročne zahtjeve s dugoročnim ciljevima. Svaki akcijski program mora biti prijelazni program (Trocki): njegovo ostvarenje ili djelomično ostvarenje ne poboljšava samo položaj radnih ljudi – veće plaće, bolji radni uvjeti, više socijalnih prava – nego ih i politizira, mobilizira te organizira, čime jača antikapitalistički pokret. Samo takav snažan pokret može u pogodnim okolnostima napraviti radikalnije korake prema humanijem društvu - govori Kržan.

Posebno su borba protiv prekarnosti i stambena politika potencijal za snaženje našeg rada na terenu. Tamo ćemo naime pokušati rješavati položaj najiskorištavanijih društvenih skupina, kao što su agencijski radnici, studentski radnici itd. – kaže Luka Mesec

Kako ta politizacija izgleda u praksi i može li mobilizirati šire dijelove stanovništva, a ne samo članove stranke, Mesec objašnjava na više primjera.

- Za ovu godinu upravo potpisujemo sporazum pomoću kojega ćemo pokušati doseći dvije stvari. Ljevica se stavlja na čelo politika kao što su borba protiv prekarnosti, rješavanje stambene problematike, povećanje poreza na dobit i ukidanje dopunskog zdravstvenog osiguranja. Posebno su prve dvije politike – borba protiv prekarnosti i stambena politika – potencijal za snaženje našeg rada na terenu. Tamo ćemo naime pokušati rješavati položaj najiskorištavanijih društvenih skupina, kao što su agencijski radnici, ljudi u prikrivenim radnim odnosima, studentski radnici itd. Stambenom politikom obraćamo se prvenstveno mladima, koji u Sloveniji iz godine u godinu sve teže rješavaju problem stanovanja. Obično imaju samo tri mogućnosti: vrtoglavi kredit na 20 i više godina, plaćanje lihvarske najamnine ili pak preseljenje na tavan kod roditelja. Našim paketom mjera napadamo samu logiku po kojoj je stanovanje stvar osobne odgovornosti, koje svatko sam mora riješiti. Baš suprotno – pravo na dostupno stanovanje moralo bi biti jedan od temelja socijalne države - kaže Mesec.

Vidimo da parlamentarna moć zavisi od jačanja snage pokreta. A u tome je Ljevica, smatra Kržan, ipak tek na početku.

- Na programskoj razini očigledan je jaz između izbornih ciljeva i maksimalističkog, socijalističkog programa, na razini agitacije Ljevica nije u stanju diktirati ‘javno mnijenje’, zbog čega i sama previše slijedi diktat velikih medija i spontanu logiku parlamentarizma. Po mom mišljenju, predstojeći zadatak Ljevice je organiziranje antikapitalističkog pokreta. U suprotnom, ona će se vrlo lako integrirati u političku klasu, u više ili manje folklornoj niši na parlamentarnom ‘tržištu’, bez oslonca u širim masama - upozorava Kržan.

Za jačanje položaja u društvu ili, današnjim civilno-društvenim žargonom rečeno, veću vidljivost, Ljevici bi posredno mogli pomoći i evropski izbori.

- Za nas bi izbor evropskog poslanika (MEP) bio značajan izvor, koji bi nas osposobio ne samo da pojačamo svoju prisutnost na evropskom već i na nacionalnom nivou. Značajan dio naših snaga bio bi, naravno, fokusiran na Bruxelles i rad Evropskog parlamenta, no to bi značilo i dodatne resurse i ljudstvo za jačanje stranke kod kuće i rad na kampanjama koje imaju evropski fokus - kaže Sašo Slaček, jedan od tvoraca stranačkog europrograma.

A kako je konkretno zamišljen taj evropski program?

- Naš program sadrži tri glavna stupa, povezana s onim što vidimo kao najozbiljnije probleme koji se tiču EU-a. Naš prvi stup je socijalna Evropa, a ne ona koja nameće neoliberalne politike državama članicama. Evropa mora postaviti i ojačati minimalne socijalne standarde i standarde radničkih prava. Tako npr. mora u svakoj zemlji uvesti evropsku minimalnu nadnicu koja će biti 20 posto iznad tamošnjih minimalnih troškova života. Isto tako, EU mora pomoću evropskih fondova osigurati pomoć onim državama članicama koje nisu sposobne održavati svoje države blagostanja. Drugi stup našeg programa čini demokratizacija. Nedemokratska priroda Evrope intrinzično je povezana s njezinom neoliberalnom orijentacijom – ona mora biti nedemokratska kako bi nametnula nepopularne neoliberalne mjere i ugovore o slobodnoj trgovini. Mi predlažemo da se ograniči moć lobista u Bruxellesu tako što će se više ovlasti dati Evropskom parlamentu, a Evropska centralna banka biti podvrgnuta demokratskoj kontroli i nadzoru. Treći stup našeg programa sastoji se u prelasku na održivo društvo. Predlažemo striktniju kontrolu emisija plinova, reformu potpora za poljoprivrednike, kao i Zeleni New Deal, ambiciozni program investiranja zasnovan na evropskoj razini - odgovara Slaček.

Pitamo ga koliko je realno da stranka dobije evropskog parlamentarca, uz sav publicitet koji se podigao oko kandidature njihove članice Violete Tomić kao vodećeg kandidata Evropske ljevice (tzv. Spitzenkandidat).

- Desne su stranke tradicionalno dominantne na evropskim izborima u Sloveniji. Tako su na posljednjim izborima osvojile pet od osam mjesta, od čega je čak tri mjesta pripalo stranci SDS Janeza Janše. Ove godine malo je izgleda da će ponoviti taj uspjeh, jer premijer Marjan Šarec i njegova stranka trenutno uživaju veliku popularnost, što će vjerojatno rezultirati dobrim rezultatima na izborima. Niti jedna druga stranka ne može se realno nadati da će osvojiti više od jednog zastupnika. Situacija je vrlo neizvjesna jer se mnogo stranaka gura na ulazna vrata - kaže Slaček.

Na svim ovim primjerima vidimo kako prilike za razvoj pokreta postoje. Vratimo li se na primjer razoružanja, gdje su već postignuti uspjesi i pogledamo li programska načela miroljubivog i jednakopravnog suživota naroda (koja izdaleka sliče na neke postulate nesvrstane politike), vidimo kako je povezivanje društvenih sfera važno za pokret, koji ne može biti ni samo socijalni, ni samo stranačko-politički, pa ni samo radnički. Što onda treba dalje činiti, pitamo sociologa Kržana.

- Treba pronaći neuralgijske točke na kojima se ‘apstraktne’ zakonitosti kapitalizma pretvaraju u životne probleme ljudi. Na primjer, NATO-ovi zahtjevi za povećanje sredstava za vojsku očigledno ne služe blagostanju naših ljudi, nego imperijalizmu čije smo žrtve i mi, dok ujedno onemogućuju modernizaciju zdravstvene i socijalne zaštite od koje zavise svi radni ljudi u zemlji. Održavanje komercijalnog dopunskog osiguranja za osnovne zdravstvene usluge koristi samo financijskom kapitalu, kojemu donosi profit, i bogatima, koji bi trebali snositi daleko veći dio financiranja. Prekarni rad koristi samo kapitalu, dok bi njegovo ukidanje istovremeno poboljšalo položaj prekaraca i olakšalo rad sindikata. To je samo nekoliko primjera protukapitalističke politike, koja donosi konkretne kratkoročne koristi radnim ljudima i ujedinjuje parlamentarni rad s izvanparlamentarnim akcijama - ističe Kržan.

- Čak i ako ovakve kampanje ne ispune izravne ciljeve – u sadašnjem odnosu snaga kompromisi su neophodni – one politiziraju radne ljude i stvaraju nove kadrove za pokret. A da bi se ovi rezultati stabilizirali, Ljevica mora istovremeno postati i medijska snaga koja u komunikaciji sa svojom bazom neće zavisiti samo o korporativnim medijima i stihiji ‘društvenih mreža’ - osvrće se Kržan na svugdje, pa i u Sloveniji, bolnu medijsku situaciju.

1/4