Osuđeni ratni zločinac i umirovljeni general Hrvatske vojske Mirko Norac morat će Republici Hrvatskoj vratiti 156.029,63 kune koje su na ime odštete isplaćene obiteljima petero civila ubijenih po njegovoj zapovjedi 18. ožujka 1991. na Lipovoj Glavici kod Perušića. Tako je 19. travnja odlučio Ustavni sud, pa će Norac morati vratiti novac koji je država isplatila potomcima ubijenih Ž. Đ, J. M, G. M, B. T. i M. T. Time je definitivno potvrđena prvostupanjska presuda iz 2018. godine.
Norac je 2004. godine, kao zapovjednik 118. brigade HV-a, osuđen na 12 godina zatvora zbog likvidacija civila na području Gospića. Istom presudom osuđeni su Tihomir Orešković kao tajnik Operativnog štaba u Gospiću i Stjepan Grandić kao zapovjednik 2. bojne, na 15 odnosno 10 godina zatvora.
Presudom su potomci žrtava stekli pravo na odštetu, koju im je država isplatila i potom zatražila da joj Norac vrati novac putem mirnog rješenja spora. On je to odbio, pa je protiv njega država pokrenula sudski spor, a Norac je u roku od 30 dana od dostave tužbe trebao dostaviti svoj odgovor. Sud odgovor nije dobio, ali je dobio dostavnicu s potpisom prema kojoj je poziv uručen 27. kolovoza 2018. godine. Prvostupanjski sud u Zagrebu potom je donio presudu zbog ogluhe, na što je tuženik uzvratio žalbom jer, kako je tvrdio, nije primio nikakvu tužbu niti je potpis na dostavnici njegov. Žalio se i na sam sadržaj presude, te tražio njezino ukidanje.
U svibnju 2020. Županijski sud u Zadru žalbu je odbio, na što je Norac uložio ustavnu tužbu. Na sjednici održanoj u veljači 2021. godine, Ustavni je sud uvažio Norčevu tužbu, uz obrazloženje da mu je Županijski sud u Zadru prekršio ustavno pravo na pravično suđenje jer nije temeljito ispitao njegovu tvrdnju da nije primio tužbu i da na dostavnici nije njegov potpis.
Ustavni suci Andrej Abramović, Lovorka Kušan i Goran Selanec glasali su tada suprotno većini. Napisali su izdvojeno mišljenje u kojemu su kritizirali postupak kojim je Ustavni sud dva različita Norčeva zahtjeva tretirao kao jedan. Usporedili su i potpis sa sudske dostavnice s Norčevim potpisom na punomoći odvjetniku, te zaključili da su ta dva potpisa "naprosto identična do te mjere da nijedan sud u njihovu autentičnost ne bi imao razloga sumnjati".
Unatoč ovome, Ustavni je sud poništio presudu suda u Zadru i vratio mu predmet na ponovni postupak, tijekom kojega je sudski vještak Želimir Radmilović proveo grafološko vještačenje i zaključio da je Norac "vrlo vjerojatno skriptor spornog potpisa" na dostavnici. Sud u Zadru stoga je potvrdio prvostupanjsku presudu prema kojoj je Norac 2018. nedvojbeno primio tužbu i na nju se oglušio.
U novoj ustavnoj tužbi Norac je ponovno tražio vraćanje predmeta u prijašnje stanje, no Ustavni je sud sada zaključio da je Županijski sud u Zadru "iznio dostatne i relevantne razloge vezane uz primjenu mjerodavnog materijalnog prava". "Podnositelju takvim postupanjem nadležnog drugostupanjskog suda (sada više) nije povrijeđeno ustavno pravo na pravično suđenje, osobito ne na način i iz razloga koje navodi u ustavnoj tužbi", piše u obrazloženju Ustavnog suda.
Norac je 2015. godine osnovao zaštitarsku tvrtku Noky Security, u kojoj je do sredine 2020. bio prokurist. Tvrtka je u tih pet godina postala jedna od vodećih u branši, s prihodima od četiri milijuna eura 2020. godine. U tom periodu klijenti su joj bili HZZO, Zračna luka Split, HBOR, Hrvatske ceste i Javna ustanova Memorijalni centar Domovinskog rata Vukovar. U pitanju su javne ustanove i tvrtke u vlasništvu države kojoj osuđeni ratni zločinac već godinama odbija vratiti 20 tisuća eura, na koliko je država procijenila vrijednost života pet civila za čije je likvidacije Norac odgovoran.
