>

novosti logo

Kolumne Kolumne

Marakeška lakrdija

Predsjednica Republike i predsjednik Vlade imaju udaljene stavove o problematici izbjeglica i migranata utoliko što ona drži figu u desnome, a on u lijevom džepu. Ali temeljni princip državnog suvereniteta – hrvatska figa u hrvatskom džepu – ni jedno ni drugo ne dovode u pitanje

Nakon što je predsjednica RH Kolinda Grabar-Kitarović teatralno dala do znanja da u prosincu neće otići u Maroko gdje će biti potvrđen tzv. Marakeški sporazum – punim nazivom: ‘Globalni kompakt za sigurne, uredne i regularne migracije’ – i o tome, umjesto Vladu i premijera Andreja Plenkovića, najprije obavijestila novinara nacističke provenijencije Velimira Bujanca, da bi se onda zahuktao još jedan od sočnih verbalnih ratova između Pantovčaka i Banskih dvora, što je sugeriralo kako dvije utvrde političke vlasti zastupaju nepomirljivo različita stajališta oko odnosa prema izbjeglicama i migrantima, privremeni se rasplet zbio u prošli petak: Vlada je odlučila da će Hrvatsku na konferenciji u Maroku predstavljati ministar unutrašnjih poslova Davor Božinović.

‘Zar to nije prekrasan nesporazum?’ ushićeno je građanka dobacila suprugu, naglas čitajući novine.

‘Kakav nesporazum?’ upitao je dekoncentrirani muž.

‘Pa taj Marakeški sporazum, koliko sam ja shvatila stvari, zagovara iznad svega humani odnos prema migrantima, a hrvatska je policija zadnjih mjeseci, pod rukovodnom palicom ministra Božinovića, postizala vrhunske rezultate u bezdušnom tretmanu izbjeglica. Zar nije tako?’

‘To ne mogu osporiti…’

‘Naoružani kordoni na granicama siju strah i trepet, sve koji pokušaju ilegalno ući u Hrvatsku hvataju i premlaćuju bez milosti, ubijaju boga u njima, ponekad i sa smrtnim ishodima, međunarodne organizacije izvještavaju o kardinalnim primjerima kršenja ljudskih prava, šestogodišnja djevojčica Madina Hussiny je zaslugom hrvatske policije izgubila život, u policijskoj stanici u Bajakovu su dvojica migranata izdahnula pod nerazjašnjenim okolnostima, nevladinim je udrugama uskraćeno djelovanje u prihvatilištu za tražitelje azila, čak je i pučkoj pravobraniteljici onemogućen pristup informacijama kako bi javnost bila pošteđena dokaza o evidentnome policijskom teroru…’

‘Da ne pričamo o epidemiji lažnih vijesti’, zainteresirano se uključio suprug, ‘prema kojima izbjeglice masovno pljačkaju, siluju, ubijaju i šire smrtonosne bolesti, čime se nastoji razbuktati moralna panika među pitomim hrvatskim stanovništvom i osigurati izlika za nastavak brutalnosti.’

‘Jeste’, složila se građanka. ‘I što sad znači odlazak toga Božinovića u Maroko? Tko to još osim Hrvatske radi? Pošalješ faktičkoga vođu batinaša da aplaudira usvajanju jednoga humanitarnog proglasa. Pa svakodnevno djelovanje hrvatskoga ministra policije predstavlja apsolutnu negaciju duha Marakeškog sporazuma. Osim svega, tamo bi se trebali sastati državnici i ministri vanjskih poslova, a ne šefovi organa represije.’

‘Meni to sliči na tipično hrvatski politički refleks’, primijetio je muž, ‘na navadu da se na svaku krizu reagira hipokrizijom.’

‘A najinteresantnije je kako članovi Vlade obrazlažu zbog čega treba podržati međunarodni akt’, dodatno je građanka informirala supruga. ‘Premijer Plenković, recimo, kaže kako taj dokument za Hrvatsku ‘ne predstavlja problem’, to jest da ‘nije riječ o međunarodnom ugovoru’, nego o ‘neobvezujućem katalogu mjera’, pa svaka država ‘zadržava suvereno pravo da oblikuje svoju migracijsku politiku’. Čak je nazočne poučio da su riječ ‘commitment’, koja se u sporazumu ponavlja 40 puta, neki pogrešno i tendenciozno prevodili kao ‘obavezu’, dok se ustvari radi o ‘predanosti’.’

‘A ministrica vanjskih poslova?’

‘Gospođa Marija Pejčinović Burić također je kategorično naglasila da ‘globalni kompakt nije međunarodni ugovor’, to jest da ‘nije pravno obvezujući’, te se ‘sukladno tome i ne potpisuje’. Svakoj državi ostaje ‘suvereno pravo da zaštiti svoje granice’ i ‘odluči koga će pustiti u svoju zemlju’. Ministar Božinović je na to dodao kako se rečenim dokumentom ‘nipošto ne otvaraju vrata novim migrantima’.’

‘Sve u svemu’, pokušao je sažeti suprug, ‘Vlada je poručila da ćemo Marakeški sporazum podržati isključivo zato što nas on ni na što ne obavezuje.’

‘Točno’, kimnula je glavom građanka. ‘Vlada zapravo kaže: sve mjere koje sadrži ovaj značajni međunarodni dokument odgovaraju nam zbog toga jer ih se ne moramo pridržavati. Usvajanje tih normi je važno zato jer one za nas ne važe. Marakeški sporazum nam je prihvatljiv zbog njegove izlišnosti. On nam je potreban zbog njegove nepotrebnosti. Najvrjedniji element njegova sadržaja u tome je što taj sadržaj za nas ne vrijedi. A da bismo dodatno naglasili kako nas značajni međunarodni sporazum ni najmanje ne obavezuje na poštivanje svojih odredbi – pa ga upravo zbog toga svesrdno podržavamo – poslat ćemo na ceremoniju usvajanja ministra u čijem se resoru ama baš sve točke spomenutog sporazuma intenzivno krše.’

‘Po čemu se onda doista politički razlikuju Kolinda Grabar-Kitarović i Andrej Plenković?’

‘Ta je razlika toliko duboka da se prostim okom, a ni zdravim razumom, ne može sagledati’, rekla je građanka. ‘Iako to javno ne eksplicira, nego mulja i prodaje maglu, očito je da predsjednica niti svojom nazočnošću ne želi podržati dokument za koji smatra da ga u Hrvatskoj ne treba primjenjivati, dok Vlada, suprotno tome, entuzijastično podržava isti dokument baš zbog toga što ga u Hrvatskoj ne treba primjenjivati. Predsjednica i premijer, drugim riječima, imaju dijametralno suprotstavljena gledišta dok zauzimaju isto stajalište.’

‘Nije li u tome, imamo li u vidu simboličke nositelje, sadržana i suštinska različitost između nečega što se ovdje naziva hrvatskom desnicom i onoga što slovi kao hrvatski politički centar?’ primijetio je muž.

‘Na dobrome si tragu, mili’, osmjehnula se građanka. ‘Predsjednica Republike i predsjednik Vlade, kao što vidimo, imaju udaljene stavove o problematici izbjeglica i migranata utoliko što ona drži figu u desnome, a on u lijevome džepu. Ali temeljni princip državnog suvereniteta – hrvatska figa u hrvatskom džepu – ni jedno ni drugo ne dovode u pitanje.’

‘Zajedničko polazište desno-lijevog igrokaza i inscenacije sukoba u povodu Marakeške lakrdije je dakle puna šaka licemjerja?’

‘I Kolindi Grabar-Kitarović, dok se udvara domaćim fašistima Bujančeva profila, i Andreju Plenkoviću, dok se ulizuje međunarodnim centrima moći, na srcu je ista stvar: čista, bijela i katolička Hrvatska. Nezagađena muslimanskim smećem. Desničari koji drukaju za predsjednicu bi bez bilo kakvih obzira izbjeglice najradije lansirali u pakao, dok bi ih centristi koji stupaju iza premijera otpremili u pakao poštujući sve relevantne međunarodne norme i konvencije koje, kao što je na sjednici Vlade stotinjak puta naglašeno, za nas ne važe.’

‘Izgleda da se tu radi i o hvalevrijednim inovacijama’, zamijetio je suprug, ‘o uspostavi nekih novih, hibridnih resora. Jer ispada da se predsjednica, obznanjujući preko domaćega nacista da ne ide na međunarodnu konferenciju, bavi unutrašnjom politikom vanjskih poslova, dok premijer, šaljući rukovoditelja policijskih siledžija na usvajanje međunarodnoga humanitarnog akta, vodi računa o vanjskoj politici unutrašnjih poslova.’

‘Može i tako’, složila se građanka. ‘No ako Kolinda Grabar-Kitarović i Andrej Plenković artikuliraju svoje državničke politike tako što ona drži figu u desnom, a on u lijevom džepu, što ostaje zaključiti iole razumnim građanima Republike Hrvatske?’

‘Da ih oboje jebu u zdrav mozak?’ oprezno izusti muž.

‘Ispravno, mili!’ oduševi se građanka bistrinom bračnog partnera. ‘Tajna hrvatskoga političkog jedinstva leži u srednjem džepu.’

1/2