>

novosti logo

Društvo Društvo

Mjesto tišine i straha

Koliko god ideja da se u sobama u kojima su vršena mučenje otvori istraživački centar zvučala bizarno, još je bizarnija stvarnost u kojoj hrvatsko pravosuđe nije u stanju donijeti presude za zločine počinjene u ime ‘hrvatske strane’. Zato Kerestinec nikada neće postati mirni dvorac na kraju grada

Ništa osim zaglušujuće tišine. Iako se na vjetru klate prozorski okviri, razvaljena vrata i polomljena stakla, zvuka nema. Siva maglovita nedjeljna praznina u dvorcu Kerestinec u Svetoj Nedjelji pored Zagreba. Trošno zdanje koje je u 16. stoljeću podigla vlastela, obitelj Erdődy, ne koristi se već desetak godina otkako se iz njega iselila Hrvatska vojska. O dvorcu se opet počelo pisati nedavno i to iz dva razloga. Prvi je ukidanje presude optuženima za mučenje ratnih zarobljenika i civila u prostoru nekadašnjeg dvorca tokom 1991. i 1992. godine, a drugi je želja inovatora Mate Rimca da ovaj objekt pretvori u sjedište svoje tvrtke 'Rimac automobili'.

Početkom ovog tjedna Vrhovni sud ukinuo je presudu nekadašnjem zapovjedniku Konačišta ratnih zarobljenika, smještenog u Kerestincu, Stjepanu Klariću i njemu podređenima Draženu Pavloviću, Viktoru Ivančinu, Željku Živecu i Goranu Štrukelju, koji su prije dvije godine osuđeni na osam i pol godina zatvora. Dokazano je da su počinili zločine nad 34 civila i ratna zarobljenika koji su zatvoreni i mučeni u dvorcu. Prema iskazima svjedoka i samih stražara, zatvorenici su bili izloženi torturi, svakodnevnom batinjanju, a mučeni su i elektrošokovima i primorani na najrazličitija seksualna poniženja.

Prvostupanjski proces vodio je sudac Marijan Garac, koji je prije dvije godine osuđenima izrekao kazne zatvora u trajanju manjem od zakonskog minimuma. Dio javnosti tada se zapitao kako je moguće da se za ratni zločin izriču kazne od tek svega nekoliko godina kada se zakonski minimum kreće između 5 i 25 godina zatvora, po osobi, razumije se. Možda najbolji komentar cijelog slučaja tada je u eteru 'Dnevnika' dao Zoran Šprajc cinično rekavši: ‘Čestitamo pravosuđu’. U samom procesu svjedok je bio i nedavno njemačkom pravosuđu izručeni Josip Perković, nekadašnji načelnik SIS-a, kojeg je jedan od zatvorenih pilota JNA prepoznao i povezao s logorom, što je ovaj kasnije u nekoliko navrata negirao.

U novu zonu sumraka hrvatskog pravosuđa dospjeli smo prošlog ponedjeljka kada je Vrhovni sud kao razlog za ukidanje presude naveo pitanje kvalifikacije karaktera oružanog sukoba. Prvostupanjski sud je u procesu i presudi ustvrdio da je riječ o unutarnjem oružanom sukobu, a ne o međunarodnom, što je dušebrižnički Vrhovni sud odlučio ispraviti i naravno poništiti cjelokupni proces. ‘Iz ovakve presude prvog stupnja proizlazilo bi da su optuženici počinili kazneno djelo ratnog zločina tijekom trajanja unutarnjeg oružanog sukoba, što je netočno i neprihvatljivo, jer je već uvelike bio u tijeku međunarodni oružani sukob u svezi s agresijom koja je izvršena na Republiku Hrvatsku kao samostalnu državu’, stoji, između ostalog, u obrazloženju Vrhovnog suda. Za žrtve bolno, za pravdu ponižavajuće, a za cinike ništa neočekivano.

Malo prije poništavanja presude, početkom rujna, dvorac Kerestinec je postao predmet interesa biznismena i inovatora Mate Rimca, koji je putem medija izrazio želju da sjedište svoje tvrtke preseli u ove renesansno-barokne odaje. Ipak, takve navode demantirao nam je u telefonskom razgovoru Drago Prahin, gradonačelnik Sv. Nedjelje, dodajući da nikakvi pregovori nisu u toku. Grad za sada o svom trošku sanira krovište dvorca i čini se da će ovaj mladi poduzetnik morati pričekati ‘ostvarenje svoga sna’ - da na mjestu stratišta još iz Drugog svjetskog rata izgradi sjedište svoje poslovne imperije. U gradu za sada također nema spomena o izgradnji, kako Rimčevog centra, tako ni davnog plana da se na mjestu nekadašnjeg mučilišta otvori sportsko-rekreativna oaza.

Dvorac Kerestinec je mjesto gdje su ispisane, kako je dobro primijetio jedan kolega novinar, najmračnije stranice naše povijesti. Mate Rimac je u jednom od svojih medijskih istupa izjavio da će neki pojedinci njegovu ideju možda nazvati bizarnom. Iako nesvjesno, i mladi poduzetnik intuitivno ipak osjeća da nešto nije u redu s mjestom gdje želi pokrenuti još jedan start up projekt. Ma koliko god ideja da se u sobama u kojima su vršena mučenje otvori istraživački centar zvučala bizarno, još je bizarnija stvarnost u kojoj hrvatsko pravosuđe nije u stanju donijeti presude za zločine počinjene u ime ‘hrvatske strane’. Zato Kerestinec nikada neće postati mirni dvorac na kraju grada.

Crna povijest dvorca nadomak grada

Dvorac Kerestinec je od svoje izgradnje bio centar seljačkih buna, uključujući i  Kerestinačku bunu koja je 1936. godine ugušena u krvi. Najstrašniji dio njegove povijesti ispisan je za vrijeme Drugog svjetskog rata. Već od 1941. godine Kerestinec je postao preteča budućih koncentracijskih logora u koje su zatvarani antifašisti i komunisti. Nakon proglašenja NDH, zatvorenici i logor predani su u ruke ustaških vlasti. Prvi zatvorenici logora bili su Božidar Adžija, Ognjen Prica i Otokar Keršovani. Zbog odmazde za ubojstvo redarstvenog činovnika Ljudevita Tiljka, tri mjeseca kasnije svi su streljani u Maksimirskoj šumi zajedno s Ivom Kuhnom, Zvonimirom Richtmanom, Ivanom Korskim, Viktorom Rosenzweigom, Alfredom Bergmanom, Sigismundom Krausom i Simom Crnogorcem. Nakon toga je pod vodstvom Andrije Žaje i Divka Budaka 13. srpnja započeo bezuspješan prodor iz logora, a većina zatvorenika, kao i književnik August Cesarec, ubijeni su na stratištu Dotrščina.

1/4