>

novosti logo

Društvo Društvo

Mrak bez voznog reda

Bandićev spomenik žrtvama holokausta stajat će pokraj lokomotive koja ih je vozila u smrt u Danici, prvom konclogoru NDH. Krešimir Šurina, inicijator premještanja ‘Crne Katice’ iz Koprivnice pred zagrebački Glavni kolodvor, negira dokaze da je lokomotiva prevozila zatočenike, ali izjave naših sugovornika ga demantiraju

Gotovo dvadeset godina nakon smrti Franje Tuđmana, njegova ideja o ‘svehrvatskoj pomirbi’ ipak će biti realizirana. Međutim, umjesto Tuđmanove inicijative da se u Jasenovcu zajedno ‘smiksaju’ kosti partizana i njihovih krvnika ustaša, trijumf povijesnog revizionizma dogodit će se u samom centru Zagreba. Naime, gradonačelnik Milan Bandić naumio je kraj Glavnog kolodvora u tom gradu postaviti spomenik za šest milijuna židovskih žrtava nacističkog i fašističkog terora. Njegova će izgradnja, najavio je prilikom posjeta članova Izraelsko-hrvatske međuparlamentarne skupine prijateljstva, započeti za nekoliko mjeseci, a svečano otkrivanje bit će početkom iduće godine. Tako će spomenik holokaustu biti postavljen točno uz tzv. Crnu Katicu, parnu lokomotivu kojom su zatočenici, među njima i Židovi, bili transportirani u Danicu u Koprivnici, prvi koncentracijski logor u NDH.

‘Crna Katica’ je iz koprivničkog spomen-područja prevezena u Zagreb, gdje je obnovljena i postavljena na mjesto na kojem je bio izložen Titov ‘Plavi vlak’, tada premješten u Hrvatski željeznički muzej

Da bismo shvatili otkud stoljetna parnjača registrirana pod brojem 125-052 između željezničkog kolodvora i glavne pošte u Zagrebu, moramo se vratiti u prošlost. Godina je 1991., mjesec lipanj, datum četvrti. Iz Hrvatskog željezničkog poduzeća – Sekcija za vuču vlakova Koprivnica uputili su Izvršnom vijeću Skupštine općine Koprivnica i direktoru Muzeja grada Koprivnice dopis zaveden pod brojkom 822/91. U dokumentu, koji potpisuje šef koprivničke Sekcije Željko Grbac, na temelju zahtjeva Upravnog odbora HŽP-a od 19. ožujka iste godine, a povodom odluke o osnivanju Željezničkog muzeja Hrvatske, ‘tajnik stručnog odbora za muzejsku djelatnost g. ing. Šurina’ zatražio je od Grpca da ‘organizira sastanak u Koprivnici radi preuzimanja lokomotive 125-052 koja se nalazi na Spomen-području Danica’. Dodaje još da je muzej u osnivanju zainteresiran i za preuzimanje vagona. Naglašava se da je lokomotiva proizvedena 1891. godine i da, zajedno s vagonom, predstavlja jedan od najvrjednijih eksponata u Republici Hrvatskoj. ‘Lokomotiva i vagon bi se preselili u Zagreb, obnovili, te smjestili pod krov u čuvani prostor. Očigledno da na sadašnjoj lokaciji nije moguće u Koprivnici osigurati navedene uvjete – zaštititi navedeno od propadanja i uništavanja’, stoji u dopisu.

Rečeno – učinjeno. Parnjača je iz koprivničkog spomen-područja prevezena u Zagreb, gdje je obnovljena u današnjim prostorijama tvrtke Gredelj i godinu dana kasnije, sredinom svibnja 1992., postavljena – bez ikakve zaštite – kraj Glavnog kolodvora, na mjesto na kojem je dotad bio izložen tzv. Plavi vlak, dizelaška lokomotiva registracije 11-015 koja je svojevremeno vukla kompoziciju u kojoj se vozio predsjednik Jugoslavije Josip Broz Tito. ‘Plavi vlak’ premješten je iza ograde, u Hrvatski željeznički muzej, koji godišnje posjeti tek nekoliko stotina ljudi. Bilo je to, da podsjetimo, gadno ratno vrijeme. Vrijeme kada je na kućnom pragu brutalno nožem ubijen predsjednik Sindikata strojnog osoblja Hrvatske Milan Krivokuća, a pretučeni ostali čelnici na koje su nepoznate osobe, koje su kasnije povezivali s tajnim službama i ondašnjom vlašću, bacali i molotovljeve koktele.

Dvadeset i sedam godina poslije spomenuti tajnik stručnog odbora za muzejsku djelatnost tadašnjeg HŽP-a Krešimir Šurina za Novosti kaže da je osnovna ideja bila renovirati najstariju lokomotivu u Hrvatskoj koju je vidio u Koprivnici. ‘Bila je smještena u Spomen-području, ali u derutnom stanju i u šikari. Odvukli smo je stotinjak metara do industrijskog kolosijeka i prebacili u Zagreb, gdje je obnovljena i postavljena na mjesto gdje je prije bio ‘Titov vlak”, prisjeća se Šurina. Ovaj bivši zaposlenik -a tvrdi da je cijela priča oko ‘Crne Katice’ i njene uloge u Drugom svjetskom ratu pogrešna. ‘Ta je lokomotiva radila svuda. Danas ne možemo sa sigurnošću reći kamo je sve vukla s obzirom na to da njene ‘lokomotivske knjige’, u kojima se prati rad, ne postoje. Ljudi mogu pričati svašta. Vi možete reći da je vukla vagone s logorašima, a ja ću vam reći da nije, nego da su je zatekli u Koprivnici i na osnovu toga stvorili priču. Imate cijelu kompoziciju u Jasenovcu na čijem je čelu lokomotiva koja nikada nije vozila u Jasenovcu. Ponavljam vam, ljudi svašta pričaju, ali bez papira ne možemo ništa sa sigurnošću znati’, kaže Šurina.

Nema nikakve dvojbe da je upravo ova lokomotiva vukla kompozicije s logorašima u Danicu, prvi koncentracijski logor u NDH. Tvrdnje temeljim na svjedočenjima – govori kustos Dražen Ernečić

U Hrvatskim željeznicama su ipak pronašli barem dio lokomotivskih knjiga ‘Crne Katice’, ostavljajući pitanje otvorenim. U odgovoru Novostima kažu da je u prvom razdoblju korištena za vuču vlakova na pruzi Karlovac – Rijeka (Sušak), da bi kasnije služila kao manevarska lokomotiva na kolodvorima. Radni vijek završila je 1970. u Koprivnici, da bi je 1976. Željezničko transportno poduzeće posudilo kao izložak kao spomen-lokomotivu u Spomen-području Danica. Osnivanjem Željezničkog muzeja uvrštena je u fundus, kao i ostale parnjače čiji je vlasnik bio ŽTP. ‘Pojedini povjesničari smatraju kako je upravo ta lokomotiva korištena za vuču vagona sa zatvorenicima logora Danica. Podaci kojima Hrvatski željeznički muzej raspolaže, a prema službenoj lokomotivskoj knjizi, ukazuju na to da je lokomotiva bila na popravku jedno vrijeme kada je Danica funkcionirala kao logor te u to vrijeme nije mogla prometovati, ali je svakako potrebno provesti daljnja istraživanja kako bi se utvrdila njena cjelokupna povijest’, kažu u odgovoru koji potpisuje Odjel za korporativne komunikacije Infrastrukture, naglasivši da će se bez obzira na njenu povijest uklopiti u ‘narativ spomenika’, što je ‘na tragu komemoracije žrtvama transporta i masovnih deportacija tijekom Drugog svjetskog rata’. ‘Sva nagrađena idejna rješenja spomenika u svoju su vizuru uklopila i lokomotivu 125-052, a što je vidljivo i iz rezultata natječaja koji su zaključeni i objavljeni u srpnju prošle godine.’

S njima se nikako ne slaže Dražen Ernečić, viši kustos Muzeja grada Koprivnice, koji ne dvoji oko uloge ‘Crne Katice’ u Drugom svjetskom ratu. ‘Nema nikakve dvojbe da je upravo ova lokomotiva vukla kompozicije s logorašima u Danicu, prvi koncentracijski logor u NDH. Tvrdnje temeljim na svjedočenju mašinovođe Dušana Momčilovića u časopisu ‘Željezničar’ 1976. godine koji je njome upravljao u vrijeme Drugog svjetskog rata, kao i na iskazu Steve Petrovića iz Novigrada Podravskog, logoraša Danice iz 1941. godine. On je prigodom otvorenja Spomen-područja Danica, održanog 1981. godine u čast 40. obljetnice ustanka, kazao da ga je upravo lokomotiva parnjača 125-052 dovezla u krug logora. Izjavio je to pred tadašnjim direktorom Muzeja grada Koprivnice Franjom Horvatićem’, kazao je Ernečić.

Kroz Danicu, prvi od tridesetak logora koliko ih je bilo u sustavu NDH, prošlo je ukupno 5100 logoraša, dodaje Ernečić, objašnjavajući da taj podatak temelji na istraživanju dr. Zdravka Dizdara, najboljeg poznavatelja događanja u logoru. ‘Koncentracijski logor u Koprivnici, a ne sabirni kako ga se danas pogrešno voli nazivati, osnovan je na dan povratka poglavnika Ante Pavelića 15. travnja 1941. u Zagreb. Radio je do 1. rujna 1942. godine. Osnutak je Pavelić dogovorio s podravskim ustašama koji su s njim bili u emigraciji u Italiji, Mijom Bzikom i Martinom Nemecom. U Danici je stradala prva žrtva holokausta u NDH – koprivnički liječnik dr. Željko Selinger koji je tu doveden 25. travnja i premlaćen, maltretiran, opljačkana mu je privatna ordinacija u Koprivnici, a odveden je 1. kolovoza u Jasenovac, gdje je ubijen. Stoga je Koprivnica grad ishodište službenog holokausta u NDH’, ističe Ernečić. Krajem svibnja 1941. u Danicu je dovezeno 165 židovskih omladinaca iz Zagreba s obrazloženjem da idu na osmotjedno ‘vršenje đačke službe’. Dva mjeseca poslije završili su u Jadovnom u Lici. Preživjelo ih je samo troje.

Priča oko nečasne uloge ‘Crne Katice’ vjerojatno bi ostala zakopana u prašnjavim knjigama i sjećanju rijetkih preživjelih da je prije nekoliko godina na portalu Lupiga nije napisala novinarka i aktivistkinja Milena Ostojić, a nedavno na nju u kratkom dokumentarcu podsjetili i na TV Studentu. ‘U kontrapunktu s najavljenim Spomenikom za šest milijuna Židova stradalih u holokaustu, koji će biti podignut u neposrednoj blizini parnjače, a unatoč opravdanim kritikama koje stižu iz zagrebačke židovske zajednice, lokomotiva sada zaista funkcionira kao spomenik povijesnom revizionizmu na reprezentativnoj gradskoj lokaciji. Naime, osim kao prešućeni spomenik specifičnom lokalnom iskustvu holokausta, kao i ustaškom teroru i genocidu nad Srbima, Židovima i Romima, ustrajnim nereagiranjem nadležnih institucija dodatno se legitimira eklatantno revizionistički transfer s početka devedesetih’, kaže Milena Ostojić.

O lokomotivi se navodno govorilo i na nedavnom sastanku ministra pravosuđa Dražena Bošnjakovića i ministrice kulture Nine Obuljen Koržinek s predstavnicima židovskih organizacija oko zajedničkog odlaska na komemoraciju u Jasenovac. Spomenuta je u kontekstu one čuvene HOS-ove spomen-ploče s natpisom ‘Za dom spremni’ koja je premještena iz Jasenovca u Novsku, pa se slično rješenje može očekivati i za ‘Katicu’. Ne bi joj bio prvi put.

1/3