Prošlog tjedna na žalbenom sudu u Ateni završeno je suđenje koje su mediji prozvali ‘najvećim suđenjem nacistima nakon onog u Nürnbergu’, proces protiv 68 članova i simpatizera ekstremno desne stranke Zlatna zora, koja je proglašena zločinačkom organizacijom. Izricanje presude bilo je popraćeno skupom dvadesetak tisuća antifašista, na koje je 2000 atenskih policajaca nasrnulo disproporcionalnom silom, iako nije bilo nereda ni okršaja s pristašama Zlatne zore.

Suđenje je započelo u travnju 2015. godine, a obuhvatilo je kompletno vodstvo stranke koja je na svojem vrhuncu, u vrijeme ekonomske krize, bila treća po jačini u parlamentu. Uz desetke članova, osuđeno je i 18 bivših parlamentarnih zastupnika i vođa stranke Nikolaos Michaloliakos, koji je prvu inačicu Zlatne zore osnovao sredinom 1980-ih, nakon što je u zatvoru upoznao vođe vojne hunte koja je Grčkom vladala od 1967. do 1974. godine.

Unatoč svim prije počinjenim zločinima, tek je ubojstvo repera Pavlosa Fyssasa bilo svojevrsna prekretnica koja je omogućila sudski progon Zlatne zore, između ostalog zato što je ono rezultiralo eksplozijom antifašističkog otpora

Na suđenju su pregledane stotine videosnimki i tisuće dokumenata u kojima su se analizirali organizacijska hijerarhija i vojni ustroj paravojnih odreda Zlatne zore, a petorica bivših članova koji su svjedočili na suđenju sada su u programu zaštite svjedoka. Optužnica se temeljila na članku kaznenog zakona kojim se kriminalizira udruživanje radi počinjenja kaznenog djela i čija je originalna intencija sprječavanje terorizma, pa su odvjetnici Zlatne zore tvrdili da se radi o političkom progonu.

Konkretne kazne bit će izrečene nakon zaključenja ovog broja Novosti, no neposredno prije toga državna odvjetnica Adamantia Economou, koja zastupa državu a ne žrtve Zlatne zore, na sudu je zatražila da se optuženima koji su proglašeni krivima samo za članstvo u zločinačkoj organizaciji, ali ne i za druge zločine poput ubojstva, fizičkog napada ili paleži – a to su mahom vođe Zlatne zore – izreknu kazne manje od maksimalnih mogućih 15 godina za upravljanje zločinačkom organizacijom, a 10 godina za članstvo u njoj. Zanimljivo je i da optuženici nisu imali obavezu prisustvovanja izricanju presude, zahvaljujući čemu nijedan bivši parlamentarac nije bio u sudnici na dan presude. Ukoliko sud uvaži olakotne okolnosti, one bi mogle ići na ruku i Ioannisu Lagosu, koji je trenutno zastupnik u Evropskom parlamentu (EP), zahvaljujući čemu uživa imunitet od kaznenog progona. Lagosu, koji je u EP ušao kao član Zlatne zore i zatim iz nje izašao prošle godine, nije dokazano direktno sudjelovanje u zločinu, već ‘samo’ to da je bio u telefonskom kontaktu s ubojicama koji su u rujnu 2013. godine u Pireju ubili antifašističkog repera Pavlosa Fyssasa.

Ubojstvo Pavlosa Fyssasa bilo je jedan od tri slučaja na kojima se temeljila optužnica protiv Zlatne zore, uz napad na egipatske ribare u Perami blizu Atene, u kojem su počinitelji optuženi za pokušaj ubojstva te također napad s pokušajem ubojstva na vođe i članove sindikata PAME koji je povezan s Komunističkom partijom Grčke (KKE).

Zbog napada na egipatske ribare u Perami optuženo je šestero članova Zlatne zore, među kojima je i vođa ogranka stranke u Perami. Planirani napad na ribare dan ranije najavili su sami pripadnici Zlatne zore na političkom skupu koji su ondje održali, a među njima je bio i spomenuti Ioannis Lagos, zastupnik u Evropskom parlamentu. Vođa ogranka u Perami bio je pak uključen i u napad na KKE-ove sindikaliste. Sva tri slučaja dogodila su se tijekom 2012. i 2013., kada je Zlatna zora bila na vrhuncu političke moći, nakon što je na izborima u svibnju 2012. dobila sedam posto glasova i u parlament poslala 18 svojih članova.

Na inicijativu da se zastupnika Ioannisa Lagosa nakon osuđujuće presude ‘isključi iz demokratskih procesa’ Evropskog parlamenta, institucije toga tijela odgovorile su da to mogu ‘učiniti tek kada dobiju formalni zahtjev od grčkih institucija’

U dokumentu objavljenom na web-stranici Jail Golden Dawn, koju su pokrenuli odvjetnici i aktivisti uključeni u kazneni progon Zlatne zore, nabrojano je 60 zločina koje su pripadnici te organizacije počinili u periodu od lipnja 2008. do siječnja 2014. Većina ovih slučajeva odnosi se na organizirane fizičke napade na imigrante i izbjeglice, uništavanje i palež njihove imovine te ilegalno posjedovanje velikih količina oružja, a sve ih je već ranije istražila policija, dok su za neke provedeni i sudski procesi. Također, za dio slučajeva ustanovljeno je i direktno sudjelovanje parlamentarnih zastupnika i drugih političkih dužnosnika Zlatne zore, poput općinskih vijećnika. Tako je primjerice parlamentarni zastupnik Ilias Panagiotaros uključen u sukobe koji su se u travnju 2010. dogodili prilikom skupa Zlatne zore održanog u Larissi kao i u oružanu pljačku imigranta iz Bangladeša koja se dogodila iste godine. Jedan kandidat Zlatne zore za Evropski parlament osuđen je na četiri mjeseca zatvora zbog nanošenja tjelesnih ozljeda gostima antifašističkog kafića u Veriji 2012., dok su u pogromu u romskom naselju u Aitoliku na zapadu Grčke sudjelovala tri kandidata za općinskog vijeća. Tijekom 2013. godine pripadnici i simpatizeri Zlatne zore počinili su gotovo polovicu od 60 zločina navedenih u ovom izvještaju, uključujući i ubojstvo 27-godišnjeg Pakistanca i pokušaj ubojstva jednog šesnaestogodišnjaka.

Unatoč svim ovim zločinima, tek je ubojstvo Pavlosa Fyssasa bilo svojevrsna prekretnica koja je omogućila sudski progon Zlatne zore, ne samo zato što je počinitelj ubojstva priznao da je Fyssasa izbo nožem, već i zato što je to ubojstvo rezultiralo masovnom mobilizacijom i ‘eksplozijom antifašističkog otpora’, kako je to nazvao odvjetnik Fyssasove obitelji Thanasis Kampagiannis. Ta je mobilizacija, kaže Kampagiannis, konzervativnu vladu tadašnjeg premijera Antonisa Samarasa prisilila da ‘sa Zlatne zore podigne plašt zaštite kako bi sačuvala stabilnost svoje vladavine’. Odmah potom tadašnji ministar javne sigurnosti Vrhovnom je sudu poslao dosje u kojemu su bila dokumentirana 32 zločina, za čim su uslijedila i prva hapšenja.

No Samarasova vlada, piše Kampagiannis, dala im je prije toga deset dana da unište inkriminirajuće dokaze, a premijerov dugogodišnji pouzdani savjetnik Panagiotis Baltakos sustavno je pokušavao sabotirati proces kako bi zaštitio Zlatnu zoru, zbog čega je uoči početka sudskog postupka podnio ostavku. Baltakos je, piše ovaj odvjetnik, bio najveći saveznik Zlatne zore unutar konzervativne vlade Nove demokracije, zadužen za fino balansiranje kojim je toj stranci tolerirano djelovanje kao alibi za navodnu borbu protiv dva ekstremizma, od kojih je drugi bila tada radikalno lijeva Syriza.

Osim zaštite na najvišim razinama vlasti, ubojstvo Pavlosa Fyssasa pokazalo je i da je Zlatna zora imala svoje ljude u strukturama represivnog aparata, pri čemu je istraga o tome provedena krajem 2013. potvrdila da je desetak policajaca bilo direktno uključeno u aktivnosti Zlatne zore, ali ne i da su postojale ‘ćelije ili frakcije unutar policije’. Istraga Fyssasovog ubojstva, koju je na zahtjev njegove obitelji provela multidisciplinarna istraživačka skupina Forensic Architecture, pokazala je, međutim, da je policija u službenoj verziji lagala da su njezini pripadnici na mjesto zločina stigli nakon što je Fyssas već bio mrtav, te da je najmanje osam naoružanih policajaca iz blizine promatralo napad u kojemu je sudjelovalo 40-ak članova Zlatne zore. Osporena je i inicijalna policijska tvrdnja da je Fyssas upao u svađu nakon završetka nogometne utakmice koju je pogledao u kafiću, te je dokazano da je ubojstvo počinio jedan paravojni odred Zlatne zore iz Atene, koji se na licu mjesta našao 30-ak minuta nakon dobivanja instrukcija SMS-om od šefa lokalne organizacije Zlatne zore.

Suđenje Zlatnoj zori pokazalo je da je stranka imala ustroj paravojnih odreda tipičan za neonacističke organizacije odnosno izvornu njemačku nacističku stranku, uključujući i trajnu paravojnu strukturu, hijerarhiju temeljenu na principu vođe (Führerprinzip), oružje, pravila ponašanja, redovite treninge i vojne vježbe. Grčka policija s pripadnicima Zlatne zore otvoreno je počela surađivati 2013. nakon pokretanja operacije ‘Xenios Zeus’, serije racija protiv ilegalne imigracije u kojima su odredi Zlatne zore terorizirali imigrante i izbjeglice u nezaposlenošću pogođenim radničkim kvartovima u kojima su dobili značajnu podršku na izborima.

Osim u strukturama vlasti, Zlatna zora, piše odvjetnik Kampagiannis, uživala je i podršku poslovnih elita, ne samo manjih trgovaca i vlasnika dućana koji su ih unajmljivali za ‘čišćenje’ područja od imigranata, već i od najutjecajnijih predstavnika kapitala, primjerice brodarske obitelji Theodorakopoulos, u čijemu su se hotelu Caravel održavale konferencije Zlatne zore. Štoviše, jedan od tri ključna zločina Zlatne zore razmatrana u suđenju, onaj protiv čelnika i pripadnika sindikata KKE-a u Pireju, bio je naručen upravo od brodovlasnika, koji su Zlatnoj zori dali zadatak da razbiju postojeći sindikat i formiraju onaj koji će raditi u njihovu korist.

Kada se analizira uspon Zlatne zore, ekstremno desne stranke kojoj se nijedna druga u Evropi nije približila u smislu prisustva u strukturama vlasti, nemoguće je precijeniti i odgovornost evropskih institucija za taj politički uspjeh neonacista. Zlatna zora na izborima održanima 1996. godine dobila je samo 0,1 posto glasova, da bi petnaestak godina kasnije doživjela uzlet, na krilima ekonomske krize i mjera štednje koje je Grčkoj nametnula Trojka međunarodnih financijskih institucija i koje su u svakom aspektu razorile grčko društvo.

Osim od ekonomskog i socijalnog rasula, Zlatna zora profitirala je i od demoniziranja izbjeglica, u čemu joj je pomagala i sama grčka vlada koja je, kako piše Kampagiannis, zajedno s Evropskom unijom rasizam institucionalizirala do razine službene politike prema izbjeglicama. Zlatna zora najbolje je na izborima prolazila tamo gdje je bila i najveća koncentracija nezaposlenosti, osiromašenja i deložacija, a Evropska unija i njezine institucije za to su vrijeme ustrajale na svojim ekonomskim i izbjegličkim politikama, iako je bilo evidentno da Grčka tone u fašizam. Štoviše, EU je po logici članstva u europarlamentu Zlatnu zoru financirala stotinama tisuća eura i u vrijeme kada su se događali zločini, a na inicijativu da se zastupnika Ioannisa Lagosa nakon osuđujuće presude ‘isključi iz demokratskih procesa’ Evropskog parlamenta, institucije toga tijela odgovorile su da to mogu ‘učiniti tek kada dobiju formalni zahtjev od grčkih institucija’ i da će to biti ‘dugotrajan proces’.