U prvim danima klimatske konferencije u Dubaiju (COP 28), koja je počela 30. studenog, činilo se da je sve rečeno o neviđenoj razini opscenosti ovogodišnjeg samita, počevši od samog izbora petrodržave Ujedinjenih Arapskih Emirata (UAE) kao domaćina. No kako je dvotjedna konferencija odmicala svome kraju, tako su i nova kompromitirajuća saznanja izlazila na vidjelo. U utorak, 12. prosinca organizacija Corporate Accountability obznanila je da su organizatori iz UN-a omogućili nečuven pristup utjecaju fosilne industrije ovogodišnjem COP-u, pripustivši na njega više od 2.400 registriranih lobista te industrije. To je četiri puta više nego na lanjskom COP-u u Egiptu, te više nego što je omogućeno predstavnicima starosjedilačkih naroda i organizacija za ljudska prava i klimatsku pravdu.

Konferencija se održala u godini rekordnih temperatura i različitih vremenskih incidenata, a pritom se procjenjuje da su nepopravljive štete njima izazvane dosegnule iznos od 400 milijardi dolara godišnje. Rekordne su i ovogodišnje subvencije najrazvijenijih država svijeta fosilnoj industriji, pa stoga ne čudi da je desetog dana COP-a predstavljen nacrt sporazuma o smanjenju fosilnih goriva koji je odmah proglašen "debelo nedovoljnim" i "nekoherentnim".

No u neočekivanom obratu nacrt je odbijen predzadnjeg dana konferencije, nakon čega je uslijedila frenetična, 24-satna nova runda pregovaranja, a u otporu je prednjačila Alijansa malih otočkih država, koja predstavlja 39 zemalja. U prvom se nacrtu sporazuma pozivalo na "smanjenje potrošnje i proizvodnje fosilnih goriva na pravedan, pravovremen i ravnomjeran način" kako bi se do 2050. godine dosegnula nulta stopa emisija stakleničkih plinova, sve u "skladu sa znanošću". Nacrt, međutim, nije uključivao obavezu ukidanja fosilnih goriva već je samo predlagao smanjenje kao opcionalno, apelirajući na članice da poduzmu mjere koje bi "mogle uključivati" fosilna goriva.

No novim prijedlogom, koji je predstavljen i prihvaćen u srijedu ujutro, države se pozivaju da obave "tranziciju s fosilnih goriva" (transition away), što je izraz koji predstavlja kompromisno rješenje između onih koji su se zalagali da se u tekst uvrsti jači izraz "napuštanje" (phase out) i onih koje su bili protiv bilo kakvog eksplicitnog spominjanja fosilnih goriva, a koje je predvodila Saudijska Arabija. U sporazumu se poziva i na utrostručenje globalnih kapaciteta obnovljivih izvora energije do 2030, kao i na ubrzane napore u cilju "postupnog napuštanja postojeće razine proizvodnje energije iz ugljena".

U pitanju je prvi tekst proizašao s nekog COP-a u kojemu se članice zalažu za de facto napuštanje fosilnih goriva, no bez obaveze i uz dosta rupa koje omogućavaju da se smanjenje emisija stakleničkih plinova provodi sporo. Osim toga, u tekstu nije specificirano kako će bogate države pomagati siromašnima da obave tranziciju s fosilnih goriva. SAD je, primjerice, obećao bijednih 20 milijuna dolara za tu svrhu.

Aktivisti bogatim zemljama također zamjeraju da i dalje ne žele priznati, ni deklarativno ni financijski, povijesnu odgovornost za klimatske promjene, nazivajući to klimatskim kolonijalizmom i nepravdom. Najveći pobjednik ovogodišnjeg COP-a mogao bi pak biti njegov domaćin Sultan Al Džaber, ministar industrije i napredne tehnologije te predsjednik naftne kompanije UAE-a. On je nakon usvajanja nacrta sporazuma dobio ovacije delegata i zagrljaj od UN-ovog čelnika za klimu Simona Stiella, a sporazum nazvao "povijesnim" i "UAE konsenzusom".