Težište zbivanja u hrvatskom nogometu posljednjih se tjedana uvelike nagnulo prema otvorenim političkim forumima te nadležnim tijelima sistema, a igru malo tko još prati. Ta su dva pola zapravo u tijesnoj vezi – dok na tribinama naroda jedva da ima, u javno subvencioniranoj domaćoj nogometnoj industriji svejedno se proizvodi ozbiljna materijalna vrijednost, u vidu igrača za međunarodno tržište, pa je krajnji čas da se odigra neka utakmica mimo travnjaka. Ta je potreba dodatno naglašena činjenicom iščeznuća države iz reguliranja toga, sad već pervertiranoga društvenog polja.
Takav okvir, naime, zaokružuje sliku aktualnog sukoba navijača i vodstva Hajduka s privatno-profitno uzurpiranim Hrvatskim nogometnim savezom. S tim da uz Hajdukovu emancipacijsku inicijativu stoji velik dio navijača Dinama, koji već dugo ne idu na utakmice svoga kluba, a nad HNS-om, kao i Dinamom, stoji tzv. kontroverzni poduzetnik Zdravko Mamić. Hajdukov neposluh Mamiću posljednjih godina uzrokuje niz sistemskih udara na Splićane; ove jeseni najočitije su kazne igranja s praznim gledalištem radi, najčešće, manjih navijačkih grijeha. Najnovije momente u tom ogledu bilježimo posljednjih dana na dvama nogometno-pravnim kolosijecima. Prvo se Hajduk žalio na odluku da se nesuđeni posljednji derbi s Dinamom, na koji splitski igrači nisu istrčali zbog šikaniranja kojem su bili izloženi njihovi navijači, registrira rezultatom 3:0 za Dinamo; mnogi su u žalbi cinično prepoznali odustajanje Bilih od netom istaknutih ciljeva otpora Mamićevoj hegemoniji.
Ipak, pokazalo se da je žalbeni manevar primarno iskorišten za podcrtavanje apsurdnih odnosa u HNS-u. Vladarima domaće nogometne organizacije mogla se slatko nasmijati kompletna javnost, načas paraliziranima uslijed neočekivane suštinske razotkrivenosti, sve tražeći načina da službeno provedu ono što im se do maločas činilo golom formalnošću. Osveta za tu figuru upućena je Hajduku jedva desetak dana kasnije: Mamićeva marioneta, disciplinski sudac Prve hrvatske nogometne lige Krešimir Vlajčević, odrezao je drastičnu kaznu vodstvu splitskog kluba, koje preuzima odgovornost za otkazivanje spomenutog derbija. Predsjednik klupske Uprave Marin Brbić i četvorica članova Nadzornog odbora dobili su jednogodišnju zabranu obavljanja dužnosti u nogometu.
I nema sad veze što Hajdukovi pravnici opovrgavaju mogućnost da se jednom trgovačkom društvu, a to je zakonski status kluba u poslovanju, rukovodstvo posmiče voljom autonomne sportske organizacije. Svedimo na bitnije: one koji zastupaju demokratizaciju nogometa protivnici s opisanih autokratskih pozicija jednostavno namjeravaju isključiti iz sistema koji drže pod okupacijom. Hajduk jest trgovačko društvo, s Gradom Splitom kao većinskim vlasnikom, no upravljačke ovlasti dane su širokoj navijačkoj zajednici. S druge strane, Dinamo je registriran kao udruga građana, ali u potpunosti funkcionira kao privatna Mamićeva tvrtka.
Zaključno, nije važno kakva je kazna izrečena Splićanima, nego činjenica da uopće o takvim pitanjima i dalje odlučuju oni čiji bi odlazak iz nogometa bio glavni smisao opravdane borbe u koju se Hajduk upustio. Zapravo je dobro da Mamićeva klika zaoštrava stvar, umjesto da nekako nalazi eventualni taktički prostor za daljnje izmotavanje. No bit će da takvog više i nema i da su pretjerali toliko da se od njih očito ne smije prihvatiti ništa manjeg od bezuvjetne kapitulacije. Sve ostalo je nastavak njihova djelovanja drugim sredstvima, pa je zato i dalje suvisao tek prvotni zahtjev – neka idu.
