Prijedlog izmjena Zakona o zdravstvenoj zaštiti dolazi u vrijeme općih poskupljenja, pa bi takva reforma ponovno donijela štetu građanima, odnosno krajnjim korisnicima – pacijentima. Na primjer, mladi do 30 godina ostali bi bez olakšice po kojoj od prvog zaposlenja do pete godine radnog staža ne moraju uplaćivati doprinose za zdravstveno osiguranje. Time bi Ministarstvo zdravstva navodno uštedjelo više od milijardu kuna. Što tek reći o prijedlogu da naknade za bolovanje i porodiljne dopuste budu skinute sa stavke Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (HZZO) – iznos za te naknade lani je bio gotovo tri milijarde kuna. No tko bi taj trošak konačno preuzeo, Ministarstvo zdravstva ne spominje i ne znamo što čeka. Reformske prijedloge budno prate u Hrvatskoj udruzi za promicanje prava pacijenata, čiju smo predsjednicu Jasnu Karačić zamolili za komentar. Ukratko, kaže da ono što trenutno vidimo kao predložene promjene ne donosi nikakvu dobrobit za pacijente. Realni problemi s kojima se pacijenti susreću nisu obuhvaćeni ovim izmjenama.
- Navedene stavke su doista unijele velik nemir među pacijente i poslodavce jer nije eksplicitno navedeno na koga bi se odnosio taj trošak, a na nečiji teret mora ići. To ne smije biti učinjeno tako da pacijenti – osiguranici budu oštećeni bilo kojom odlukom. Što se tiče HZZO-a, razvidno je da on nije partner pacijentima u ostvarivanju njihovih prava - kaže za Novosti Jasna Karačić.
- Niti jedna od stavki predmetnog zakona neće riješiti problem zdravstvenog osiguranja. Pacijentima treba dostupna zdravstvena zaštita na koju ne bi čekali dvije godine. Treba im omogućiti refundaciju troškova kod privatnika kao i mnoge druge stavke koje koriste moderni europski zdravstveni sustavi prilagođeni pojedincima, koji su još uvijek mogući u sklopu javnoga zdravstva - naglašava.
Pita se ima li smisla izdvajati za zdravstveno osiguranje 16,5 posto iz bruto plaće za nešto što ionako nije dostupno. Dodaje da treba napraviti procjenu održivosti i financiranja zdravstvenog sustava.
- Drugim riječima, treba dobiti točan uvid u to da li pacijenti koji izdvajaju iz plaće tih 16,5 posto mogu dobiti potrebnu i pravovremenu zdravstvenu zaštitu ili moraju usluge tražiti kod privatnih liječnika i sve ponovno platiti. Tada bi se moglo razgovarati o promjeni financiranja jer javno "besplatno" zdravstvo nije besplatno, a još manje dostupno - zaključuje naša sugovornica.
