Novosti

Preporuke: filmovi

Novi soj Oscara

Štošta će na ovogodišnjim Oscarima biti drukčije. No dodjela na dvjema lokacijama uz obavezno testiranje na Covid-19 za sudionike i ceremonija bez domaćina manje su važni u odnosu na zaista raznolik popis nominiranih. Možda zbog kritika, Akademija se ovaj put okrenula filmašicama, neamerikancima i nebijelcima

Jasmila Žbanić: Quo vadis, Aida? (2020.)

Gledajući "Još jednu rundu" Thomasa Vinterberga, danskog kandidata za Oscara u kategoriji najboljeg stranog filma, teško je otresti se dojma da bi ovo mogla biti godina Jasmile Žbanić i njezinog filma "Quo vadis, Aida?". Prije točno dvadeset godina Danis Tanović je s "Ničijom zemljom" osvojio Oscara za bosankohercegovačku kinematografiju. Sada su planeti čini se opet poravnati i vrata širom otvorena. U šarenoj konkurenciji evropskih, azijskih i arapskih festivalskih hitova film o genocidu u Srebrenici nameće se kao mogući favorit. "Još jedna runda" mogla bi zabaviti glasače Akademije, ali i zbuniti jer zabava možda i nije najprimjerenija reakcija na film o alkoholizmu. S druge strane, "Quo vadis, Aida?" djelo je koje uznemiruje, a to je upravo ono što bi neki poslovični imaginarni glasač Akademije očekivao od filma o genocidu. Snimajući film o Srebrenici Jasmila Žbanić je donijela niz dobrih redateljskih odluka: počevši od toga da masovna ubojstva bošnjačkih muškaraca prikaže kroz žensko očište, preko one da glavnu ulogu dodijeli Jasni Đuričić, pa nadalje. Komunikativnost sa širim gledateljstvom, pa onda i glasačima Akademije, jedna je u nizu tih dobrih odluka. Znamo za koga navijamo u nedjelju!

 

Alexander Nanau: Kolektiv (2019.)

Rekli bismo da u našim Blitvama i Ruritanijama znamo baš sve o korupciji i kriminalu. Vidjeli smo čuda gramzivosti i pohlepe: polarne medvjede u zagrebačkim podrumima, čuvare nacije kojima se ruke tresu od ovisnosti o njemačkom limu. Ali opet ništa nismo znali o korupciji i ništa nas nije moglo pripremiti na korupciju kakvu razotkriva film Alexandera Nanaua "Kolektiv", rumunjski kandidat za Oscara za najbolji strani film (nominiran ujedno u kategoriji dokumentarnog filma). Neke informacije o tragediji u klubu Kolektiv stigle su i do nas. U bukureštanskom rock klubu izbio je požar u kojem je na licu mjesta stradalo dvadeset i šest osoba. Dvorana nije imala odgovarajuću protupožarnu zaštitu i nije smjela imati dozvolu za održavanje koncerata. No prava tragedija tek je uslijedila. U bolnicama je umrlo još trideset i osmero postradalih, od kojih mnogi uopće nisu imali opekline opasne po život. Kao uzrok smrti utvrđena je infekcija rana. Nekim pacijentima po tijelu i ranama gmizali su crvi. Sportski list koji je pokrenuo istragu o visokoj stopi smrtnosti među postoperativnim pacijentima (sportski jer su ostali mediji pod kontrolom korumpiranih političkih struktura) utvrdio je da sredstvo za dezinfekciju kirurških instrumenta ne sadrži propisanu količinu dezinficijensa. Kirurzi su instrumente namakali u običnoj vodici. U korupcijskom kolu našli su se vlasnici tvornica, liječnici, ravnatelji bolnica, novinari, političari... "Kolektiv" je film o patologiji korupcije. Film o pohlepi kao središnjoj vrijednosti tranzicijskih društava. "Kolektiv" je jednom riječju – šokantan. Još jedan uzlet rumunjske kinematografije i filmaša čiji su uspjesi u dramatičnoj opreci s korupcijskim posrnućem tranzicijskih elita.

 

Chloé Zhao: Zemlja nomada (2020.)

"Zemlja nomada" su "Plodovi gnjeva" za desete godine dvadeset i prvog stoljeća. U Steinbeck/Fordovom filmu "Okiji" koje su sa zemlje otjerale pješčane oluje putuju prema Kaliforniji u Fordovim kamionetima, u potrazi za sezonskim poslovima branja voća. U filmu Chloé Zhao industrijski radnici koji su nakon krize iz 2007. ostali bez stalnog posla i domova putuju zapadom Amerike u kamperima u potrazi za sezonskim poslovima u turizmu ili skladištima Amazona. Sličnosti je mnogo, a razlika malo. Ključna razlika jest u tome što su "Okiji" putovali kao obitelji, a današnji nomadi najčešće putuju sami. Krize tridesetih nisu razbile strukturu obitelji, ali krize nultih jesu. Na Fordovim kamionetima visjelo je nekoliko obiteljskih generacija, u suvremenom kamperu Frances McDormand uvijek je sama. "Zemlja nomada" zemlja je ljudi iskorijenjenih iz svojih zajednica i obitelji. "Plodovima gnjeva" izmakao je Oscar za najbolji film, "Zemlji nomada" među ostalima konkurira i "Minari", još jedan azijski pogled na americanu u režiji Leeja Isaaca Chunga. Jedinstvena je to godina azijske americane; s jedinstvenim art-filmom kao favoritom za Oscara za najbolji film.

Potražite Novosti od petka na kioscima.
Informacije o pretplati pronađite ovdje.

Kultura

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više