>

novosti logo

Kronika Kronika
Piše Anja Kožul

Novo nenormalno na Plitvicama

Nastojali smo pružiti maksimum svakom gostu no podbacili smo u svemu osim u pozitivnim recenzijama, sumira sezonske rezultate Mišo Prica, čija obitelj u Korenici pruža smještaj posjetiteljima NP-a Plitvička jezera

Zateknete li se na početku ovog septembra u kraju oko Plitvičkih jezera, steći ćete dojam da polagane završnice turističke sezone zapravo nema: koronavirus i epidemiološke mjere koje ga prate utjecale su uvelike na posjećenost i broj noćenja u okolici prirodne ljepote koju turisti iz svih dijelova svijeta obično pojačano obilaze već od Uskrsa. No pošto su u jeku sezone Hrvatsku na crvenu listu stavile mnoge države, velika većina onih koji su nas posjetili unatoč pandemiji napustila je zemlju već potkraj augusta.

- Ove je godine sve nenormalno – govori načelnik općine Plitvička Jezera Ante Kovač dok zajednički nastojimo sumirati sezonske rezultate. Kaže da je u najstarijem hrvatskom NP-u u svibnju bilo dosta domaćih, željnih putovanja nakon mjeseci izolacije, pa je uprava Parka za takve snizila inače prilično visoke cijene ulaznica. Na području Kovačeve općine nekoliko je stotina privatnih iznajmljivača smještajnih kapaciteta čiji su poslovni rezultati ove sezone znatno ispod očekivanja, a i plitvički su hoteli mahom zjapili prazni.

Kad gosti dođu u prazan hotel, njima se to čak i sviđa. Tako je jedna naša gošća bila oduševljena, proradila joj je mašta pa je imala osjećaj da je u romanu Agathe Christie - kaže Sonja Leka iz ličkopetrovoselskog hotela Lyra

- Možete zamisliti u kakvim je sad problemima netko tko živi od iznajmljivanja kuća i soba turistima, a opterećen je kreditima: jedna se takva godina možda i dade nekako preživjeti, no svaka sljedeća bit će ozbiljno problematična. Tko uz tu djelatnost ima i neki drugi posao, lakše će prebroditi ovu sezonu – kaže općinski načelnik koji je i sam imao turistički apartman koji bi njemu i supruzi donosio još jednu plaću.

Tristotinjak metara od glavne koreničke ceste smještajni su kapaciteti porodice Prica: Mišo, glava te obitelji, turizmom se bavi još od osamdesetih prošlog vijeka. Posljednju ozbiljnu predratnu sezonu odradio je 1991., no ona ga – kratka, isprekidana i neizvjesna – po mnogočemu podsjeća na ovu, 2020.

- Kad je započela ova kriza, nadali da će pandemija do početka sezone početi jenjavati, no to se sporo događalo, zajedno s povlačenjem epidemioloških mjera. U ovome dijelu Like, oko Plitvica, nismo dosegnuli ni dvadeset posto prometa normalne sezone, u to sam siguran. U samom je Parku možda i bilo gostiju, no za nas koji nudimo smještaj u njegovoj okolici bilo je loše, unatoč tome što su naše cijene znatno pale a ulaznice za NP ostale tijekom ljeta na uobičajenoj razini: tako četveročlana familija samo za njih mora izdvojiti osam stotina kuna, a gdje joj je još novac za ručak, noćni smještaj i ostalo… Preskupo je sve to za naš džep – kaže Prica, pa objašnjava kako je ovdašnja specifičnost, s obzirom na to da su Plitvice ljudima tek zaustavna točka na putu do Jadrana, da se ovdje boravi tek noćenje ili dva, dok se na hrvatskoj obali smještaj rezervira po desetak, pa i više dana. Svi članovi njegove obitelji uključeni su u sezonski biznis: supruga, sin i kći, a pomagati im je počela i mala unuka. Sezonu na izmaku pripremali su inače prema svim mjerama i uputama Nacionalnog stožera.

- Sve je bilo na nekoj distanci u odnosu i komunikaciji s gostima. Tako i treba biti u ovim okolnostima, ali smo mi ipak nastojali pružiti maksimum svakom gostu. No sve je to ipak bilo kratkog daha, podbacili smo u svemu osim u pozitivnim recenzijama – tumači nam Mišo Prica.

Višegodišnji problemi s odvodnjom otpadnih voda, radi kojih tamošnju kanalizaciju mnogi ironično nazivaju 17-im plitvičkim jezerom, donekle su riješeni postavljanjem uređaja za pročišćavanje unazad dvije godine. Tako je i Prica u svoju septičku jamu ugradio aparat vrijedan 90 tisuća kuna, jer je to bio uvjet da uđu u još jednu iznajmljivačku sezonu. No, izgradnja ozbiljnijega kanalizacijskog sustava još će se, po svemu sudeći, morati pričekati, iako općinske vlasti već imaju razrađen projekt vrijedan 300 milijuna kuna; načelnik Kovač kaže da natječajna sredstva čekaju još od 2018., ali su tu – kao i općinska vlast Rakovice – bespomoćni, jer u projektnom lancu za natječajna sredstva kao nositelji apliciraju Hrvatske vode.

I velebni hotel Lyra u Ličkom Petrovom Selu ove je godine slabo poslovao. Zamišljen da pruža luksuznu razinu smještaja velikim skupinama turista iz azijskih i američkih zemalja, ove se godine morao osloniti tek na one domaće i šačicu europskih. Specifičnu ovosezonsku atmosferu ponajbolje opisuje Sonja Leka, koja se dugi niz godina bavi turizmom.

- Kad gosti dođu u prazan hotel, njima se to čak i sviđa. Tako je jedna gošća bila oduševljena, proradila joj je mašta pa je imala osjećaj da je u romanu Agathe Christie. Plitvice su u ovom periodu prodavale tri do pet hiljada ulaznica dnevno, a lani deset do 15 hiljada. No, gosti su bili zadovoljni jer na ulazu nije bilo gužve, a prije bi se gledalo samo na to da se proda što više ulaznica. Sada je ipak lakše, jer su se i Plitvice odmorile. Možda je to čak neki optimum, tih tri do pet tisuća ljudi dnevno, da u miru možeš razgledati jezera i da ti nitko pritom ne puše za vratom - smatra Sonja.

Nažalost, ono što je dobro za prirodu i prirodne ljepote, nerijetko bude loše za lokalno stanovništvo. Tako u Parku ove godine nije bilo zapošljavanja ‘sezonaca’, pa je četiristotinjak osoba ostalo bez makar privremenog posla. Ni turistički vodiči unutar jezerskog kompleksa nisu se baš naradili; njih ionako, kaže nam Sonja, najčešće unajmljuju Amerikanci, a njih ove godine nije bilo ni u individualnim ni u grupnim aranžmanima.

Dok u području koje gravitira NP-u sumiraju uglavnom gubitke, u Vrhovinama, općini zapadno od Plitvičkih jezera, ne strahuju previše za opstanak ljetnog turizma, jer sve veće nade polažu u strateški razvoj onog zimskog; tako nam barem tumači tamošnji načelnik Milorad Delić, koji je sa svojim suradnicima već pripremio 10 miliona eura vrijedan projekt izgradnje skijaške staze duge 4,5 kilometra.

- Turizam se u Vrhovinama oduvijek razvijao strateški, a ne stihijski – kaže nam Delić, napominjući ipak da radi skupoće i složenosti projekta nije realno očekivati da vrhovinsko skijalište bude pokrenuto unutar naredne tri godine, jer je to vrlo skup projekt od kojeg bi cijela županija imala koristi. Međutim, neke naznake te budućnosti ipak postoje.

Ali dok smo sjedili u jednom lokalnom kafiću, ne baš prometnom cestom projurit će vozila s opremom hrvatskih olimpijaca u disciplini nordijskog skijanja, odnosno s njihovim skijama na – kotačiće. Kako bi se svi potencijalni turistički sadržaji objedinili pod jednom kapom, općinska je vlast osnovala i Sportsko-rekreacijski centar Bijeli vrh.

- Neke bi druge sredine trebale veće građevinske zahvate da gostima omoguće bavljenje alpskim disciplinama i planinskim sportovima, ali kod nas su te mogućnosti bogomdane - hvali se načelnik, pa nam najavljuje i marketinšku kampanju usmjerenu prema nordijskim skijašima u organizaciji Općine.

Na kraju posjeta Vrhovinama, vlasnica kafića kudi nam lošu sezonu, izražavajući nepovjerenje prema postojanju koronavirusa i nametnutim epidemiološkim mjerama; to je i razumljivo, s obzirom na to da je muče dugovi, porezne obveze, nepredvidive i nerijetko nejasne odluke Nacionalnog i lokalnih stožera, među kojima je i nošenje zaštitnih maski koje konobarima i šankerima počesto same od sebe padaju s nosa. A inspekcijske službe i u ovakvim pustijim dijelovima Hrvatske samo vrebaju trenutak da nekome podijele opomenu ili kaznu radi nepridržavanja propisanih mjera.

1/4