Od 15. do 22. marta u Zagrebu je trebalo biti održano 16. izdanje Međunarodnog festivala dokumentarnog filma ZagrebDox tokom kojeg je u 17 programa trebalo biti prikazano ukupno 112 filmova, od kojih su mnogi nagrađivani na svjetskim festivalima. U međunarodnom i regionalnom takmičarskom programu predviđeno je prikazivanje po 17 filmova čiji se autori bore za nagrade Veliki pečat, kao i za Mali pečat za autore do 35 godina starosti.

Na spisku filmova koje publika neće moći vidjeti u martu, ali će ih vidjeti u nekom kasnijem terminu, kako su uvjereni u organizacijskom odboru festivala, nalaze se ‘Za Samu’ autora Waad al-Kateab i Edwarda Wattsa, ‘Bolnica ispod zemlje’ Ferasa Fayyada, ‘Šaptom’ Heidi Hassan i Patricie Pérez Fernández o prijateljstvu koje nadvladava geografska prostranstva, ‘Začarani krug’ Jalala Vafaeija koji govori o autorovoj porodici koja se konfrontira s iranskim režimom, ‘Sjene bez sunca’ Mehrdada Oskoueia o sudbini pet mladih Iranki osuđenih zbog ubojstava nasilnih supruga i očeva. ‘Pjena’ Ilje Povolockog donosi priču o stanovnicima polunapuštenog grada na obalama Barentsovog mora, ‘Uzorno vladanje’ Audriusa Mickevičiusa i Nerijusa Mileriusa propituje pojmove zločina, pravde i oprosta kroz priču o zatvorenicima litavskog zatvora Lukiškes, dok ‘Bogovi Molenbeeka’ finske režiserke Reette Huhtanen govore o briselskom kvartu Molenbeek, poznatom po napadima bombaša samoubojica i policijskim patrolama, kroz vizuru dvojice dječaka iz posve drugačijih kulturoloških sredina.

Osim takmičarskih programa, za publiku su predviđeni i programi Biografski Dox, Glazbeni globus, Happy Dox, Kontroverzni Dox, Majstori Doxa, Stanje stvari, Teen Dox i ADU Dox. U okviru programa Factumentarci bit će prikazan film ‘Djeca tranzicije’ prerano preminulog Matije Vukšića. O očekivanjima od festivala razgovarali smo s osnivačem i direktorom Nenadom Puhovskim.

- Ove godine idemo u još jednu avanturu, prije svega u novi termin zbog pomaka svjetskih festivala i proglašenja Oscara, ali i zbog epidemije korona virusa, kao i u novi prostor Branimir centra jer se Kaptol centar renovira. Taj prostor ima 50 posto veći kapacitet, što znači da će biti manje pritužbi publike kako zbog punih dvorana nisu mogli odgledati filmove. To je izazov za ekipu, ali mi smo na izazove navikli - kaže Puhovski.

- Za festival smo pripremili širok spektar filmova i pregled svega što se u proteklih godinu dana dešavalo u Evropi i svijetu, što privlači ljude pa imamo stalnu publiku. Selekcija je bila obimna, a sve više filmova autori sami prijavljuju. Pogledali smo oko 1.500 filmova koji su na bilo koji način bili interesantni, u čemu su mi pomogli režiser Miroslav Sikavica i kritičar Vladan Petković. I ove godine imamo velik broj hrvatskih filmova, 32 od ukupno 112, što je tradicija ZagrebDoxa jer tako vraćamo dug sredini u kojoj radimo - dodaje Puhovski.

Festival je predvidio učešće režiserke Dane Budisavljević o čijem bi se filmu ‘Dnevnik Diane Budisavljević’ trebalo razgovarati na okruglom stolu, kao i Lucy Walker koja je do sada osvojila 50-ak najprestižnijih priznanja. Osim toga, bio je predviđen je i niz razgovora i okruglih stolova o temama kojima se bave filmovi: migrantskoj krizi, cijepljenju djece, kao i autorska večer posvećena Goranu Deviću.

- U novoj tematskoj cjelini Eko Dox bavimo se klimatskim promjenama i borbom za kvalitetniji okoliš, dok u Filmaši o filmašima uspješni redatelji portretiraju velike svjetske filmske umjetnike. Temom migranata bavimo se i kroz dva filma iz BiH o sudbini migranata na bosansko-hrvatskoj granici, dakle imamo niz zanimljivih tema jer smo dokumentarni festival opće prakse i želimo zadovoljiti najširi spektar ljubitelja filmova. Tu je i retrospektiva hrvatskog filma sa ženskim potpisom koju je radila Diana Nenadić o 12 hrvatskih dokumentaristica u proteklih 50 godina. Njome želimo dati aktivan doprinos razgovorima o položaju žena u kinematografiji i konkretnu sliku kako to izgleda u Hrvatskoj, s obzirom na dva postojeća pristupa: prvi da je zastupljenost žena dobra, a drugi da je ona pristojna samo zato što je omogućila ispriku da se ženama ne daju igrani filmovi - ističe Puhovski.

Osvrnuo se i na prikazivanje dokumentarnih filmova u kinima i na TV stanicama.

- To nije u našim rukama. Imamo suradnju s nekim operaterima: Max TV prikazuje nekoliko filmova u dogovoru s nama jer je T-Com naš glavni sponzor, HTV zna pokazati neke starije i ranije otkupljene filmove, pojedini distributeri pokažu neke efektne naslove u kinima, Dokukino prikaže nešto, ali to je daleko manje nego što bi trebalo. Treba imati na umu da su danas festivali sve više zamjena za art-kina, s obzirom na to da je dio filmova relativno lako naći na internetu i da je ljudima sve teže napustiti udobnost domova da bi otišli u kino. Tako su festivali postali mjesta gdje se koncentrirano gledaju filmovi - kaže Puhovski.

Politiku TV kuća, prije svega HTV-a, prema kreativnim dokumentarcima ocijenio je lošom.

- Prikazuju se tematski zanimljivi filmovi koji dolaze iz velikih produkcija poput BBC-ja, ali to nisu autorski dokumentarci – nemate pojma tko ih je napravio. Ti su filmovi potrebni, ali mi želimo pokazati da je dokumentarac potencijalna umjetnička forma kao i bilo koja druga. Naše televizije to ne prate i dok se ne dođe do stalnih termina i stalnog praćenja na bilo kojoj od televizija, dokumentarci će i dalje biti zapostavljeni, bilo da je riječ o art-filmovima koji će naći svoje mjesto u malim kinima, bilo da se radi o filmovima koji su beskrajno efektni, uzbudljivi i rađeni profesionalno - ističe Puhovski.

- Osim toga, naše filmove vidi samo zagrebačka publika, jer za najveći dio njih ne možemo dobiti prava prikazivanja izvan festivala, što znači da ih publika u Splitu ili Rijeci neće moći vidjeti. A interes postoji: film ‘Tusta’ je na području bivše Jugoslavije i na festivalima vidjelo preko 10.000 ljudi, što je ogromna brojka ako se uzme u obzir da su neki domaći filmovi u kinima imali deset puta manju gledanost. Radi se o specifičnom filmu, ali smo se potrudili da ga promoviramo, cijela ekipa je putovala od nemila do nedraga, bila na premijerama, družila se s publikom. Moguće je stvoriti interes publike za domaći i svjetski dokumentarni film, ali uz napor, jer s jedne strane imate multiplekse i blokbastere, a s druge geto art-filma. Iskustva naše producentske kuće Factum su dobra jer su naši filmovi gledani i u kinima i na drugim platformama, ali to je daleko manje nego što bi trebalo biti. Uostalom, bilo bi mi normalno da film ‘Za Samu’ koji je bio nominiran za Oscara i koji ima 59 nagrada na festivalima već igra u kinima. Zašto ne igra, nemojte mene pitati - zaključuje Puhovski.

U svakom slučaju, bez obzira na novi termin, dio filmova bit će prikazan besplatno,

dok će svi nagrađeni filmovi biti prikazani zadnjeg dana festivala, u okviru cjeline ‘The Best of Fest’.