>

novosti logo

Društvo Društvo

Osrednji potres, golema šteta

Ovaj potres bio je blaži od onoga na koji su seizmolozi upozoravali, a ostavio je ozbiljne posljedice. Ovo se može iskoristiti kao upozorenje, jer su procjene takve da se potres o kojem je struka govorila i na koji smo se pripremali zapravo još nije dogodio, kaže docentica s Građevinskog fakulteta Marta Šavor Novak

Samo tri tjedna nakon potresa, nakon kojeg su tisuće Zagrepčana i stanovnika naselja oko Zagreba iseljene iz stanova i kuća, nakon što su ruševine po ulicama raščišćene i uklonjeni uništeni automobili, nakon još nekoliko desetaka novih podrhtavanja tla, zagrebački gradonačelnik Milan Bandić oformio je Stožer civilne zaštite i kao najveći ekspert za pitanje katastrofa postavio samog sebe na čelo.

Uslijedilo je obraćanje javnosti u kojem je Boga i Isusa spomenuo sedam puta te se usporedio s razapetim Isusom, a nije ponudio gotovo nijednu javnosti relevantnu informaciju. Napad na Bandića izvršili su njegovi koalicijski parteri na državnoj razini iz Hrvatske narodne stranke, kada je državni tajnik u Ministarstvu graditeljstva Željko Uhlir optužio Grad Zagreb da ne želi sudjelovati u obnovi Zagreba nakon potresa i da ne želi stanove kojima je vlasnik staviti na raspolaganje građanima čije su nekretnine nakon potresa nepogodne za stanovanje. Bandić je to demantirao, pričao malo o krivnji građana za stanje zgrada u centru, optužio ih da nisu ulagali u održavanje, tako da se loptica odgovornosti za totalnu nepripremljenost na potres i njegove posljedice sada prebacuje između političara, koji bi se prvo trebali zapitati zašto oni nisu ništa napravili da se glavni grad bolje pripremi na mogućnost potresa.

Milan Bandić trebao bi odgovoriti je li pročitao prezentaciju jedne od sedam studija pod nazivom ‘Potresni rizik Grada Zagreba s osvrtom na građevine kritične infrastrukture’, koje je od Građevinskog fakulteta naručio Pavle Kalinić

Tako bi Milan Bandić trebao odgovoriti na pitanje je li pročitao ili barem pogledao prezentaciju jedne od sedam studija pod nazivom ‘Potresni rizik Grada Zagreba s osvrtom na građevine kritične infrastrukture’, koje je od znanstvenika s Građevinskog fakulteta u Zagrebu naručio gradski Ured za upravljanje u hitnim situacijama, na čijem je čelu Pavle Kalinić. Studije potpisuju izvanredni prof. dr. sc. Josip Atalić, doc. dr. sc. Mario Uroš i doc. dr. sc. Marta Šavor Novak.

Iza njih su tisuće i tisuće ispisanih stranica u sedam studija. U materijalu izbijaju informacije o nevjerojatnoj količini nepripremljenosti ne samo Zagreba nego i cijele Hrvatske na katastrofe poput potresa. Prema riječima Marija Uroša, koji radi na Katedri za statiku, dinamiku i stabilnost konstrukcija, koji je i sam iz trusnog područja jer je odrastao u Banićima pored Slanoga, a to je područje 1996. pogodio jak potres s epicentrom u Stonu u kojem je oštećeno 1.900 zgrada, velik problem prilikom procjene šteta koje bi u Zagrebu mogle nastati potresom njemu i kolegama predstavljali su nelegalno izgrađeni objekti.

- Zakon o legalizaciji je poseban problem. Legalizirano je gotovo milijun kuća i to je ispalo katastrofalno iz perspektive o kojoj govorimo. Projektanti su, zapravo, samo stajali i gledali da se sve legalizira. U nekim varijantama su bili prisiljeni davati neka dopuštenja za pojedine konstrukcije, a zapravo je to bilo nemoguće utvrditi ovako na prvi pogled. Projektanti su tu bili u nezgodnoj situaciji, ali mi danas nemamo pojma o stanju tih objekata i kada radimo procjene budućih potresa, to nam stvara probleme jer ne znamo kakvo je stanje konstrukcija tih zgrada - kaže Uroš.

Drugim riječima, Hrvatskoj narodnoj stranci bilo bi bolje da šuti na temu potresa jer je Zakon o legalizaciji usvojen u mandatu njihove tadašnje ministrice Anke Mrak Taritaš. Tada su svi oni koji su radili po propisima i koji su dobili i platili sve dozvole za gradnju ispali budale, a profitirali su oni koji su radili nelegalno i bez kvalitetnog nadzora. Danas i oni u svojim legaliziranim objektima mogu tražiti pomoć. Autorima studija problem su predstavljali i podaci do kojih je bilo nemoguće doći.

- Baze podataka su problem. Jednostavno govoreći, ne znamo koliki je točan broj zgrada, ne znamo kakve su te zgrade, ne znamo njihovu tipologiju. Dakle, nemamo dovoljno podataka da bismo mogli napraviti proračun. Na nekakvim razinama ti podaci vjerojatno postoje, ali ih je kod nas nemoguće prikupiti. Svatko ima neku svoju bazu, onda imate brojeve adresa koji ne govore o broju zgrada. Postoji broj stanova jer se naplaćuju komunalije, ali ni to ništa ne govori o zgradama. Svi imaju parcijalne podatke pa ih tek treba prikupiti i uskladiti. U Zagrebu ima 90.000 nelegalnih objekata, kako da onda napravite preciznu procjenu? Imate gomilu stručnjaka koje nitko ništa ne pita i koji vrijedno rade na prikupljanju informacija koje su nepovezane i nedostupne. Često se rade neke stvari koje je netko drugi već napravio, ali se to ne zna - navodi naš sugovornik.

Zašto u administraciji vlada ovakav kaos jedno je od pitanja na koje bi Milan Bandić, Ministarstvo graditeljstva i Vlada trebali ponuditi nekakve odgovore, a ne optuživati građane da nisu ulagali u infrastrukturu, jer riba uvijek smrdi od glave. Koliko je neodgovorno i tragično ignoriranje struke koja je godinama upozoravala na mogućnost potresa svjedoči studija iz koje je i laiku jasno da će se potresi događati i u budućnosti. Urošu i kolegama s Građevine bilo je jasno kakve posljedice mogu biti.

- Mi procjenjujemo otpornost konstrukcija i onda tu otpornost uspoređujemo s nekakvim standardnim vrijednostima. Danas u propisima imate da vam se konstrukcija ne smije srušiti na potres koji se ponavlja jednom u 475 godina ili da se ne smije oštetiti u potresu jednom u 100 godina. I onda procjenjujemo što bi se trebalo dogoditi zgradama ako se takav potres dogodi. Za ovakav potres, a prve vijesti govore da je njegova snaga bliža ovom 95-godišnjem povratnom periodu, predvidjeli smo oštećenje, a ne rušenje, i manje-više je tako i bilo - kaže Uroš.

Posebna priča je obnova zgrada nakon potresa. Jedno od najčešćih novinarskih pitanja na tu temu u posljednja tri tjedna je rok u kojem će zgrade biti obnovljene. Na to pitanje, prema Uroševim riječima, preciznog odgovora nema.

- Prisjetimo se jakog potresa u Dubrovniku 1979. Nakon njega je osnovan Zavod za obnovu Dubrovnika jer se pola grada raspalo u tom potresu. Ta ustanova i dalje radi jer obnova još nije gotova, a radi se jako dobro i puno. Tako se to radi. To je polagan proces i još će trajati. Dobro je da se u Dubrovniku ponegdje podignula svijest o opasnostima od potresa, pa je tako Dubrovačko-neretvanska županija naručila procjenu opasnosti za bolnice na svom području. To se rijetko događa, ali je jako važno da takve procjene naruče i drugi pa da se onda ponašaju prema preporukama stručnjaka. Zagrebačke bolnice su poseban problem jer imaju stare i nadograđivane dijelove - mišljenja je Uroš.

Docentica Marta Šavor Novak smatra da nije vrijeme da se struka prema politici postavi uvrijeđeno jer je godinama upozoravala na ovakav scenarij, nego da se zajedno promisli kako dalje.

- Ne želim plašiti ljude, ali ovaj je potres bio blaži od onoga na koji su seizmolozi upozoravali, a ostavio je ozbiljne posljedice. Ovo se može iskoristiti kao upozorenje, jer su procjene takve da se potres o kojem je struka govorila i na koji smo se pripremali zapravo još nije dogodio. Pritom ne treba imati iluzija da samo kod nas ima ovakvih nesnalaženja i ignoriranja upozorenja. U pravilu se događa da se države pokrenu tek kada se nešto ovako dogodi, tako je bilo i u susjednoj Italiji. S izuzetkom Japana, SAD-a i još nekih visoko razvijenih zemalja, ostali i ako imaju svijest o mogućnosti potresa, nemaju sredstava da se s time uhvate ukoštac. Treba napomenuti da je i sama Evropska unija ulagala u energetske certifikate i da je tek prošle godine krenula s upozoravanjem da bi se trebali raditi i seizmološki certifikati - kaže Šavor Novak.

U Zagrebu je u dva tjedna pregledano između četvrtine i trećine objekata na kojima je prijavljena šteta. Pregledano je njih oko 8.000, a prijavljeno je oko 27.000. Elan stotina volontera koji su pohitali u pomoć svom gradu je splasnuo nakon dva tjedna krvavog rada u uvjetima pandemije koronavirusa. Ljudi se polako vraćaju svojim poslovima i život teče dalje za sve, osim za one koji ne mogu u svoje kuće i stanove. Ovaj će potres sigurno dovesti do brojnih promjena u vizuri Zagreba. Nastradali su mnogi muzeji, bolnice, vladine zgrade i bit će definitivno iseljavanja iz centra. Bez obzira na pompozno najavljivane zakone koji će pomoći u sanaciji, pred privatnim vlasnicima, koji su se godinama svađali o visini pričuve i sanaciji fasada koje su im padale na glavu, teški su dani jer je nemoguće zamisliti situaciju da se vlasnici stanova u milijunske sanacije upuste sami. S druge strane, u panici su i banke, koje su već promijenile politiku kreditiranja onih koji namjeravaju kupiti stan u centru. Uskoro će biti jako teško dobiti kredit za stan u zgradi koja je zakrpana nakon ovog potresa i koju u budućnosti eventualno očekuje još jači potres.

Iako stanovnici Novog Zagreba nisu pretrpjeli veća oštećenja u potresu prije tri tjedna, Mario Uroš tvrdi da ni oni ne bi bili sigurni da Zagreb pogodi potres kakav ga je razrušio prije 140 godina i da su tvrdnje da su zgrade koje su rađene u vrijeme socijalizma otporne i na 8 i 9 stupnjeva po Richteru netočne.

- To je stara klasifikacija, koja se više ne koristi. Nije jasno ni što se misli kada se kaže da su ‘zgrade otporne na 8 i 9 stupnjeva’. To su nekada bile zone, Zagreb je bio dijelom u osmoj, a dijelom u devetoj trusnoj zoni. Možda se na to misli, ali to nisu stupnjevi po Richteru - napominje.

Iz ove katastrofe lokalne i državne vlasti trebaju izvući pouku i pripremiti se za budućnost. Ako vidite posljedice potresa u Crnoj Gori i Dubrovniku 1979., ako pogledate razrušeni Ston 1996., onda ne treba biti seizmolog da bi se zaključilo da će se Dubrovnik tresti ponovno. Mario Uroš poručuje da svijest o opasnostima moraju imati i građani.

- Osnovni problem je što ljudi nemaju svijest o opasnostima od potresa. Netko će doći i kupiti stan u centru grada koji je u katastrofalnom stanju što se tiče nosivosti, ali ga to nije briga. Kada se ljudi počnu mijenjati i ulagati u svoje vlasništvo i sigurnost, onda će se to promijeniti. Zanimljivo je da je stradala i zgrada našeg fakulteta i da smo tako postali svjesni detalja za koje nismo ni znali. Naime, kada je potres oštetio fakultet, ispod oštećenja smo uočili nadvoje. Očito je da su tu bila vrata, onda na drugom mjestu imate vrata, a nemate nadvoj, znači netko je ta vrata probio. Tako se masovno gradilo po centru - naglašava Uroš.

Zagreb je 1880. godine protresao potres koji je bio samo za jedan stupanj jači, ali to je bilo čak 30 puta jače od ljuljanja koje smo nedavno doživjeli. Materijalna šteta koja je nastala tim potresom bila je u visini tadašnjeg državnog proračuna, a službeno su prijavljena oštećenja na 1.756 građevina. Došlo je do ozbiljnog iseljavanja iz grada, koji je tada imao 30.000 stanovnika. Iz svega toga smo trebali nešto naučiti, ali očito nismo. Možda je vrijeme da političari umjesto patetike i međusobnog optuživanja konačno malo poslušaju struku koja im je godinama pod nos gurala upozorenja i rješenja.

Potražite novi broj tjednika Novosti od petka na kioscima. Informacije o pretplati pronađite ovdje.
1/3