Konačni rezultati popisa stanovništva provedenog 2021., objavljeni u četvrtak, pokazuju da je broj Srba u Hrvatskoj u posljednjih deset godina manji za 62.741, odnosno čak 33,6 posto. Njihov broj je od 2011. godine, kada ih je bilo 186.633 (4,4 posto ukupnog stanovništva), pao na 123.892 (3,2 posto).
Pad broja Srba, kao i ostatka stanovništva, primjetan je u svim županijama, a odrazio se i na gubitak prava propisanih Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina u više sredina. Uz Vukovar, gdje ih sada živi 6.890 (odnosno 29,7 posto, za razliku od 2011. kada ih je bilo 9.654, tj. 34,9 posto), Srbi su bez prava na ravnopravnu službenu upotrebu vlastitog jezika i pisma ostali u još dvije jedinice lokalne samouprave: gradu Vrbovskom, gdje je njihov broj u deset godina s 1.788 (35,2 posto) pao na 1.255 pa ih je sada 32,4 posto, i općini Donji Kukuruzari, gdje ih je 2011. živjelo 569 (34,8 posto), a sada 337 (31,2 posto).
Ukoliko lokalne jedinice drugačije ne odrede svojim statutima, Srbi bi bez prava na izbor zamjenika župana mogli ostati u čak četiri županije: Bjelovarsko-bilogorskoj, gdje je broj Srba u deset godina s 7.552 (6,3 posto) pao na 4.964 (4,9 posto), Primorsko-goranskoj (pad s 14.888 tj. 5,03 posto na 10.419 – 3,9 posto), Virovitičko-podravskoj (2011. godine 5.144 – 6,1 posto, a 2021. godine 3.168 – 4,5 posto) i Požeško-slavonskoj, gdje prema najnovijem popisu živi 2.801 (4,4 posto) Srba, dok ih je 2011. bilo 4.680 (6 posto).
Za razliku od ranijeg perioda, građani srpske nacionalnosti više nemaju pravo na izbor zamjenika gradonačelnika u Pakracu, gdje je njihov broj pao sa 1.340 (15,8 posto) na 801 (11,3 posto), te zamjenika načelnika u još četiri općine: Rasinji (tamo je broj Srba s 533 tj. 16,3 posto, pao na 392, odnosno 14,9 posto), Podgoraču (pad s 466 na 296, odnosno sa 16,2 na 12,1 posto), Viljevu (pad s 340 – 16,5 posto na 227 – 14 posto) te Dragaliću, jednoj od općina koja bilježi najveći pad udjela Srba u ukupnom stanovništvu. Tamo je udio Srba s nekadašnjih 17,8 posto (ukupno 243 stanovnika srpske nacionalnosti) pao na svega 7,1 posto (75).
Gledajući rezultate po županijama, najveći pad broja Srba zabilježen je u Brodsko-posavskoj, gdje je u deset godina s 4.124 pao na 2.170 (47,4 posto manje), pa ih je sada 1,7 posto. Slijede je Sisačko-moslavačka s padom od 42,1 posto (nekad 21.002, odnosno 12,2 posto, a danas 12.153 tj. 8,7 posto), Ličko-senjska s 41,5 posto (2011. godine 6.949 tj. 13,6 posto, a 2021. godine 4.062 tj. 9,5 posto) i Požeško-slavonska, koja je u deset godina ostala bez 40,1 posto građana srpske nacionalnosti.
Prema rezultatima popisa stanovništva, Srbi su izgubili pravo na ravnopravnu upotrebu jezika i pisma u tri jedinice lokalne samouprave. Pravo na izbor dožupana mogli bi izgubiti u četiri županije, kao i pravo na izbor zamjenika gradonačelnika Pakraca i četiri zamjenika općinskih načelnika
Značajan pad broja primjetan je i u Virovitičko-podravskoj županiji koja je u proteklom desetljeću ostala bez 1.976 Srba (38,4 posto manje), pa ih je sada 3.168 (4,5 posto), Karlovačkoj (4725, odnosno 35,2 posto manje) koja ih po posljednjem popisu broji ukupno 8.683 (7,7 posto) i Osječko-baranjskoj (8171, tj. 34,5 posto manje), gdje ih je sada 15.486 – 6 posto.
Slični trendovi vidljivi su i u ostalim županijama, ali i Gradu Zagrebu koji od popisa 2011. bilježi 5492 (31,3 posto) manje Srba, odnosno sada u ukupnom broju stanovnika glavnog grada čine 1,6 posto (12.034) za razliku od ranijih 2,2 (17.526) pa su ostali i bez prava na svog predstavnika u gradskoj skupštini. U Zagrebačkoj županiji ih je pak popisano 1.789 (929 tj. 34,2 posto manje), Vukovarsko-srijemskoj 19.309 – 13,5 posto (pad za 30,6 posto), Šibensko-kninskoj 8.064 – 8,4 posto (30 posto manje), Primorsko-goranskoj 10.419, odnosno 3,9 posto (pad 30 posto), Zadarskoj 5.955 –3,7 posto (27,2 posto manje), Koprivničko-križevačkoj 1.535 tj. 1,5 posto (pad za 30,1), Bjelovarsko-bilogorskoj 4.964 tj. 4,9 posto (pad 34,3), Splitsko-dalmatinskoj 3.271 – 0,8 posto (31,8 posto manje), Istarskoj 5.778 – tri posto (pad od 19,8 posto), Dubrovačko-neretvanskoj 1.433 – 1,2 posto (31,6 manje), Krapinsko-zagorskoj 159 tj. 0,13 posto (pad za 26,7 posto), Varaždinskoj 472 tj. 0,3 (pad za 32,5 posto) i Međimurskoj 187 – 0,2 posto (pad 24,9).
Za razliku od prijašnjih godina, kada su imali pravo na ravnopravnu upotrebu jezika i pisma u ukupno 23 jedinice lokalne samouprave, Srbi su sada to pravo zadržali u njih 20, i to općinama: Krnjaku (58 posto Srba), Vojniću (38,5), Donjem Lapcu (79,2), Vrhovinama (47,6), Udbini (42,6), Šodolovcima (78,1), Jagodnjaku (62,9), Erdutu (53,7), Dvoru (67,3), Gvozdu (62,6), Biskupiji (81,9), Civljanima (73,7), Kistanjama (51,9), Erveniku (97), Markušici (90,2), Trpinji (87,8), Negoslavcima (96,8), Borovu (90,7), Gračacu (43,4) i Plaškom (39,8).
Naime, Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina propisano je da pripadnici manjina ostvaruju pravo na ravnopravnu službenu upotrebu jezika i pisma u onim sredinama u kojima čine najmanje trećinu stanovništva. Ukoliko, pak, sudjeluju u stanovništvu općina i gradova s više od 15 posto, te u županijama s više od pet posto, istim zakonom određeno je da imaju i pravo na razmjernu zastupljenost u lokalnim predstavničkim tijelima te pod istim uvjetima na izbor zamjenika općinskog načelnika, gradonačelnika, odnosno župana.
Za razliku od prošlog popisa, kada su imali pravo na izbor deset zamjenika župana, sada ih imaju u ukupno šest: u Sisačko-moslavačkoj, Karlovačkoj, Ličko-senjskoj, Osječko-baranjskoj, Šibensko-kninskog i Vukovarsko-srijemskoj županiji.
Srbi su bez prava na ravnopravnu službenu upotrebu vlastitog jezika i pisma, osim u Vukovaru, ostali u gradu Vrbovskom i općini Donji Kukuruzari
Ranije su imali i pravo na izbor deset zamjenika gradonačelnika, a sada devet i to u gradovima: Glini (20,5 posto Srba), Hrvatskoj Kostajnici (22,8 posto), Ogulinu (15,03), Vukovaru (29,7), Vrbovskom (32,4), Obrovcu (31,3), Belom Manastiru (20,1), Kninu (21,4) i Skradinu, gdje je postotak Srba u blagom porastu – s 17,7 skočio je na 18,1 posto.
Na prijašnjim lokalnim izborima pripadnici srpske nacionalne manjine mogli su birati i 19 zamjenika načelnika, a sada u 15, i to u općinama: Donji Kukuruzari (31,2 posto Srba), Hrvatska Dubica (16,4), Majur (19,7), Sunja (17), Topusko (25), Plaški (39,8), Saborsko (18,9), Lovinac (15,1), Plitvička Jezera (23), Okučani (16), Gračac (43,4), Darda (20,1), Kneževi Vinogradi (16,5), Popovac (16,2) i Stari Jankovci (18,7 posto).
Kako su Novosti već pisale, generalni pad broja stanovnika primjetan je u nerazvijenijim sredinama u kojima većinu čine Srbi. Najgore rezultate među općinama tako imaju Vrhovine, gdje je 51,8 posto manje ljudi – s 1.381 (od čega 80,2 posto Srba) pale su na njih 666 (47,6 posto Srba) i Dvor koji je ostao bez 2.526 stanovnika (ranije je imao 5570, od čega 71,9 posto Srba) pa ih sada ima 3.044 (67,3 posto Srba ). Donji Lapac ima 32,8 posto manje ljudi, odnosno s nekadašnjih 2.113 (pri čemu su 80,6 posto činili Srbi), u deset godina pao je na 1.419 stanovnika (79,2 posto Srba). Krnjak ima 31,4 posto manje ljudi (1361), Gračac 31,2 posto (3229), Biskupija 30,9 posto (1174), Negoslavci 30,8 posto (1012), Gvozd 30,1 posto (2077), Markušica 29,6 posto (1800), Civljane 28,5 posto (171), Udbina 28,2 posto (1346), Borovo 27,1 posto (3685), Ervenik 26,2 posto (816), Šodolovci 26 posto (1224), Jagodnjak 25,7 posto (1504), Trpinja 25,2 posto (4166), Erdut 24,3 posto (5534), Kistanje 24 posto (2644), Vojnić 22,3 posto (3704) i Plaški 20,9 posto (1653).
Puno bolje stanje nije ni u ostalim gradovima i općinama gdje Srbi žive u većem broju, ali ne prelaze trećinu ukupnog stanovništva, poput Gline koja je od 9.283, koliko je imala prije deset godina (od čega 27,5 posto Srba), popisala tek 7207 (20,5 posto Srba). Još je gore prošao grad Hrvatska Kostajnica koji je spao s ukupno 2.756 (25 posto Srba) na 1946 stanovnika (22,8 posto Srba). Od nekadašnjih 2.985 stanovnika (29,9 posto Srba) Topusko je izgubilo 716 stanovnika, pa ih je sada 2.269 (od čega 25 posto Srba). Hrvatska Dubica je s 2.089 (22,4 posto Srba) pala na 1.487 (16,4 posto Srba), Majur s 1.185 (27,3 posto Srba) na 782, a Benkovac s nekadašnjih 11.026 (od čega 13,8 posto Srba) na 9728 stanovnika (13,6 posto Srba).
U proteklom desetljeću smanjio se i broj građana Hrvatske koji se izjašnjavaju kao pravoslavni vjernici – 2011. ih je bilo 190.143 (4,4 posto), a sada ih je 128.395 (3,3 posto) – te onih koji su izjavili da im je srpski materinski jezik. Ranije ih je bilo 52.879 (1,2 posto), a sada ih ima 45.004 (1,2 posto).
Na kraju, kada se podvuče crta, Hrvatska je od 1991., kada ih je tu živjelo 581.663 (12,2 posto), ostala bez ukupno 457.771 građana srpske nacionalnosti. Tako se kao nikad ranije približila planu koji je 1998., tri godine uoči prvog poslijeratnog popisa stanovništva, javno iznio Franjo Tuđman. "Riješili smo srpsko pitanje i Srba više neće biti 12 posto i šest posto Jugoslavena koliko ih je bilo. A tri posto koliko će ih biti, neće više ugrožavati hrvatsku državu", poručio je tada jedan od glavnih kreatora postojeće demografske strukture Hrvatske.
