Iz auta sam gledao prema kući koja se trese. Prijatelj Hrvat, u čijem stanu smo bili smešteni, istrčao je ne mareći za svoju glavu kako bi našao moju decu. Dok su crepovi padali sa kuća, on je spašavao moju decu i nosio ih u naručju. To je ta probuđena ljudskost o kojoj govorim, ispričao nam je petrinjski paroh Saša Umićević