>

novosti logo

Intervjui Intervjui

Paulo Gregorović: Uljanikovaca je malo

Mislim da je ta Uljanikova vrijednost definitivno izgubljena za Pulu. Ako se pokuša ponovno složiti, nisam siguran da će to biti ni približno dobra ekipa kao ona koja je radila do propasti tvrtke, kaže bivši novinar Glasa Istre

Što napraviti kako bi se situacija u Uljaniku donekle poboljšala i kako bi se nastavila gradnja brodova?

O poslovanju Uljanika pisao sam u svojstvu novinara Glasa Istre do prije osam godina, kada mi je to zabranio tadašnji glavni urednik Ranko Borovečki. To je učinio dan prije skupštine dioničara, kada je Uprava tražila od dioničara da potvrde njezin rad, unatoč ogromnom gubitku od 444 milijuna kuna. Odgovor na postavljeno pitanje trebalo bi tražiti od Hrvatske brodogradnje – Jadranbroda d.d. Vjerujem da tamo ima puno stručnih ljudi, a koji su uz to dobro plaćeni, da prate svjetske trendove i pokušaju predvidjeti buduće događaje.

Kakva je situacija unazad pola godine naovamo u Uljaniku? Koliko je radnika?

Posljednje istraživanje koje sam radio bilo je za Deutsche Welle, sredinom srpnja 2019. godine. Nakon što je na proljeće 2019. proglašen stečaj, na HZZ su se prijavile 1.222 osobe. Najveći broj, njih 280, tada je iskazao namjeru dodatnog obrazovanja radi zapošljavanja na drugom radnom mjestu. Druga najveća grupa bivših uljanikovaca, njih dvjestotinjak, u roku od mjesec-dva pronašla je druge poslove. Treća najveća grupa bili su radnici pred mirovinu koji su još lani riješili svoj status na mirovinskom ili su još uvijek u postupku rješavanja. Prema mojim podacima, riječ je o 140 bivših uljanikovaca. Dakle, u svom istraživanju sam detektirao da je polovica otpuštenih radnika odmah aktivno krenula u rješavanje svog statusa. Znam da je njih stotinjak nastavilo raditi za stečajnog upravitelja i to na poslovima popisa imovine i njezine zaštite, ali i u računovodstvu.

Što mislite će se dalje odvijati, ima li budućnosti?

Najveće vrijednosti Uljanika bila su znanja i vještine njegovih inženjera. No propašću brodogradilišta mnogi su umirovljeni, a oni iz srednje generacije su se raspršili po Istri, Hrvatskoj i Europi. Mislim da je ta Uljanikova vrijednost definitivno izgubljena za Pulu. Ako se pokuša ponovno složiti, nisam siguran da će to biti ni približno dobra ekipa kao ona koja je radila do propasti tvrtke.

U predizbornim obećanjima HDZ je najavio ponovno pokretanje proizvodnje?

Nezahvalno je komentirati obećanja političara, a pogotovo ona izrečena u predizbornoj kampanji.

1/1