Nakon potopa Restat koalicije na parlamentarnim izborima i odlaska Davora Bernardića s čela stranke, Peđa Grbin jedini je za sada istaknuo kandidaturu za predsjednika SDP-a. Prije dvije godine, zbog traženja da Bernardić odstupi, suspendiran je zajedno s nekolicinom kolega iz predsjedništva stranke, a na proteklim izborima dobio je zadnje, 14. mjesto, u 8. izbornoj jedinici. Birači su odgovorili tako što su Grbinu dali 15.509 glasova, najviše od svih u toj izbornoj jedinici. Grbina kao potencijalnog Bernardićevog nasljednika, ali i sve ostale u stranci, čeka težak posao vađenja SDP-a iz gliba u koji se klijentelizmom i mlitavim stavom o mnogim pitanjima uvukao.
Hoće li nakon izbornog debakla uslijediti daljnje raslojavanje SDP-a ili ćete konačno izvući neke pouke i napraviti unutarnji restart?
Apsolutno. Ili ćemo napraviti restart ili ćemo propasti. Oko toga ne treba filozofirati.
Na koji način, kao mogući novi predsjednik SDP-a, mislite reformirati stranku?
Najprije treba detektirati probleme, a SDP ima financijske, organizacijske i kadrovske probleme, ne zaboravimo i one političke prirode, jer imamo nedostatak politika, ideja i vizija, ustvari nedostaje nam sadržaja. Našalit ću se pa ću reći da je sve ostalo u stranci OK. Nemam namjeru i ambiciju skrivati se po tajnim kružocima. Onog trenutka kada sam se odlučio kandidirati, napravio sam to javno i tako mislim voditi SDP: otvoreno, bez fige u džepu.
Koje su to vaše nove politike i kako mislite pozicionirati stranku u budućnosti?
Bogatstvo SDP-a u odnosu na druge građanske stranke, od liberalnog centra do ljevice, jest da u sebi okuplja one koji su bliži lijevom centru, ali i one koji bi po svojim idejama lakše disali u platformi Možemo! SDP ima snagu i mogućnost okupiti ljevicu i zajedno stvoriti programe za bolju Hrvatsku. Konkretno, meni je na prvom mjestu hrvatski Green New Deal. To je program koji se ne bi bavio samo ekološkim razvojem Hrvatske i zelenom Hrvatskom, nego bi integrirao zelenu ekonomiju u sve pore društva i koji bi se bazirao na njoj, ali bi je iskoristio za gradnju ravnopravnog društva jednakosti. Nadalje, savjetnik predsjednika RH Velibor Mačkić je svojedobno rekao da je turizam apsolutno prokletstvo za Hrvatsku. Slažem se s njim, jer dolazim iz Pule i vidim kako turizam mijenja ljude i kako je netko s jednim ili dva apartmana, bez obzira na stupanj obrazovanja, spreman živjeti samo od prihoda od turizma i ne truditi se da svoje znanje primjeni na ono za što se školovao. Želim razbiti takav način razmišljanja i objasniti ljudima da nema prepreke da se uz turizam bave i drugim poslovima, bilo to pravo, ekonomija, gospodarstvo, informatika ili nešto drugo. Puno je stvari koje moraju biti u fokusu SDP-a. Kada pogledamo brigu za starije, Hrvatskoj nedostaje solidarnosti, za institucionalnu skrb starijih osoba izdvajamo 0,1 posto BDP-a, a prosjek EU-a je 0,5 posto. Danska i Švedska izdvajaju 2,2 posto. I onda se čudimo što za naše starije sugrađane, koji su cijeli život radili i izdvajali novac, nema mjesta u domovima, a i mnogi domovi nam ne sliče ni na što. SDP mora ponuditi nove ideje i u zdravstvu, školstvu, kulturnoj politici, medijima, ali prvo na što se moramo orijentirati su gospodarstvo, jednakost i zeleni razvoj Hrvatske.
Pljuska u Zagrebu
Nisu li ovi izbori pokazali da su vam mnogi ljudi koje želite okupiti okrenuli leđa i dali glas koaliciji Možemo!, što je posebno uočljivo u Zagrebu?
Zagreb je dao pljusku SDP-u i to opravdano. Situacija oko potresa bila je zadnja kap koja je prelila čašu strpljenja naših sugrađana i jasno su pokazali da im je dosta naših svađa, klijentelizma i onih koji im prodaju priču o rušenju Bandića, a istovremeno rade u Holdingu ili Gradskom poglavarstvu. Zagrebački SDP će se mijenjati ili će nestati. Mi u SDP-u moramo shvatiti da je vrijeme za radikalne promjene u stranci, za borbu s klijentelizmom i uhljebništvom, iako tu riječ ne volim, jer je često prostituiraju i krivo je koriste, ali nažalost, u SDP-u je u velikoj mjeri postala stvarnost. Promjena neće biti laka i mnogi mogu zaboraviti na neke svoje pozicije na kojima sjede. Nema promjena politika bez promjene ljudi koji bi ih trebali stvarati, predstavljati građanima i sutradan provoditi.
Je li predsjedništvo SDP-a trebalo podnijeti ostavku?
Davor Bernardić je preuzeo odgovornost i napravio jedinu poštenu stvar. Još sam u izbornoj noći jasno rekao da krivnja za ovakav potop ne može biti krivnja samo jedne osobe, to je krivnja i onih koji su mu povlađivali i onih koji su ga tapšali po ramenu i uvjeravali da radi ispravno, iako je svakome tko je želio biti objektivan bilo jasno da idemo u krivom smjeru. Mi koji smo o tome govorili dobili smo po tamburi i sankcionirani smo. Naravno da ne može otići samo jedna osoba i mislim da su i ostali iz predsjedništva trebali dati ostavku, ali sada je o tome izlišno razgovarati. Napravit ćemo jedinu logičnu stvar i održati izbore što prije kako bi SDP dobio novo vodstvo, koje će prvo izaći pred stranačke kolegice i kolege s idejama i vizijama za budućnost, a onda, nakon toga, suradnjom, radom i samo radom, izaći pred građane i prvo zatražiti oprost, pa tek onda povjerenje da nastavimo mijenjati Hrvatsku.
SDP mora ponuditi nove ideje i u zdravstvu, školstvu, kulturnoj politici, medijima, ali prvo na što se moramo orijentirati su gospodarstvo, jednakost i zeleni razvoj Hrvatske. Konkretno, meni je na prvom mjestu hrvatski Green New Deal
Je li točno da bi mnogi u stranci voljeli da se unutarstranački izbori dogode nakon lokalnih izbora?
Točno je da postoje kolegice i kolege koji vrlo aktivno zagovaraju odgodu izbora. Jasno im poručujem – ako to napravite, upropastit ćete stranku.
HDZ će u Zagrebu imati jakog kandidata, Možemo! još jačeg. Kandidaturu najavljuje i Bandić. Koga SDP uopće može ponuditi biračima na lokalnim izborima?
Novom predsjedniku SDP-a Zagreb će morati biti prioritet. Ne mislim pritom samo na stranačku organizaciju, nego na ono što je građanima daleko važnije, a to je skidanje korupcijske hobotnice u Gradu Zagrebu i micanje Milana Bandića, ali ne tako da HDZ preuzme vlast, jer ako maknemo jednog lopova da bi došli drugi kradljivci, onda nismo napravili ništa. Zagreb godinama stagnira i propada, potres je samo otkrio dubinu devastacija gradske uprave i gradskih poduzeća i koliko je to štete napravilo gradu. SDP i druge političke opcije moraju ostaviti ego sa strane, sjesti i dogovoriti se. Građanske i lijeva Hrvatska moraju djelovati zajedno, ako žele spasiti Zagreb. Ako neki kandidat ima najbolju šansu, bio on iz SDP-a ili druge političke opcije, svi ga moramo podržati.
Znači, možemo očekivati da će se uoči izbora pokušati dogovoriti s platformom Možemo! o zajedničkom kandidatu?
Na to pitanje mogu odgovoriti samo na jedan način: da.
Ljudi za novi SDP
Sistem glasanja na stranačkim izborima po principu jedan član – jedan glas uveden je kao veliko demokratsko postignuće. Zašto ga želite promijeniti?
Klijentelizam nije u SDP-u počeo s tim načelom, postojao je i prije. Sudjelovao sam na konvencijama stranke i nakon izbora 2000. i nakon izbora 2003. i svjedočio klijentelizmu u daleko većem obimu nego prije uvođenje načela jedan član – jedan glas. Na ovim izborima ćemo to načelo prvi put provesti za sve funkcije, ali na isti dan. Nećemo više imati situaciju da predsjednik stranke bude izabran i da ima dva tjedna da pripremi konvenciju i ucjenama i pritiscima osigura da ‘njegovi ljudi’ prođu. Svima koji bi se vraćali na stare delegatske principe poručujem da ne možemo tražiti demokraciju u državi, ako je nismo u stanju provesti u vlastitoj stranci.
U prošlom broju Novosti o situaciji u SDP-u govorili su predsjednica Foruma mladih Biljana Gaća iz Vukovara, načelnica Supetra Ivana Marković i gradonačelnik Ploča Mišo Krstičević. Je li odnos prema takvim ljudima jedan od razloga neuspjeha?
Napravljene su ozbiljne pogreške u sastavljanju izbornih lista, a osobe koje ste spomenuli primjer su toga. Dvoje su iz Dalmacije, pa ću spomenuti i Tončija Restovića iz Šibenika koji je fantastičan lik i, uvjeren sam, budući šibenski gradonačelnik, s jednim nekonformističkim razmišljanjem i novim idejama. To su ljudi s kojima želim graditi novi SDP. Ljudi koji s jedne strane imaju rezultat, kojima rezultat nije bez pokrića i, što je još važnije, ljudi koji imaju ideju i viziju kako mijenjati svoju sredinu, a onda kasnije i Hrvatsku.
Puno građana srpske nacionalnosti glasa za SDP, iako je stranka vrlo mlitava kada treba javno stati u obranu njihovih prava. Stječe se dojam da se SDP sjeti Srba samo pred izbore?
Kada vidim da netko gazi manjinska prava, nebitno da li se radi o nacionalnim, seksualnim ili drugim pravima, ja na to reagiram, pa makar imao problema, kao što sam imao kada sam objavio snimku djece koja urlaju ‘Za dom spremni’
Možda nekim mojim kolegama taj prigovor možete uputiti, ali meni ne. Taj prigovor ne prihvaćam. Ja reagiram na nepravdu kada je vidim. Kada vidim da netko gazi manjinska prava, nebitno da li se radi o nacionalnim, seksualnim ili drugim pravima, ja na to reagiram, pa makar imao problema, kao što sam imao kada sam objavio snimku djece koja urlaju ‘Za dom spremni’, pa zaradio postupak pred Agencijom za zaštitu osobnih podataka. Tako ću raditi i ubuduće. Odgojen sam da na nepravdu reagiram i tako sam živio do sada i neću se mijenjati.
Treba li, po vama, zakonski zabraniti bilo kakvu upotrebu ustaškog pozdrava?
Ustavni sud i Europski sud za ljudska prava su jasno rekli svoje mišljenje protiv tog pozdrava. Svatko s dvije ćelije u mozgu podržava te odluke, a onda imamo Plenkovića koji izmišlja nekakvo Vijeće za suočavanje s prošlošću i skriva se iza njegovih stupidnih preporuka. Za vrijeme Račanove vlade napravljena je pogreška kada je dopuštena registracija udruga koje su u svom znakovlju imale taj neprihvatljivi pozdrav, pozdrav kojim se širi govor mržnje. Međutim, nakon toga je bilo 20 godina vremena da se to popravi. Reći sada da zbog te pogreške ne možemo ništa napraviti je izvan svake pameti. Dakle, kada govorimo o pozdravu ‘Za dom spremni’ i o onima koji dižu desnicu u zrak kako bi mjerili kukuruz, društvo mora imati nultu stopu tolerancije. Moramo se sjetiti riječi Karla Poppera koji je rekao da tolerantni ne smiju tolerirati netoleranciju. Da ste mi ovo pitanje postavili 2016., kada je policija pokretala postupke, prekršajni sudovi donosili presude, a Ustavni sud i Europski sud za ljudska prava te presude potvrđivali, vjerojatno bih vam rekao da ne treba zakonski zabranjivati jer stvari funkcioniraju. Kada me to pitate 2020., onda ću vam odgovoriti da treba jer nekima nije dovoljno nacrtati, nego im treba bukvalno slovkati, ne da nešto shvate jer oni sve razumiju jako dobro, nego da nemaju nikakve, ali baš nikakve mogućnosti izbjegavati provoditi zakone na koje nas obavezuje ne samo Ustav RH, nego niz međunarodnih sporazuma, koje smo potpisali. Međutim, zabrana nije dovoljna. Hrvatsko društvo je devastirano. Godine i godine HDZ-ove šape na obrazovanju dovele su do toga da je kod mladih ubijeno kritičko razmišljanje. Ako ne uvedemo neku formu građanskog odgoja, ništa nam neće koristiti zabrane. Mladi moraju naučiti kritički razmišljati, ne vjerovati autoritetima i propitivati sve što im se kaže. Bez ljudi koji misle svojom glavom, društvo ne može dalje.
Preustroj je nužan
Mislite li onda da bi trebalo revidirati Vatikanske ugovore i razmotriti odluku o tome je li vjeronauku mjesto u javnim školskim ustanovama?
Vatikanski ugovori imaju klauzulu da ako dođe do promijenjenih okolnosti, može se pristupiti njihovoj reviziji. Dakle, revizija je moguća, a kada govorimo o financijskom dijelu tih ugovora i ovim drugim aspektima, mislim da je 20 godina od njihovog donošenja dovoljan razlog da vidimo kako dalje. Krize iz kojih izlazimo i u koje ulazimo su razlog više. Dakle, moj odgovor je vrlo jasan – revizija Vatikanskih ugovora je nužnost.
Kritičari vraćanja SDP-a ljevici smatraju da se tako u Hrvatskoj ne mogu dobiti izbori?
Ono što je vašim čitateljima, uvjeren sam, jasno, jest da pitanje osude fašizma nije pitanje da li sam ja lijevo ili desno. To je pitanje da li sam civiliziran ili sam barbarin. Ako sam barbarin, onda ću fašizam podržavati, ako sam civiliziran, pa bio desno, u centru ili na ljevici, ja ga moram osuditi. Mene ne definira ljevičarem to što smatram da su ustaše činili zlo. Mene ljevičarem definira to kako gledam na gospodarski razvoj Hrvatske. Ako s jedne strane imam čikašku školu i Miltona Friedmana, a s druge strane kejnzijansku politiku, onda me ljevičarem čini to što podržavam socijalnu državu, društvo pravde i jednakosti, i što na ono što ministar financija Zdravko Marić predlaže sa smanjenjem najviše stope poreza s 36 na 30 posto moram reći odlučno ‘ne’, jer će to donijeti porezno rasterećenje samo onima koji imaju plaće preko 18.000 kuna. Mene socijaldemokratom definira to što želim pomoći onima koji primaju plaću od 4000 do 5000 kuna, a mislim da će se ovi drugi lakše snaći. Ova porezna reforma je Superhik reforma kojom se pomaže bogatima, a oduzima siromašnima. U trenutku kada se bogataši u svijetu zalažu da zbog krize trebaju plaćati više, Hrvatska ide ka poreznom rasterećenju bogatih. To je tragedija.
Hoće li se SDP, ako ga vi budete vodili, i dalje protiviti teritorijalnom preustroju Hrvatske?
Ne. SDP je godinama metiljao oko teritorijalnog preustroja i pravio se da to nije naš problem. S obzirom na broj načelnika i gradonačelnika koje imamo i da ih, nažalost, sve stignem kontaktirati u jedno popodne, onda SDP stvarno nije trebao imati razloga izbjegavati pitanje teritorijalnog preustroja. Mislim da je to nužno. Najbolje se to vidi na konkretnom primjeru u doba korone na Braču gdje imate dvije-tri benzinske pumpe i sedam jedinica lokalne samouprave, pa su građani trebali propusnicu kada su htjeli ići po benzin. Ono o čemu možemo razgovarati je koji nam od više ponuđenih modela treba. S jedne strane, to je model regionalizacije, smanjenje broja županija i pretvaranja županija u regije, i radikalniji model koji imamo u Danskoj, a to je potpuno micanje srednjeg stupnja regionalne samouprave i drastično reduciranje broja općina.
Potražite novi broj tjednika Novosti od petka na kioscima. Informacije o pretplati pronađite ovdje.
